Ime vološćanskog genijalca Andrije Mohorovičića nosi ploha smještena između Zemljine kore i gornjega plašta (Moho sloj), krater na Mjesecu te asteroid / Foto Marin ANIČIĆ
U Zagrebu, u kojemu je proveo najveći dio svoga radnog vijeka, i gdje je svojim požrtvovnim radom osnovao hrvatsku meteorologiju, seizmologiju, službu točnog vremena, visokoškolsko obrazovanje iz geofizike... unatoč brojnim inicijativama još mu nije podignut spomenik, pa niti obična spomen-ploča
Nedavna podrhtavanja tla u Rijeci i okolici, osim što su uznemirila stanovnike, otvorila su i mnoga pitanja. Što slijedi? Hoće li biti novih potresa? Može li se potres predvidjeti i koji se znanstvenici bave ovakvim istraživanjima? Seizmolozi, geofizičari i drugi »ljudi od struke« pozivani su proteklih dana upomoć i njihove su izjave objavljivali mediji, pa se još jednom pokazalo kolika je zapravo važnost ulaganja u znanost.
Serija potresa koji srećom nisu bili razornog djelovanja niti tako jaki da bi nanijeli veće štete, dogodila se baš u godini u kojoj se obilježava 160 godina od rođenja vološćanskog velikana dr. Andrije Mohorovičića, čovjeka koji bi znao odgovoriti na većinu pitanja, ali vjerojatno i obeshrabriti znatiželjnike jer nažalost, potres je slučajan događaj koji se ne može precizno predvidjeti… No, treba istraživati, ulagati u znanost, a u svakom slučaju i daleko više vrednovati osobe koje su bile ispred svog vremena poput dr. Mohorovičića koji je svoja znanstvena otkrića utemeljio na svom terenu, u zemlji u kojoj je rođen 1857. godine u Voloskom, a umro 1936. u Zagrebu.
Meteorolog, seizmolog i geofizičar dr. Andrija Mohorovičić je naime autor najvećeg znanstvenog dostignuća u potpunosti ostvarenog u Hrvatskoj – otkrića zakonitosti širenja potresnih valova, kao i plohe diskontinuiteta u Zemljinoj kori. Dakle, za razliku od drugih znamenitih hrvatskih znanstvenika i istraživača, primjerice Fausta Vrančića, Ruđera Boškovića ili Nikole Tesle koji su razvijali svoje potencijale izvan domovine, Mohorovičić je djelovao isključivo u Hrvatskoj i dao primjer budućim generacijama. Bio je specifičan i po tome što je najvećim dijelom radio sam, bez asistenata, te je i u potpunosti autor znanstvenih radova koje je objavljivao.
Ime vološćanskog genijalca nosi ploha smještena između Zemljine kore i gornjega plašta (Moho sloj), što je najveći dio planeta Zemlje nazvan po nekoj osobi, a poznato je i da Mohorovičićevo ime nosi i jedan krater na Mjesecu, te jedan asteroid. U njegovoj biografiji stoji kako je najveći doprinos znanosti ostvario otkrićem diskontinuiteta u Zemljinoj kori. Točnije, temeljitim proučavanjem pokupskoga potresa od 8. listopada 1909. godine, 39 kilometara jugoistočno od Zagreba, Mohorovičić je utvrdio da se na određenoj dubini Zemlje skokovito mijenja brzina širenja potresnoga vala, što je pripisao promjenama u sastavu Zemljine kore na dubini od 54 kilometra, na mjestu mjerenja u Pokupskom.
Radio u tišini
Rođeni Vološćan, u rodnom je kraju završio osnovnu školu, a zatim u Rijeci gimnaziju i potom Studij matematike i fizike Filozofskoga fakulteta u Pragu. Po završenom studiju predavao je najprije na gimnaziji u Zagrebu, zatim na realnoj gimnaziji u Osijeku, te od 1882. na Nautičkoj školi u Bakru. Na vlastitu molbu 1891. godine premješten je na realku u Zagrebu, gdje 1. siječnja 1892. postaje i upravitelj tadašnjega Meteorološkog opservatorija na Griču. Za doktora filozofije promoviran je na zagrebačkome Sveučilištu 1893. godine na osnovi disertacije »O opažanju oblaka, te o dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru«. Ubrzo je postao privatni docent, a 1910. naslovni izvanredni sveučilišni profesor, te je od 1893. do 1918. godine na Mudroslovnome fakultetu u Zagrebu predavao kolegije s područja geofizike i astronomije. Dopisni član tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu postao je 1893., a pravi član 1898. Umirovljen je potkraj 1921., a preminuo u prosincu 1936. i pokopan na zagrebačkome Mirogoju.
