Snimio Denis LOVROVIĆ
Previše je šumova, nepovjerenja i netransparentnosti. Nova izvješća Agrokora otvaraju i pitanje koliko je istih ili sličnih dubioza u bilancama drugih privatnih i javnih poduzeća i državnih institucija
Kriza u Agrokoru i posljedice koje ima po hrvatsko gospodarstvo, povod su za razgovor s prof. dr. Marijanom Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Profesoricu Ivanov pitali smo kako je moguće da niti jedna državna institucija, niti jedan regulator, revizor, nisu ranije uočili nepravilnosti na koje je sada ukazala izvanredna uprava, a temeljem izvješća PwC-a?
– Do podnošenja prijave institucije nemaju mogućnost sustavne kontrole, a parcijalne ovlasti koje postoje ne daju cjelovitu sliku. Računovodstveni standardi dopuštaju visok stupanj slobode pa financijskom izvješću svakog poduzeća i mišljenju revizora treba pristupiti s dozom opreza. Poduzeće samo izabire i plaća revizora, što otvara prostor za sukob interesa. U slučaju propalih banaka i poduzeća revizori uglavnom nisu bili iz grupe velike četvorke koja više vodi računa o svojoj dugoročnoj reputaciji. Za poduzeća i sustave u privatnom vlasništvu se pretpostavlja da će oni u interesu zaštite interesa dioničara uspostaviti adekvatan sustav korporativnog upravljanja, a na efikasnom tržištu dionica bi cijene na burzi trebale anticipirati sve javno i privatno dostupne pozitivne i negativne činjenice koje se vežu uz izdavatelja dionica. Agrokor nije kotirao na burzi pa je niz bitnih informacija promicao očima javnosti. S druge strane, kotirale su dionice nekih od poduzeća kojima je upravljao, a koje su znatno prije izbijanja krize bile tržišno slabije vrednovane u odnosu na pokazatelje koji su se mogli izvesti iz financijskih izvješća, što znači da je dio investitorske javnosti bio dobro upućen u stvarno stanje. Nasuprot tome, kratkotrajan ekstreman rast cijena dionica netom prije i na početku krize bio je odraz špekulacija, nagađanja i iracionalnosti u uvjetima nedostatka točnih informacija pa ni tržište kapitala nije bilo efikasno.
Zakazao revizor
Hanfa nadzire transparentnost izdavatelja dionica, no ne ulazi u sadržaj izvještaja ni kretanje cijena na burzi ako su objavljene sve formalno potrebne informacije. Poreznu upravu zanimaju prvenstveno pozicije iz financijskih izvještaja koje bi mogle dovesti do umanjenja osnovica za obračun poreza. HNB je supervizor banaka, a ne poduzeća. Banke same procjenjuju koliko su rizika spremne preuzeti, a iako njihove uprave imaju nad glavom nadzorni odbor, njega izabiru vlasnici kapitala željni zarade.
Mišljenje vanjske revizije i kreditni rejting koje dodjeljuju rejting agencije su oslonac korisnicima financijskih izvještaja, ulagačima u korporativne obveznice i dionice, dobavljačima i široj javnosti. Oni su jedini kontrolni mehanizam, a on je u slučaju Agrokora zakazao. Aktualne izmjene Zakona o reviziji možda će donijeti pozitivne promjene. Umjesto revizorske komore, nadzor revizora bi trebalo preuzeti Ministarstvo financija. Dodatno se radi na jačanju konsolidiranog nadzora financijskih konglomerata.
Koliki su, prema vašoj procjeni, izravni i neizravni efekti krize u Agrokoru na hrvatski financijski i realni sustav?
