Za konzervativnu hrvatsku obitelj posljednji modul zdravstvenog odgoja i dalje je preliberalan. Struka smatra da se kurikulum uopće nije trebao mijenjati, te da prebacivanje tema o spolnosti na srednjoškolsku razinu nije sretno rješenje
Jedna od glavnih okosnica novog kurikuluma zdravstvenog odgoja prebacivanje je navodno kontroverznih tema o homoseksualnosti, transrodnosti i manjinskim spolnim orijentacijama iz osnovnoškolskog u srednjoškolski dio kurikuluma. Iz dijela kurikuluma za 7. razred maknuta je nastavna jedinica o prihvaćanju različitosti u seksualnosti u kojoj su učenici trebali dobiti poduku o sličnosti i razlikama među ljudima kada je riječ o seksualnosti, raspraviti pojam seksualnih manjina i njihov položaj kroz povijest, naučiti što je stigmatizacija i diskriminacija, te prepoznati važnost prihvaćanja različitosti.
Riječ je o »škakljivim« temama zbog kojih su se cijelu prošlu godinu u javnosti lomila koplja, a značajan dio prigovora upravo se odnosio na zrelost učenika da razumiju teme i da o njima smisleno raspravljaju.
Istovremeno je promijenjen i dio kurikuluma iz prvog razreda srednje škole koji se odnosi na pornografiju, jer prema bivšem programu učenici i učenice su zajedno s nastavnicima trebali analizirati prikaz seksualnosti u pornografiji i dokučiti kako pornografija prikazuje žene, a kako muškarce. Također učenici će više učiti o apstinenciji nego o homoseksualnosti, jer novi kurikulum na zahtjev tradicionalističkih obitelji daje daleko veći prostor apstinenciji i prirodnim metodama kontracepcije od dosadašnjeg.
Sve su te promjene rezultat javne rasprave koja se vodila ovog ljeta, a iako je Povjerenstvo za izradu kurikuluma uvažilo popriličan broj primjedbi novi kurikulum i dalje nije po mjeri pojedinih udruga koje roditelje ponovo pozivaju na bojkot zdravstvenog odgoja. Promjene su, tvrde udruge, samo kozmetičke, jer ono što je do sada bilo kamen spoticanja nije se bitno promijenilo. Za konzervativnu hrvatsku obitelj posljedni modul zdravstvenog odgoja i dalje je preliberalan, senzibilizira javnost za homoseksualnost, a to je još jedan kamenčić više u otvaranju puta prema legalizaciji istospolnih brakova. Pita li se takvu obitelj jedino je rješenje izbacivanje spornog 4. modula iz kurikuluma. Međutim, pita li se struku kurikulum zdravstvenog odgoja uopće se nije trebao mijenjati, a prebacivanje tema modula »Spolna/rodna ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje« s osnovnoškolske na srednjoškolsku razinu nije sretno rješenje, jer kako objašnjava liječnica školske medicine Jagoda Dabo rasprava o temama spolnosti tek u srednjoj školi prekasna je.
Informacije s interneta
– Prvobitna ideja da se te teme obrađuju u osnovnoj školi bila je daleko bolje rješenje. Trebamo biti svjesni da jedan dio djece u spolne odnose stupa i prije petnaeste godine, a to znači već u osnovnoj školi. Stoga o nekim načelnim temama kao što su spolno prenosive bolesti, reproduktivno zdravlje, AIDS i slično treba početi razgovarati što ranije. I bez zdravstvenog odgoja djeca danas znaju svašta. Na internetu vide sve. Međutim, treba znati da su neke stvari na internetu nepotpune i djeca barataju s pogrešnim podacima, a time si mogu nanijeti još veću štetu. Spolno prenosive bolesti, neželjene trudnoće i seksualno zlostavljanje globalni su javno-zdravstveni problemi, a rad na njihovoj prevenciji temeljni je preduvjet očuvanja reproduktivnog zdravlja u zrelijoj dobi, pojašnjava Dabo.
Za pravodobno i znanstveno utemeljeno informiranje djece zalaže se i recenzentica spornog 4. modula prof. dr. Snježana Prijić Samardžija naglašavajući kako je jedan od zamki samostalnog informiranja djece i činjenica da se u obiteljima razgovor o tim temama često izbjegava.