Tako se navodi u njegovoj biografiji, no, pokušali smo istražiti – koliko njegova Hrvatska i rodno Volosko koje se nalazi na području Grada Opatije, ali i Zagreb gdje je proveo najveći dio radnoga vijeka vrednuju čovjeka čiji su dosezi promijenili svakodnevicu onoga vremena? Koliko »obični ljudi« znaju o dr. Mohorovičiću i jesu li njegovi »lik i djelo« adekvatno valorizirani?
Ime dr. Andrije Mohorovičića nosi ulica u Voloskome gdje mu je 1979. godine podignut i spomenik, ispred rodne kuće na Obali Frana Supila u Voloskom nalazi se njegova bista i tabla s osnovnim podacima, a na rodnoj kući i spomen-ploča u čast »hrvatskom učenjaku, akademiku i sveučilišnom profesoru koji je svojim otkrićima na području seizmologije proslavio svoj zavičaj«. Njegovim je imenom prozvana matuljska osnovna škola i riječka gimnazija, a zadnjih je godina i poznata pizzerija u Voloskom dobila ime »Moho«…
– Odjel za fiziku Sveučilišta u Rijeci je vrlo aktivan u popularizaciji znanosti. I osobno sam već više od desetljeća aktivna u popularizaciji Mohorovičića i u radu sa studentima kao nositeljica kolegija Povijest fizike i Popularizacija znanosti na našim studijima, kaže dr. sc. Rajka Jurdana Šepić, pročelnica Odjela fizike na riječkom Sveučilištu i nastavlja: Postoji i još jedan osobniji, etnografski i geografski razlog – jer sam iz Rukavca, iz kojega je, po svojemu ocu, dijelom potekao i Andrija Mohorovičić. Kao Rukavašćica i prirodoznanstvenica osjećam još jače svoju profesionalnu i akademsku dužnost populariziranja najvećeg prirodoznanstvenika kojega je dao naš kraj i Hrvatska. Sa studentima fizike, u sklopu kolegija Popularizacija znanosti i Povijest fizike posebnu pozornost obraćamo Mohorovičiću.
Važno je da studenti, pogotovo nastavničkih smjerova usvoje i razumiju koliko je važan dio njihovog nastavničkog poziva popularizacija znanosti i da je njihova profesionalna dužnost upoznavati učenike i javnost i o velikim imenima znanosti svoje domovine i svojega kraja. Iako su ta velika imena poput Mohorovičićevog malobrojna – utoliko su značajnija. U popularizacijskim aktivnostima posebno su ove akademske godine bili aktivni studenti Jessica Puž, Martina Tanković, Ivana Staraj i Kristian Uremović. Dio programa Festivala znanosti u travnju 2017. bio je posvećen Mohorovičiću, upravo prigodom obilježavanja godišnjice Mohorovičićeva rođenja u Festival znanosti uključila se ove godine i Opatija, održane su radionice i prigodne aktivnosti u Voloskom, a u Rijeci predavanje prof. dr. Marijana Heraka s Geofizičkog odsjeka PMF-a u Zagrebu, institucijom s kojom već niz godina surađujemo u popularizaciji Mohorovičića.
Primjerice, prije deset godina kad se slavilo 150. godina od rođenja našega geofizičara u Opatiji je na konferenciji GIREP EPEC kojom sam imala čast predsjedavati, boravio tada aktualni nobelovac iz fizike, poznati američki kozmolog George F. Smoot, te je posjetio Volosko i Mohorovičićev spomenik. Studenti Odjela za fiziku riječkog sveučilišta su ove godine osmisli i popularizacijsku razglednicu kojom se posjetitelje podsjeća na Mohorovičićevo životno djelo i ujedno poziva na popularizacijske aktivnosti. Na Trsatu će 1. rujna, u sklopu Ljeta na Gradini, manifestacije Baltazar na Gradini, studenti Odjela za fiziku održati prezentaciju o Mohorovičiću te radionicu MOHO 160 za djecu i sve duhom mlade i znatiželjne – otkrila nam je dr. sc. Rajka Jurdana Šepić.
