ZAGREB Vlada će na današnjoj sjednici ponovno raspravljati o prijedlogu zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi i u Sabor će poslati konačnu verziju zakona koji će odrediti rokove plaćanja u Hrvatskoj, ali i pravila u restrukturiranju poduzeća prije njihova stečaja. 

  U odnosu na prvu verziju zakon je doživio čak 43 promjene, od zamjene pojedinih riječi radi boljeg razumijevanja ili ispravljanja jezičnih grešaka do važnih izmjena kojima se drukčije utvrđuju rokovi ili se definira odnos vjerovnika kad se postiže dogovor o restrukturiranju pojedinog poduzeća. 

  Nije rijetkost da predlagatelj, u ovom je slučaju je to Ministarstvo financija, od prvog do drugog čitanja mijenja zakonski prijedlog, ali u posljednjih desetak godina nikada se nije dogodilo da pri tome prihvati veći broj primjedbi sindikata, bankarske i poslodavačke udruge ali i onih koje je oporba iznijela u parlamentarnoj raspravi i da to još prizna u obrazloženju svog prijedloga. 

Ministarstvo je prihvatilo najviše primjedbi Fine, što je logično jer će ta agencija sudjelovati u provođenju zakona pa je utjecala na to da se sami postupci koji će se provoditi bolje tehnički definiraju. Uz primjedbe Hrvatske udruge poslodavca, Hrvatske udruge banaka i SSSH, prihvaćene su i savjeti oporbenih Laburista i kluba zastupnika HDZ-a, a HDZ, glavni politički oponent Kukuriku kolicije, zaslužan je za četiri promjene, među kojima su i one koje drukčije određuju donošenje odluke vjerovnika kad je u pitanju izvansudska nagodba kako bi neka tvrtka prošla konsolidaciju umjesto stečaja.

Prema prvoj verziji nagodba se smatra dogovorenom ako je prihvaća 50 posto svih vjerovnika. Međutim, sada će vjerovnici biti podijeljeni u tri ili više grupa, jednu čine tijela javne uprave i poduzeća u većinskom državnom vlasništvu, drugu financijske institucije, a treću ostali.    

  Program financijskog restrukturiranja bit će prihvaćen tek ako za njega bude 50 posto vjerovnika iz svake skupine i na taj način će se izbjeći preglasavanje, a Ministarstvo financija u obrazloženju priznaje da su to osim HUP-a i HUB-a sugerirali i zastupnici HDZ-a. 

 Uz to, s istih adresa dolazi i sugestija da se u definiranju pojma nelikvidnosti, među ostalim odredi, i da se takvom smatra tvrtka koja svoje obveze ne plaća 60, a ne kako je to bilo u prvoj verziji 30 dana. 

  Ipak, rokovi plaćanja nisu izmijenjeni iako je i na tome inzistirao dio poslodavaca, poduzetnici će jedni drugima račune morati plaćati u roku od 30 dana, s time da mogu ugovoriti da to bude 60 dana. I država će morati poštivati rok plaćanja od 30 dana, a javni sektor će jedino u zdravstvu imati rok plaćanja od 60 dana.