– Koliko je meni poznato, do sada se najviše raspravljalo o modulu »Spolna/rodna ravnopravnost i spolno odgovorno ponašanje«, a unutar tog modula najviše o temama homoseksualnosti, kontracepeciji, masturbaciji, pornografiji i pitanju rodnog identiteta. Značajan dio prigovora upravo se odnosio na zrelost učenika da razumiju teme i da o njima smisleno raspravljaju. Osobno sam bila uvjerenja da su, u ranijem prijedlogu kurikuluma, teme bile dobro prilagođene uzrastu učenika. Mladi ljudi danas su u mogućnosti da se informiraju o ovim temama na različitim mjestima, ponajviše na internetskim izvorima, a neovisno o obitelji gdje se često te teme iz različitih razloga izbjegavaju. Zato je iznimno važno da na vrijeme dobiju znanstveno utemeljene informacije koje su nužne za zdravo odrastanje i izbjegavanje neželjenih situacija poput mladenačkih trudnoća, kaže prof. dr. Prijić Samardžija.
S činjenicom da mladi danas u obitelji ne dobivaju pravovremeno informacije o spolnim temama slaže se i predsjednica Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje prof. dr. Jasna Krstović.
– Vijeće je dalo punu podršku uvođenju zdravstvenog odgoja, a jedan od zaključaka je bio i da istraživanja pokazuju da zdravstveni odgoj, a u njegovom okviru i spolni odgoj, nije u obiteljskoj edukaciji dovoljno zastupljen niti je dovoljno kvalitetan i da većina roditelja želi da se škola u tom području odgoja i obrazovanja više angažira te podržava koncept spolnog odgoja i obrazovanja u školi. Neupitno je da su obitelj i škola partneri u odgoju djece. Zajedničkim naporom u postizanju kvalitetnog dijaloga valja utjecati na poticanje i jačanje suradnje škole i obitelji te sudjelovanje roditelja u odgoju i obrazovanju vlastite djece i tako izravno pridonijeti uspjehu djece u odgoju i obrazovanju jer je uloga roditelja u postizanju školskog uspjeha učenika neosporna, kaže prof. dr. Krstović.
Utjecaj religije
Dodajući kako Hrvatska nije usamljen slučaj kada je u pitanju podizanje prašine oko uvođenja zdravstvenog odgoja u škole prof. dr. Prijić Samardžija ističe kako se najveće kontroverze i otpori uvođenju spolnog odgoja bilježe se u zemljama gdje je utjecaj religije jak kao što je Katolička crkva u Irskoj, Poljskoj te Italiji ili pak Pravoslavna crkva u Grčkoj, ali i bivišim komunustičkim zemljama poput Bugarske i Mađarske.
Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje zauzelo je stav da zdravstveni odgoj promiče vrijednosti koje su primjerene i prihvatljive za demokratsku zajednicu i njezinu javnu školu, potičući kod učenika kritički stav, osobnu autonomiju, odgovorno ponašanje, toleranciju i poštivanje prava drugih osoba. Istovremeno je i izraženo mišljenje da je za prevladavanje postojećih prijepora potrebno osigurati interaktivnu provedbu kurikuluma zdravstvenog odgoja kroz različite didaktičko-metodičke oblike i metode rada koji osiguravaju bogaćenje i razvoj kurikuluma, odnosno njegovo trajno unapređivanje, jer se i stavovi pojedinih zainteresiranih aktera u odgoju djece i mladih tijekom vremena mijenjaju. U pedagoškoj teoriji i praksi takav je pristup nastavi poznat kao koncept otvorenog kurikuluma. z tih razloga Nacionalno je vijeće preporučilo da se u prijedlogu kurikuluma zdravstvenog odgoja, što je više moguće razradi i naglasi onaj njegov dio kojim se osigurava upravo otvorenost za sva mišljenja koja odgovorno jamče skladan razvoj djece i mladih.
