ZADAR Aktivisti Platforme za reproduktivnu pravdu i Udruge Antifjaka prosvjedovali su u nedjelju u Zadru zatraživši od premijera Andreja Plenkovića hitnu izradu Akcijskog plana za zdravlje žena čime bi se pokazalo da njegova vlada štiti dostojanstvo žena i njihovo pravo na reproduktivnu zdravstvenu zaštitu.

Prosvjed pod geslom “Pošto žensko zdravlje” okupio je tek pedesetak građana na Narodnom trgu iako je, kako je naglasila Petra Karmelić iz Platforme za reproduktivnu pravdu, organiziran jer je 13.000 žena u Zadru ostalo bez svoga ginekologa te su prepuštene privatnicima kojima pregled plaćaju i po 600 kuna.

Aktivisti su nosili transparente s porukama: Skrbi li itko za javno zdravstvo, Skrbi da ne svrbi!, Primalje znaju, Zdravlje je ljudsko pravo, Kujundžiću, više tvojih afera nego ginekologa, Zdravlje nije roba, Ginekologiju na pregled, a uz ostalo na prosvjedu se tražilo i ostavku resornog ministra Milana Kujundžića zbog njegovih afera i stanja u javnom zdravstvu.

Pozivi su upućeni i gradonačelniku Zadra Branku Dukiću i zadarskom županu Branimiru Longinu da kroz gradski i županijski proračun vrate javno zdravstvo građankama.

“Treba omogućiti primaljama da pružaju skrb zdravim ženama, što može uključiti redovite godišnje preglede, uzimanje uzoraka za probire, savjetovanje o seksualnom zdravlju i kontracepciji. Zahtijevamo jednak pristup primarnoj zdravstvenoj skrbi za sve žene, neovisno o dijelu Hrvatske u kojemu žive i optimizaciju sustava za žene s invaliditetom”, poručila je Marija Jerončić iz Udruge Antifjaka.

Nedostatak ginekološke skrbi u sklopu javnog zdravstvenog sustava nije problem samo Zadra, prema procjenama Platforme za reproduktivnu pravdu oko 400.000 žena u Hrvatskoj nema svog primarnog ginekologa.

Na skupu u Zadru iznesena su potresna svjedočanstva žena suočenih s nedostatkom adekvatne zdravstvene skrbi. Prenosimo ih u nastavku.

“Djevojka sam s invaliditetom i krećem se isključivo u invalidskim kolicima. Tokom cijelog mog desetljetnog boravka u Zadru nisam imala mogućnost ostvariti zakonom zagarantirano pravo na zdravstveni pregled kod ginekologa obzirom da je sam put (nogostupi) do ordinacije u Domu zdravlja u jako lošem stanju što, za razliku od nekih drugih dijelova Grada, nikako nisam mogla samostalno savladati bez nečije pomoći. No to ni nije jedini problem za žene s invaliditetom.

Naime, kada sam nekako uspjela doći uz pomoć pratnje do Doma zdravlja, trud je bio uzaludan obzirom da su ginekolozi na katu zgrade, a dizalo koje vodi do tamo je prastaro, preusko za prosječnu širinu invalidskih kolica i nije bilo u funkciji.

Da ne govorim o tome da je u RH općenito jako teško naići na rijetke, arhitektonski pristupačne, ginekološke ordinacije sa stolom za preglede prilagođenim našim fizičkim sposobnostima, a pitanje je i koliko su pojedini ginekolozi upućeni u reproduktivna i ostala pitanja vezana za specifične rizike, mogućnosti i opcije za žene s invaliditetom obzirom na naše pojedine dijagnoze i fizičke mogućnosti.

Obzirom da sam trenutno nezaposlena studentica, često si ne mogu priuštiti pregled kod ginekologa privatnika, a pravo na pregled kod onih u javnom zdravstvu iz navedenih razloga mi je uskraćeno čime smo kao društvena skupina stavljene u poziciju građanki drugog reda”, svjedočila je ova djevojka.

Druga se požalila kako je na pregled kod ginekologa čekala punih devet mjeseci.

“Bila sam upisana kod dotične doktorice. Na prvi pregled sam čekala devet mjeseci! Zbog tako dugog čekanja, požalila sam se nadležnom ministarstvu, na što su mi odgovorili da to nije u njihovoj nadležnosti. Nije bilo koristi ni žaliti se Domu zdravlja. Kad sam konačno došla na red, doktorica je bila vrlo ljubazna i s pregledom sam bila zadovoljna. Otkako je ta doktorica otišla u privatnike, ostala sam bez ginekološke skrbi. Radim po cijeli dan i jednostavno nemam vremena obijati vrata drugih jprepunjenih ordinacija”, rekla je.

Mnoge su, pak, prisiljena plaćati skupe preglede kod privatnika.

“Na otoku gdje sam živjela do početka fakulteta, postoji samo jedan ginekolog koji je već trebao biti u penziji. Meni koja sam u drugom mjestu na otoku trebalo je 40 minuta do njega. Kad sam došla studirati u Zadar, nisam mogla dobiti ginekologa ili ginekologinju preko HZZO-a jer nije bilo mjesta, pa sam išla privatno svo vrijeme. Svaki pregled je oko 500 kn”, jedno je iskustvo.

“U mom gradu postoje samo privatne ginekološke ordinacije, pa moram putovati pola sata do sljedećeg grada za pregled. Na pregled obično čekam i po par sati zbog ogromne gužve (skoro cijela županija na samo 2 ginekologa), a zbog toga je pregled inače jako brz i površan, što povećava rizik od propuštanja dijagnosticiranja bolesti”, upozorila je ova žena.

To je samo dio problema s kojim se žene suočavaju zbog nedostatka ginekologa, o čemu svjedoče sljedeća iskustva:

“Užasno! Nitko me nije htio upisati iako sam trudnica (doselila sam se u Zadar prošle godine) tako da trudnoću moram voditi privatno, a jedna ginekologica me upisala uz nalaz privatnika uz naglasak da ni kad rodim ne smijem doći kod nje na pregled jer je stavila napomenu da me upisala samo zbog uputnica, inače ne bi”, rekla je.

“Svaka ordinacija vodi svoju politiku. Jedni upisuju prvi tjedan u mjesecu, jedni ponedjeljkom itd. Puno se čeka (minimalno 1 sat) . Maksimalno sam cekala 4 sata – a u radnom sam odnosu. Placanje nalaza (osim ako ne zelis ih dobiti za 7 mjeseci), placanje ultrazvuka, bez racuna”, njeno je iskustvo.

“Veći broj ginekologa. Jednom me je ginekologinja pregledala u 19 h, nakon sto je pokrivala otoke. Bila sam joj u 72. pacijentica. Nemaju dovoljno opreme, ultrazvuci su im loši. Ma dajmo samo više pogledajmo istini u oči – da nedostaje kardiologa, makrofacijalnih, internista, urologa, brzo bi se našli. Ovo je izrazito vezano za žene, pa je naravno – JADNO!!!!”, upozorila je ova žena.

“Da nas 12+ tisuća samo iz Zadra ne bude primorano plaćati privatno preglede. Iz grada Zadra gdje sam do nedavno imala ginekologa bila sam primorana razmišljati ići u Biograd, Benkovac, Šibenik upisati se ako ima mjesta naravno. Sve u svemu sramota da u današnje vrijeme žena nema svog ginekologa. Privatnici me ne zanimaju, želim imati besplatnu zdravstvenu ginekološku uslugu što bi trebalo biti normalno i što ulazi u primarnu zdravstvenu skrb koju također plaćamo”, upozorila je ova žena.