Nacionalizam je bolest, ustvrdio je pisac i publicist Slavko Goldstein predstavljajući večeras svoju knjigu »Jasenovac – tragika, mitomanija, istina« u zagrebačkom Novinarskom domu, čija je velika dvorana bila premala da primi sve zainteresirane, među kojima je bio i ministar kulture Zlatko Hasanbegović.

Promocija toga polemičkog odgovora na knjigu »Jasenovački logori – istraživanja« u izdanju Društva za istraživanje trostrukoga logora Jasenovac, unaprijed je izazvala veliko zanimanje, kako zbog teme, tako i zbog prijetnji upućenih novinaru Ivici Đikiću, jer je bio među predstavljačima knjige. Izdavač, zagrebačka Fraktura, zbog toga je naručila zaštitarsku službu i zatražila osiguranje od policije, pa je promocija prošla bez i najmanjeg incidenta, premda su došlo desetak zagovornika revizionističkih tvrdnji o jasenovačkome logoru smrti. 

– Nacionalizam je bolest koja spava, ali kad se probudi, krajnje je opasan. Može biti i poticajan, ali u njemu se uvijek krije potcjenjivanje drugoga i neistina o vlastitoj povijesti, kazao je Goldstein na promociji. Na ovitku knjige, na njegov prijedlog, otisnuto je geslo: »Zaslijepljeni nacionalizam najveći je štetočina vlastitoj državi i narodu«.

Autor je objasnio kako je polemički odgovor na »Jasenovačke logore – istraživanja« napisao kada je čuo da njezini autori knjigu predstavljaju u osnovnim školama. »To me zgrozilo. Ta knjiga svojim lažima unosi smutnju i konfuziju«, kazao je autor. U svojem odgovoru Goldstein, razotkrivajući falsifikat i otkrivajući hotimičnu selekciju podataka, opovrgava sve tri teze knjige »Jasenovački logori – istraživanja«: da ustaški logor Jasenovac nije bio logor smrti, da je od 1945. do 1948. u bivšem ustaškom logoru bio partizanski logor smrti, te da je Jasenovac od 1948. do 1951. bio logor za informbiroovce.

Ivica Đikić ustvrdio je kako je riječ o »jako vrijednoj« knjizi, objavljenoj u »izuzetnom važnom trenutku«. Pohvaljujući autora jer je »uspio zadržati nevjerojatnu pribranost i hladnokrvnost« – Golstein je u Jasenovcu i logorima holokausta izgubio mnoge najbliže rođake, uključujući i vlastitog oca – Đikić je naglasio kako autor minuciozno pobija »pravu bujicu izmišljotina i krivotvorina«, čiji »autori nisu pisali iz neznanja, nego s namjerom da umanje i relativiziraju genocid u Jasenovcu«. »Ljudski, razlozi za to potpuno su mi neshvatljivi«, kazao je, ističući kako »ima onih koje ne zanimaju činjenice, nego samo rehabilitacija NDH«. Rekavši kako je Goldsteinova knjiga »sjajna lekcija kako se dostojanstveno, gospodski i spisateljski uvjerljivo obračunava s falsifikatima«, Đikić je i širu javnost pozvao da »jasenovačka tema postane točka otpora na kojoj će falangisti koji umanjuju ustaške zločine polomiti zube«. 

Nataša Mataušić, autorica fotomonografije o jasenovačkom logoru i suautorica stalnog postava Spomen područja Jasenovac,  prikazala je fotografije koje su ustaške vlasti snimile u Jasenovcu veljači 1942., te one iz travnja i svibnja 1945., koje su partizanske vlasti snimile u oslobođenom i porušenom Jasenovcu te u netom oslobođenome logoru Stara Gradiška, sastavnom dijelu logorskog kompleksa Jasenovac. Prikazane su, uz ostalo, šokantne fotografije leševa sadistički zlostavljanih ljudi, trupla raspadnuta u blatu i vodi, žičani kavez za zatočenike, ćelije i stepenice pune krvi, deseci raspadnutih ekshumiranih tijela koje rodbina pokušava prepoznati… »Žao mi je što u fotomonografiju i u stalni postav spomen područja nismo uvrstili fotografije leševa, smatrajući da one još jednom ponižavaju žrtvu. Sad mi je jasno da smo pogriješili«, kazala je Mataušić, dajući retroaktivno za pravo kritičarima stalnog postava, čije kritike do danas nisu urodile promjenom stalnog postava.