U Institutu vjeruju da su pronašli kompromisno rješenje, što uključuje analitički pristup svakom pravopisnom rješenju od početaka modernog hrvatskog pravopisanja do danas, ali uključujući i hrvatsku prapovopisnu praksu - u književnosti i medijima
Gloženju Hrvata oko toga treba li pisati neću ili ne ću, progreška ili pogrješka, zadaci ili zadatci, konačno bi trebao doći kraj. Tako se barem nadaju u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, koji za dva dana izlazi u javnost s radnom verzijom novog hrvatskog pravopisa. Nakon javne rasprave, koja počinje u ponedjeljak, i utvrđivanja konačne verzije, pravopis će biti dostupan na internetu za besplatno korištenje.
Na novom pravopisu radio je tim od 14 ljudi: članovi Odjela za hrvatski standardni jezik pod vodstvom novog ravnatelja Instituta Željka Jozića, a radnu je verziju odobrilo dvadesettročlano Znanstveno vijeće Instituta. I iako u Institutu tvrde da nije bilo tajnosti oko pravopisnih rješenja koja će novi pravopis ponuditi, još uvijek se zapravo može samo spekulirati na koju će stranu prevagnuti, tzv. konzervativnu ili tzv. modernu.
Pravopisi na snazi u spornim pitanjima često nude dvojna rješenja. I dok se mnogi slažu da ona u pravilu nisu dobra, pogotovo u početnim fazama učenja jezika, ona se teško mogu izbjeći. No novi pravopis ponudit će njihovu drugačiju hijerarhiju, objašnjava Željko Jozić.
– Nemoguće je napisati pravopis koji bi bio općeprihvatljiv a da bude bez dvojnosti. No mi bismo najvjerojatnije išli s onim rješenjima koja bi bila preporučena i onima koja bi bila dopuštena. Vrlo je malo onih klasičnih dvojnih rješenja, što se u praksi, pogotovo u školskoj uporabi, pokazalo lošim. Jer u glavama djece javlja se ideja da tu nema reda. Maksimalno smo išli na uklanjanja takvih dvojnih rješenja, a kada i ima drugo rješenje, preporuka nije da bude u udžbenicima – kaže Jozić.
Mate Kapović tu ipak ne vidi veći problem.
– Dvojna rješenja poput podatci ili podaci nisu problem. Problem je u silovanju jezika. Praktički nitko ne izgovara »j« u pogr(j)ešci. Isto tako, prije je bilo propisano da se izgovaraju bregovi i crepovi, a u govoru su često bili brjegovi i crjepovi. U nekim situacijama tako se moglo opravdati uvođenje »j«, ali u nekima sigurno ne. No zna se koji je tu smisao: da hrvatski bude različitiji od srpskog, to je prava pozadina i to nema opravdanja. Nadam se da će ovaj pravopis to konačno izbaciti – kaže Kapović.
Ravnatelj Jozić tu šutnju opravdava nemogućnošću da se prejudiciraju rješenja do kojih je trebalo doći vodeći se isključivo znanstvenim, a ne politikantskim kriterijima, te napominje da je i tako ovo radna verzija pravopisa, čija će rješenja uskoro biti na javnoj raspravi. S konačnim ciljem da se i struka i javnost dogovore oko pravopisa koji bi trebao riješiti 20-godišnju pravopisnu zbrku. Opravdavajući šutnju o konkretnim, moguće spornim rješenjima i time što je dao 30 intervjua u posljednih mjesec dana u kojima nije iznosio rješenja jer je smatrao da bi to bilo nelegalistički, Jozić zapravo indirekto utvrđuje koliki je pak interes javnosti oko tog pitanja.
Znanstveni kriteriji
No svi se naši sugovornici – a razgovarali smo i s predstavnicom tzv. konzervativne struje Marijom Turk i s predstavnikom tzv. moderne struje Matom Kapovićem, uz ravnatelja Jozića – slažu oko toga da se cijeli taj sukob vodi oko statistički gotovo nerelevantnih triju pravopisnih pravila. Riječ je o sastavljenom ili rastavljenom pisanju negacije i enklitičkog oblika pomoćnog glagola htjeti: neću ili ne ću, (ne)pisanju »j« u slučaju tzv. pokrivenog jata: npr. pogreška ili pogrješka te (ne)pisanju »t« ili »d« u množinskim oblicima riječi poput zadatak ili redak: zada(t)ci i re(d)ci.
No ako i jesu statistički nebitni, ovi primjeri su »na terenu« podijelili javnost na tzv. lijeve i tzv. desne. Pa dok prvi smatraju da su rješenja koja se pozivaju na hrvatsku pravopisnu tradiciju samo nasilno udaljavanje hrvatskog od srpskog jezika, zapravo izraz nacionalističkih težnji, drugi ističu važnost poštivanja i očuvanja tradicije i odmak od umjetno nametnutih rješenja koja nisu u duhu hrvatskog jezika. Nisu pritom samo pravopisna rješenja bila u fokusu; leksik je možda i više trpio sukobe dviju struja, no neujednačenost i konfuzija oko pravopisnih rješenja utjecala je i utječe na obrazovni proces u osnovnim i srednjim školama, kao i na razinu opće pismenosti. Jozić ističe da je to bio jedan od temeljnih motiva za pisanje novog pravopisa.