Moho-sloj u slikama
Budući da je rođena Rukavčanka Jurdana Šepić osim u znanost za čiju se popularizaciju zdušno zalaže, zaljubljena i u svoju čakavštinu koja je bila i materinji jezik velikana Mohorovičića, sa zadovoljstvom ističe da je pored svog »domaćeg zajika« i standardnog hrvatskog jezika, znao govoriti ne samo talijanski, engleski i francuski, već i njemački, latinski, starogrčki i češki jezik. Bio je to čovjek koji je prvi u Hrvatskoj objavljivao meteorološku prognozu, a osnovao je i službu za točno vrijeme. U svijetu i danas slovi kao »otac moderne seizmologije«, budući da je nakon doktorata intenzivno proučavao potrese. U privatnom životu, bio je oženjen i otac četiri sina, a kolege iz onog vremena su ga opisivali riječima »radio je u tišini, a da ga ljudi ni poznavali nisu«.
U Hrvatskoj se Mohorovičićevim imenom zovu škole i ulice, brod HRM-a, te Geofizički zavod PMF-a na kojem je došao do svojih najvećih dostignuća i na čijem je čelu Mohorovičić dočekao i umirovljenje. Od ostalih priznanja valja navesti spomen-ploču na rodnoj kući u Voloskom (1957.), Kolacijev spomenik otkriću diskontinuiteta (1979.), također u Voloskom, te Mohorovičićevu bistu J. Poljana u predvorju Geofizičkog odsjeka PMF-a u Zagrebu (1982.) – njezina je replika 2007. postavljena i u Voloskom ispred rodne kuće. Među mnogim aktivnostima organiziranima u povodu 150. obljetnice Mohorovičićeva rođenja te stogodišnjice otkrića diskontinuiteta izdvaja se uređenje Memorijalnih prostorija A. Mohorovičića na Geofizičkom odsjeku PMF-a (2005.), gdje su izloženi originalni dokumenti, namještaj, znanstveni radovi i izvorni instrumenti kojima se Mohorovičić služio (www.gfz.hr/sobe/izlozba.htm).
Velik dio zbirke radova i dokumenata je digitaliziran i dostupan je na internetu. Valja istaknuti i postavljanje dvojezične (češki i hrvatski) spomen-ploče u Pragu (2011.), gdje je Mohorovičić studirao, i to na elitnom mjestu, u Klementinumu, podno astronomskog tornja. Tu su i poštanske marke (1973. i 2007.), te zlatnik HNB-a (2008.) s njegovim likom. Nedavno su u Opatiji (Volosko) postavljene i dvije info-ploče koje prolaznicima pobliže pojašnjavaju Mohorovičićeva otkrića. U Pomorskoj školi u Bakru, gdje je Mohorovičić predavao na početku svoje karijere, posvećena mu je 2007. jedna učionica. Vrlo su uspješne bile i izložbe organizirane u Opatiji, Rijeci i Zagrebu (2007. i 2010.), a o raznim aspektima njegova rada često se održavaju prigodna predavanja (npr. na Festivalima znanosti u Rijeci i Zagrebu).
O životu i radu Andrije Mohorovičića još je 1982. godine izdana monografija na hrvatskom i engleskom jeziku (D. Skoko i J. Mokrović) čije je drugo izdanje publicirano 1998. O njemu i njegovu opusu objavljen je niz članaka u časopisu Priroda (2007. i 2008.), a veliku pažnju izazvali su i članci u važnim svjetskim znanstvenim časopisima (npr. Seismological Research Letters, 2007., Bulletin of the American Meteorological Society, 2007.). Kako bi se njegovi najvažniji radovi približili svjetskoj znanstvenoj zajednici, u časopisu Geofizika (1992., 2009.; geofizika-journal.gfz.hr) objavljeni su engleski prijevodi dva njegova najvažnija rada u seizmologiji. Svjetski su ga se znanstvenici sjetili posvetivši njemu i njegovim otkrićima posebne znanstvene sekcije na najvećim stručnim konferencijama, te cijele volumene znanstvenih časopisa (npr. Tectonophysics, 2013., 734 stranice (!), o 100. obljetnici Mohorovičićevog diskontinuiteta), a sve relevantne monografije o povijesti geoznanosti navode ga kao jednoga od utemeljitelja moderne seizmologije. Nagrada Sveučilišta u Zagrebu za znanstveni doprinos i promicanje prirodoslovlja također nosi Mohorovičićevo ime.
