ZAGREB  Vladimir Šeks puno je toga prošao u politici, ali to mu nije baš uvijek prednost. Zbog dugačke političke karijere nerijetko ga se, naime, može uhvatiti u kontradikciji. Tako je, primjerice, Šeks u srijedu, kritizirajući ustavne promjene što ih predlaže Ivo Josipović, tvrdio na konferenciji za novinare da se nikakvim izmjenama Ustava ne može poboljšati životni standard građana, čime, kako je rekao, predsjednik Republike obmanjuje birače.

No, vratimo se na trenutak u 16. lipnja 2010. godine, kad je Šeks, kao predsjednik Odbora za Ustav, objašnjavao u Saboru zastupnicima razloge dogovorenih promjena temeljnog hrvatskog dokumenta. Navodio je da se njima stvaraju pretpostavke za završetak pristupnih pregovora i ulazak u EU, »efektivnu primjenu članstva u NATO«, ali »ove ustavne promjene imaju i zadaće druge naravi. One trebaju poboljšati kvalitetu života hrvatskih građana«, upozorio je Šeks na dan kad je Sabor, uz četiri glasa protiv i jedan suzdržan, usvojio četvrte po redu promjene Ustava.

Međutim, nije se Šeks samo u ovom detalju našao prekjučer u raskoraku sa svojim spomenutim izlaganjem. U srijedu je kazao da su ustavne promjene značile korak unatrag jer su »diktatom i ucjenom promijenjene određene odredbe, posebno članak 45«. Šeks je mislio da činjenicu da je u Ustav, dogovorom premijerke Jadranke Kosor i predsjednika SDP-a Zorana Milanovića, ušla odredba prema kojoj takozvana hrvatska dijaspora bira u parlament tri zastupnika, dok se ranije primjenjivala nefiksna kvota. Ali, prije tri i pol godine moglo se od Šeksa čuti nešto sasvim drugo, ni traga ucjeni i diktatu. »Ove ustavne promjene rezultat su sinkroniziranog, u ogromnom dijelu usuglašenog konsenzusa i kroz njih se u najvećem dijelu realizira oživotvorenja Saveza za Europu, stranaka i lijeve i desne i srednje provenijencije«, kazao je Šeks 16. lipnja 2010. Tu je njegovu ocjenu taj dan osnažio i, govoreći uime Kluba zastupnika HDZ-a, Andrija Hebrang, koji je naročito hvalio izmjenu članka 45. »Oko tog je članka bilo velikih prijepora, ali i tu smo pokazali zrelost. Ne samo zato što smo uspjeli postići suglasje, nego i zato što smo prvi put zajamčili Hrvatima koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj da imaju tri zastupnika. Bez ove odluke moglo bi ih biti i više, ali i manje. Smatram da je i to kvalitetan iskorak«, pohvalio je Hebrang dogovor premijera i šefa oporbe.

A kad je u pitanju Šeksova konstatacija da je Božićni Ustav iz 1990. »Ustav Franje Tuđmana i ujedno i moj«, za riječ se javio Krunislav Olujić, nekadašnji predsjednik Vrhovnog suda.

– Niti je taj Ustav Tuđmanov, jer ga je usvojio Sabor ogromnom većinom, niti je Šeksov, zato što smo u njegovom pisanju ravnopravno sudjelovali i Smiljko Sokol i ja. Šeksove su zasluge za Ustav velike i neprolazne, ali u kolovozu 1990. nas trojica smo se našli u hotelu Haludovo na Krku i za dvadesetak dana napisali 80 posto teksta koji je 22. prosinca te godine prihvaćen u parlamentu. Naknadno je još Tuđman sročio preambulu, a preko noći su ublažene ovlasti predsjednika i uveden je Županijski dom Sabora, ispričao nam je Olujić.