– Novi pravopis logičan je rezultat promišljanja o jeziku. Ravnatelj sam krovne ustanove koja vodi sustavnu skrb o svom jeziku. IHJJ je najpozvaniji baviti se relevantnim pitanjima hrvatskog jezika, a pravopis je zasigurno jedan od njegovih važnih segmenata. Danas ne postoji jedinstveni pravopis, postoje četiri; ili su odobreni za uporabu u osnovnim i srednjim školama ili su preporučeni kao priručna literatura. To je zbunjujuća situacija, pogotovo za ranu fazu usvajanja pravila hrvatskog jezika jer propisuju različita pravopisna rješenja. Uz to, hrvatski jezik postaje 24. službeni jezik EU, a nemamo jedinstveni pravopis kojim se trebaju služiti naše prevoditeljske službe u europskim institucijama – kaže Jozić.
Pravopisni rašomon, pa ako se i radi o samo nekoliko pravila, dosad ipak nije riješen, pa je opravdano pitanje može li se uopće postići kompromisno rješenje koje će zadovoljiti obje strane.
Marija Turk, inače nekadašnja članica prošle godine ukinutog Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, misli da je upravo potrebno pronaći kompromisno rješenje, no da je rasprava o tome trebala biti prije sastavljanja pravopisa. Ona je čak pozvana i da priloži recenzentsko mišljenje o novom pravopisu, ali to je odbila, budući da je posvećena pisanju nove knjige.
Osluškivanje prakse
Jozić na tu temu kaže da smatra da su u Institutu našli rješenja koja bi trebala zadovoljiti sve. Iako o tim rješenjima i opet nije htio govoriti konkretno bez obzira na to što u ovom trenutku ne bi bilo prejudiciranih zaključaka, budući da je radna verzija pravopisa odobrena.
– Mi vjerujemo da smo našli takva rješenja, ali nije dobro ako se ona traže tako da se gleda jesu li bliža ovom ili onom pravopisu; mi smo napisali pravopis vođeni znanstvenim kriterijima. To uključuje analitički pristup svakom pravopisnom rješenju od početaka modernog hrvatskog pravopisanja do danas. Riječ je o 80-ak pravopisnih izdanja; samo u posljednjih 20-ak godina ima ih više od 20. Ali tu smo uključili i hrvatsku prapovopisnu praksu – u književnosti i medijima. Nama se kao znanstvenicima neka pravila iz povijesti mogu činiti boljima, znanstveno ispravnijima i, ako hoćete, hrvatskijima, ali smo svjesni da su ona možda neprihvatljiva većini govornika hrvatskog jezika – kaže Jozić.
Izradi novog pravopisa IHJJ-a prethodilo je ukidanje Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika. Odluku o tome donio je ministar Željko Jovanović prošle godine, a u javnosti se i opet našlo onih koji su odluku podržali, kao i onih koji je osporavaju.
Marija Turk ističe da takvo tijelo, bilo da se zove, vijeće, odbor, povjerenstvo, a koje se bavi pitanjima standardnog jezika, imaju sve države u Europi.
– Ne bih ulazio u politikantke razloge ukidanja Vijeća, ali čini mi se da to nije loša odluka. Prvo zato što to vijeće nije izabrano na demokratski način, a drugo zato što su njihove odluke bile politikantske i na toj novohrvatskoj liniji zadnjih 20 godina, gdje se propisivala tobože tradicija, a zapravo guralo neprihvatljiva rješenja i stavove. Nije mi nimalo žao što je ukinuto, bez obzira na način kako je ukinuto – kaže Kapović.
Upravo to osluškivanje prakse pozdravlja i Mate Kapović, kao i to da je na pravopisu radilo više ljudi, da će biti besplatan i da je otvorena javna rasprava u koju će se i on sam uključiti. No ističe i da je novi pravopis očito rezultat političkog dogovora između Instituta i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Tom tumačenju u prilog ide i raspuštanje Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika prošle godine, što bi i prije objavljivanja pravopisa i uvida u njegova rješenja moglo otkriti kojoj strani će novi pravopis naginjati. Uz tvrdnju iz Instituta da će se povoditi za suvremenom praksom pisanja, poznato je i da je Vijeće zastupalo prilično konzervativne pravopisne stavove. Od triju spornih pravila, sva tri ujednačeno: ne ću, zadatci i pogrješka.
Ipak pitamo Jozića koliko su se povodili za zaključcima Vijeća, na što odgovara da su neke od njih uvažili.
– Budući da je Vijeće na svojih šest-sedam sjednica od ukupno 27 govorilo o pravopisnim pitanjima, mi smo to itekako uzeli u obzir, a neka smo od njih i prihvatili – kaže Jozić, i opet ne preciziravši koja.
Objava radne verzije pravopisa u ponedjeljak i to će razriješiti, a sudeći prema dosadašnjem interesu javnosti za novi pravopis, za pretpostaviti je da neće izostati i nakon njegova objavljivanja. Dapače. A na pitanje do koje mjere je radna verzija časopisa zapravo zaključena, odnosno koliko će se uvažiti prilozi iz jave rasprave, Jozić odgovara da će ih svakako razmotriti, dok god budu dobronamjerni i argumentirani.