– Najveći razlog protivljenja u većini ovih zemlja je stav da će spolni odgoj poticati seksualnu aktivnost i ranije ulaženje u spolne odnose. Rezultati istraživanja, međutim, ne potvrđuju korelaciju između uvođenja spolnog odgoja i ranijeg ulaženja u spolne odnose, ali istraživanja jasno potvrđuju da postoji korelacija između uvođenja spolnog odgoja i smanjenja spolno-prenosivih bolesti i smanjenja broja maloljetničkih trudnoća, upozorava recenzentica.
Zdravstveni odgoj, dodaje, sam po sebi nije sporan već sadržaji koji su vezani uz pitanje spolnosti i spolno odgovorno ponašanje. U nekim zemljama o spolnosti se podučava unutar drugih predmeta kao što su biologija ili predmeta vezanih uz građanski odgoj, u nekima unutar zdravstvenog odgoja kao u hrvatskom slučaju, a u nekim zemljama postoje i zasebni predmeti vezani su edukaciju o spolnosti.
– U posljednjoj skupini su zemlje u kojima postoji jaka svijest o potrebi informiranog stava o spolnosti kao što su primjerice Danska, Nizozemska, Finska, Švedska, Norveška i Njemačka. U nekim zemljama ova vrsta edukacije provodi se već desetljećima, u nekima je novijeg datuma, a zanimljiv je slučaj Velike Britanije gdje, nakon perioda razvijene edukacije o spolnosti, dolazi do restrikcija. Također u nekim zemljama je edukacija izborna, u nekima obvezna, a česti su i mješoviti modeli edukacija. Istovremeno, u nekim zemljama o spolnom odgoju brinu ministarstva koja skrbe o zdravlju, u nekim ministarstva obrazovanja, a u nekima zajednički pa o tome ovise sadržaji, ishodi učenja, metodologija i provedba. Neke zemlje poput Danske, Nizozemske i Francuske podučavaju o kulturalnim razlikama u pitanjima spolnosti što smatram posebno dobrim pristupom, ističe prof. dr. Prijić Samardžija.
Burne rasprave
Istovremeno dok pojedine tradicionalističke udruge tvrde da su promjene kurikuluma samo kozmetičke, dio javnosti novi je kurikulum ocjenio kao popuštajući potez Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta tvrdeći kako se uvođenjem promjena u zdravstveni odgoj popustilo pritisku konzervativaca. Međutim, prof. dr. Prijić Samardžija ističe kako na promjene ne gleda kao na popuštanje.
– Provedena je u međuvremenu javna rasprava i vjerujem da su kreatori kurikuluma zaključili da su neki prijedlozi prihvatljivi i da će izmijenjeni kurikulum biti kvalitetniji i prihvatljiviji zainteresiranim sudionicima. Suština javne rasprave i jest iznošenje prijedloga i argumenata kojima bi se početni prjedlog mogao popraviti te ozbiljno i otvoreno razmatranje i poboljšavanje početnog kurikuluma, a ne samo zadovoljavanje proceduralne forme. Voljela bih vjerovati da forma raspravne ili deliberativne demokracije u kojoj se uvažava pluralizam perspektiva jest način na koji se donose odluke u demokratskim društvima pa i našem. Rasprave su bile burne, a ponekad i konstruktivne. No, još jednom naglašavam da suština rasprave i nije da se slažemo već da suočimo različite perspektive kako bismo došli do nekog zajedničkog nazivnika koji bi omogućio djelovanje. Moram priznati da mi se ponekad činilo da o nekim temama nije moguće postići platformu za djelovanje između dviju podijeljenih strana. Dok su jedni, poput mene, bili mišljenja da je država dužna osigurati učenicima znanstveno utemeljene informacije o pitanjima spolnosti, a o svjetonazorskim pitanjima raspravni način informiranja, drugi su općenito osporavali status znanstvenosti pitanjima o spolnosti i u potpunosti ga odbacivali uz objašnjenje da se radi o svjetonazorskom pitanju. Drugim riječima, jedni su smatrali da je ovaj modul potreban, a drugi su smatrali da ga treba isključiti iz kurikuluma. Osobno, podržavam u potpunosti stav Svjetske zdravstvene organizacije da svi mladi ljudi imaju pravo na sustavno informiranje o spolnosti i reproduktivnom zdravlju kako bi mogli u punoj mjeri biti aktivni građani sposobni za informirani i odgovorni izbor, zaključuje prof. dr. Prijić Samardžija.