– Lex Agrokor je odgodio učinke na pad BDP-a i zaposlenosti, no oni će se vidjet nakon nagodbe i u idućim godinama. Otpis potraživanja će sigurno biti veći nego što dobavljači traže. Poznato je da su za dane plasmane banke rezervirale 50 posto. No unatoč svim očekivanim gubicima, bankovni sustav će ostati stabilan čak i ako s tržišta nestane poneka mala, nisko kapitalizirana banka. Jedan dio dobavljača će završiti u stečaju pa će se otpisi lančano prenositi kroz poslovni sektor. No, relativna većina, u smislu udjela u hrvatskom gospodarstvu, će nastaviti poslovati bez većih problema. Bez obzira na veličinu, Agrokor nije cijela Hrvatska. Dio troškova dobavljača prevaljen je na kupce kroz veću cijenu proizvoda na ukupnom tržištu, a dio kroz niže plaće zaposlenih. Međutim, ovisno o scenarijima restrukturiranja Agrokora za brojne poljoprivrednike i proizvođače postoji rizik gubitka dijela domaćeg tržišta. Prodaja Konzuma bilo kojem stranom trgovačkom lancu znači manje domaće i više strane, jeftinije robe na policama. Ali taj scenarij nije isključen ni u slučaju da se kao kupac pojavi neki novi trgovački lanac u domaćem vlasništvu. Podrška javnosti u favoriziranju kupnje domaćih proizvoda stoga će biti vrlo važna, no posve je jasno da će osiromašeno stanovništvo i racionalan potrošač radije izabrati strani proizvod ako je jeftiniji i dostatne kvalitete. Domaći proizvođači će stoga morati povećati produktivnost kako bi bili cjenovno konkurentniji te uz poboljšanje kvalitete, dizajna i inovativna rješenja povećati prilike za plasman na domaćem i stranom tržištu. Čistilište kroz koje ekonomija sada prolazi dugoročno može imati pozitivne efekte.
Ključni izvori likvidnosti
Kakav scenarij restrukturiranja koncerna bi bio optimalan?
– Cilj restrukturiranja je nastavak poslovanja poduzeća i ne može biti uvjetovan političkim ciljevima spašavanja poljoprivrede ili nekog drugog sektora. Za tu svrhu država treba iskoristiti druge alate poput javnih i skrivenih potpora koje koriste i druge članice EU-a. Pri restrukturiranju koncerna ključni su izvori likvidnosti, koji su dijelom već osigurani kroz nova zaduženja, no najvažniji je novčani tok generiran kroz unapređenje prodaje na tržištu. Treba se fokusirati na core aktivnosti i prodaju dijelova koncerna koji to nisu. Kroz proces nagodbe i novog financiranja ključno je postići održivu razinu kapitala. Nakon otpisa, vlasnici obveznica bi dijelom potraživanja (oko 50 posto) trebali ući u vlasničku strukturu, a na isti način i novi kreditori s omjerom 50 posto ulaganja u kapital i 50 posto dužničkog financiranja. Roll up nije trebao funkcionirati po principu: za 1 kunu novog kredita priznaje se 1 kuna starog, nego manje. Troškove kamata po postojećem dugu treba smanjiti i dogovoriti nove uvjete. Za dio starog duga treba produžiti rokove otplate te za određeno razdoblje limitirati plaćanje kamata po stopi koja nije veća od stope inflacije. Financijska disciplina, rast produktivnosti i razvoj vlasničke, nadzorne i upravljačke strukture za kvalitetno korporativno upravljanje odredit će budućnost koncerna neovisno hoće li ostati u postojećem obliku ili ne.
Možete li ocijeniti krizni menadžment u ovom slučaju, upravlja li Vlada dobro krizom? Uz niz zamjerki, opći je dojam da se situacija previše razvukla, što također može utjecati na vrijednost kompanija?
– Vjerodostojnost je izgubljena. Previše je šumova, nepovjerenja i netransparentnosti. Nova izvješća Agrokora otvaraju i pitanje koliko je istih ili sličnih dubioza u bilancama drugih privatnih i javnih poduzeća i državnih institucija. Stanje asimetričnih informacija može se nepovoljno odraziti na troškove financiranja ne samo problematičnih, nego i dobrih poduzeća, a kada se klupko umreženosti politike i Agrokora počne odmotavati, nisu isključeni ni efekti rasta premije rizika na državni dug. Međutim, za sada je reakcija financijskih tržišta vrlo suzdržana. Moguće je da se s obzirom na buduće novčane tokove i vrijednost brendova situacija u Agrokoru procjenjuje boljom nego što pokazuju izvješća ili su očekivanja već anticipirana u cijene na burzi i postojeće premije rizika.
