Foto Patrik Macek / PIXSELL
Obračun u HDZ-u povećao bi entropiju u Saboru i zemlju načinio neupravljivom
Ulazak Brune Esih na scenu zagrebačkih izbora najveći je politički potres u Hrvatskoj otkad se, odjednom i iz ne još utvrđenih razloga Božo Petrov predbožićnog jutra 2015. godine predomislio, pokidao dogovor sa SDP-om i otišao u koaliciju s HDZ-om Tomislava Karamarka.
Nije, pritom, ovdje riječ o pomicanju odnosa na zagrebačkoj sceni, o tome tko će i hoće li itko naslijediti Milana Bandića na drugoj najbitnijoj političkoj poziciji u zemlji. Tu će Esih, kako stvari stoje, biti tek zanimljiva epizodistica, čini se da su glavne uloge predodređene za dvije druge žene.
Radi se o potencijalnim političkim tektonskim pomicanjima koja ne samo da imaju potencijala za destabilizaciju, pa možda čak i rušenje Plenkovićeve Vlade, nego za dugoročnu promjenu domaćeg političkog krajolika.
Pregled igre
Stvar je, ako se govori o općoj političkoj ravnoteži, gotovo fizikalno uravnotežena. Ako HDZ odlazi jako udesno, otvara se prostor za stranke centra (koji su, spektakularno, u prošlom izbornom ciklusu propustili iskoristiti prije svih HSS i HSLS). Ako HDZ ide centralno, jača potencijal za stranke s desnijeg političkog pola.
U posljednje dvije godine ne postoji izlizanije političke priče od one o tome da će HDZ »presložiti« saborsku većinu uz pomoć Hrvatske narodne stranke. Nekad je to bila priča kojom se plašio Most, sad se provlači i kao upozorenje hasanbegovićima. A šef HNS-a ju je demantirao sigurno više puta nego što je upotrijebio izraz »Titanik Vlada«, koji su narodnjaci skrojili za Plenkovićevu ekipu. HNS-ovci, ako posve ne polude, neće u koaliciju s Plenkovićem. Makar ne prije nekih novih izbora. Pružanjem ruke »Titanik Vladi«, u bilo kakvom sastavu, bi efikasno sami sebi uništili političku budućnost. Stoga na toj strani sabornice za HDZ neće biti rješenja dođe li do konačne diferencijacije u Vladi ili u stranci. Kao što ga, uostalom, nije ni bilo kad su preslagivanje radili Karamarko i današnji ministar financija.
Radi se, međutim, o pipkavim operacijama. Birači HDZ-a mnogo manje vrludaju od birača ljevice i lijevog centra i lakše ih je, barem dosad, bilo uvjeriti u opasnost od dolaska »onih drugih« na vlast. Da bi se, dakle, uspjelo na mjestu HDZ-ove političke pozicije, nužno je imati sjajan osjećaj za tajming, dovoljno skromnosti i dovoljno strpljenja.
I još jednu, jako bitnu stvar – prepoznatljive i karizmatične lidere.
Pregled igre je, međutim, ipak glavna karakteristika bilo kojeg političara koji kani uspjeti u mijenjanju društva.
A on kazuje da, kad je desnica u pitanju, svakako lakši put vodi kroz preuzimanje kontrole nad HDZ-om, nego kroz formiranje novog projekta.
Ulazak Esih u zagrebačku utrku naznačuje da su obje opcije otvorene.
Zlatko Hasanbegović svakako je najistureniji igrač onih koji smatraju da bi se »stožerna hrvatska stranka« trebala kloniti lijevih skretanja kakve vide pod Plenkovićem. Hasanbegović je vrlo jasno dao podršku Bruni Esih, a onda još jasnije zašutio, kako ne bi dao povoda za izbacivanje iz HDZ-a.