Ovogodišnja vrlo poznata likovna manifestacija, »Mandrać 2017.« bit će posvećena 160. obljetnici rođenja dr. Andrije Mohorovičića. O tome vološćanski akademski slikar, boem i utemeljitelj Mandraća Claudio Frank kaže:
– Željeli smo i mi na svoj način dati doprinos ovom velikanu rođenom u Voloskom, tako da su umjetnici pozvani na realizaciju »Moho-sloja u slikama«. Mohorovičić je to svakako zaslužio. A meni se čini da se sam značaj lika i djela dr. Andrije Mohorovičića puno više vrednuje u zadnjih desetak godina, te danas ljudi više znaju o njemu nego li je to bilo ranijih godina. Stoga bi za Volosko i za cijeli naš kraj, ali i za turizam idealno bilo da se otvori neki prostor, spomen-soba ili čak neki manji muzej s nekoliko prostorija, u kojima bi se moglo saznati sve o radu dr. Andrije Mohorovičića i dostignućima po kojima je proslavio svoju zemlju. Stvarno je to zaslužio.
Razgovaramo i s nekolicinom domicilnih stanovnika Voloskog. Neki kažu da znaju tko je bio Mohorovičić i gdje se rodio, ali nisu sigurni čime se sve bavio i po čemu je poznat, dok neki kažu da su za njega čuli i znaju za spomen-obilježja njemu u čast, no kako se na velikana najviše sjete tek »kada se zatrese«. Sve ostale dane više iz zanimaju »prizemnije« stvari poput sporta, plavuša i bezbrižnog kraćenja vremena na plaži…
– Rođen sam u Voloskom, baš u kući u kojoj je danas pizzerija »Moho«, što znači da sam među prvim Mohorovičićevim susjedima. Ipak, o njemu ne znam ništa više od onoga što se može pročitati na spomen-ploči i informativnoj tabeli. Smatram da bi se za njega moglo učiniti puno više, kako bi mlade generacije bile bolje informirane – smatra Josip Udović.
Razgovaramo i s još jednim stanovnikom Voloskoga, Davorom Jurkovićem.
– Nažalost, čini mi se da se o Andriji Mohorovičiću premalo zna, a do nedavno se znalo i manje. Nikad nije imao svoju spomen-sobu, o muzeju u Voloskom da se i ne govori. Tek u zadnje vrijeme čini se da su se svi nekako više »zbudili«, pa se o Mohorovičiću počelo i više pisati i više znati i pomaknuli smo se mao dalje od onog početnog slova »A« – rekao je Davor Jurković.
Krater na Mjesecu
Prof. dr. sc. Davorka Herak i prof. dr. sc. Marijan Herak s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu godinama se zdušno zalažu za to da se dr. Andriji Mohorovičiću, jednom od najvećih hrvatskih znanstvenika svih vremena oda počast koju zaslužuje.
– Najveće priznanje dobio je imenovanjem granične plohe između Zemljine kore i plašta njegovim imenom – ona je danas univerzalno poznata pod nazivom Mohorovičićev diskontinuitet. U posve rijetke međunarodne počasti koje su iskazuju samo iznimnim pojedincima zasigurno spada i krater Mohorovičić na Mjesecu, kao i jedan asteriod u glavnom asteroidnom pojasu.
Andrija Mohorovičić se od gotovo svih najuspješnih hrvatskih znanstvenika izdvaja po tome da je čitav svoj radni vijek proveo u Hrvatskoj, tu je došao do svojeg najvećeg (i svih ostalih) otkrića, a ovdje je – u domaćem časopisu – to otkriće i objavio! Činjenicom da će mu ime i djelo zauvijek biti poznati svim kolegama koji se bave njegovom strukom u svijetu, mogu se podičiti tek iznimno rijetki pojedinci, čak i na svjetskoj razini. Zato Mohorovičić zaslužuje da ga se ističe kao uzor, ravnopravno s ostalim velikanima hrvatske znanosti.
Na žalost, unatoč brojnim inicijativama, u gradu Zagrebu, u kojemu je proveo najveći dio svoga radnog vijeka, i gdje je svojim požrtvovnim radom osnovao hrvatsku meteorologiju, seizmologiju, službu točnog vremena, visokoškolsko obrazovanje iz geofizike… još mu nije podignut spomenik, pa niti obična spomen-ploča… To je teško shvatljiv propust gradskih vlasti, te se valja nadati da će recentna inicijativa Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za podizanje spomenika Andrije Mohorovičiću uroditi očekivanim rezultatom – naveli su prof. dr. sc. Davorka Herak i prof. dr. sc. Marijan Herak.