Time je Plenković doveden u složenu situaciju (kao da mu takvih situacija nedostaje dok obavlja posao predsjednika Vlade). Izbaci li ga iz stranke, dignut će se opravdana graja svih onih koji smatraju da se radi o uvođenju verbalnog delikta (prvi će se pobuniti Drago Prgomet). Time će, potencijalno, dodati još malo na karizmi Hasanbegovića i Brune Esih i olakšati im put stvaranja nove političke opcije koja bi mogla na HDZ-ovom biračkom tijelu po prvi put stvoriti trajnu snagu.
No, to je tek početak priče; krene li u okršaj s Hasanbegovićem i njegovim simpatizerima, Plenković će udariti dijelom i sam na sebe.
Krhka saborska ravnoteža
Naime, koalicijska Vlada koju predvodi i nije najstabilnija na svijetu, niti je većina u Saboru uklesana u kamenu. Za proračun je glasalo 86 zastupnika (većina je 76). Što ako iz većine odšetaju Hasanbegović, Esih i još neki zastupnici? Koliko će to dati krila Mostu? A koliko poskupjeti svaki preostali glas; podsjetimo tu su i zastupnici manjina (uključujući troje sve nezadovoljnijih SDSS-ovaca), Hrasta, HDS-a, te oni koje kontrolira Milan Bandić (a koji su, ucjenom oko proračuna, primjerice, spriječili rušenje zagrebačkog gradonačelnika prije nekoliko mjeseci).
(Pre)često nedorečeni, blijedi i zbunjujući šef opozicije, Davor Bernadić, ima makar jednu pozitivnu osobinu. Čovjek je stvarno uporan. Ono, bandićevski uporan.
S obzirom na neuvjeljiv javni nastup, ostaje mu samo da za njega posao odrade okolnosti i – vrijeme. A kako se stvari razvijaju, uopće nije nemoguće da će mu se karte baš posložiti u nebeski povoljnom rasporedu. Dosta se pričalo o padu anketnog rejtinga SDP-a otkad je Bernardić izabran, što se promijenilo posljednjim brojkama, pa o tome više nema smisla previše teoretizirati. Jednostavno, jedan od glavnih faktora popularnosti oporbe je nepopularnost vlasti. Problemi u društvu i problemi u HDZ-u pozitivno utječu na brojke SDP-a. A kad one rastu, sve je jači miris potencijalne vlasti. A taj miris nevjerojatno djeluje na homogenizaciju stranke i prestanak unutarnjih ratova.
Bernardić je, dakle, i dalje neuvjerljiv, ali i dalje uporno nudi ideje i inicijative (aktualna lokalna »kurikularna reforma« pritom je jedan od boljih poteza koje je uopće mogao povući). Dečka svakako još ne treba otpisivati.
Obračun u HDZ-u stoga bi povećao entropiju u Saboru i dodatno zemlju načinio neupravljivom, a kormilo u Plenkovićevim rukama sve neposlušnijim.
Stoga se čini da su neslužbene najave o obračunu u HDZ-u nešto poput zviždukanja u šumi, tek toliko da se rastjera vlastita nelagoda. Za očekivati je da će i nakon lokalnih izbora nominalne pozicije biti iste, dakle s Hasanbegovićem i Esih u saborskoj većini, ali i sa sve autonomnijom pozicijom koju će si oni kreirati kako bi prvom prilikom – unutar ili izvan HDZ-a mogli krenuti letećim startom u lov na glasove.
Za Plenkovića je, pritom, Prgometov broj glasova krajem svibnja poput boce s kisikom. Uspije li bivši neposlušni Karamarkov zamjenik osvojiti više glasova od ljubimice dijela desnice (i predsjednice Republike), pozicija premijera u stranci i parlamentu bit će solidno osnažena. Bude li obrnuto, a ankete zasad ukazuju da hoće, bit će problema s »disanjem«. Plenkovićev manevarski prostor će se sužavati, a nije nemoguće i da će mirni period od dvije godine bez birališta, koliko po sadašnjem rasporedu nakon lokalnih izbora slijedi Hrvatskoj, ostati samo – sanak pusti.
