Foto Davor Kovačević
Brojio sam u sabornici glasove od 1995. do prije tri godine, kada me zamijenio stroj. Od tada sam kao administrativni tajnik brinuo o elektronskom glasovanju. Mogao sam još raditi dok ne napunim 65., ali nisam htio, veli Marić
ZAGREB – Molim vas da prebrojite glasove, godinama su govorili predsjednici Sabora nakon što bi zastupnici digli ruku kako bi se izjasnili o nekom aktu. Tada bi na scenu stupao saborski službenik Željko Marić. S galerije je, prema nekom svom uhodanom sustavu, rekordno brzo brojio ruke u zraku. Prvo one zastupnika koji su bili »za«, zatim »protiv«, a na kraju i »suzdržane«.
Rezultate bi olovkom ispisao na bijele listove papira i pokazao ih predsjedatelju kako bi on mogao objaviti je li točka o kojoj se glasovalo prošla ili je odbačena. Ili, pak, nije bilo potrebnog kvoruma. Željko Marić, čuveni brojač iz Sabora, danas odrađuje svoj zadnji dan i odlazi u mirovinu. Bilo je, kaže, dosta.
Druženje s unucima
– Brojio sam u sabornici glasove od 1995. do prije tri godine, kada me u potpunosti zamijenio stroj. Od tada sam kao administrativni tajnik brinuo o elektronskom glasovanju. Mogao sam još raditi godinu dana, dok ne napunim 65., ali nisam htio. Imam 45 godina staža, a osam mjeseci sam bio i branitelj, i zaključio sam da je došlo vrijeme za mirovinu, rekao nam je Marić.
– Bio sam jednak i prema HDZ-u i prema SDP-u. Dok sam brojio glasove nikad nisam bio politički pristran, to ne, inzistira Marić na vlastitoj neutralnosti. U prilog mu ide činjenica da je ovaj važan posao sa saborske galerije obavljao i u razdobljima kad HDZ nije bio na vlasti. Nisu SDP-ovci i njihovi koalicijski partneri Marića zamijenili pouzdanijim brojačem glasova. Uostalom, Marić tvrdi da mu od svih predsjednika Sabora s kojima je surađivao u najboljem sjećanju nije ostao neki od HDZ-ovaca.
– Zlatko Tomčić je, što se mene tiče, bio najbolji predsjednik Sabora u mojoj karijeri. Možda zato što je, kao i ja, po zanimanju građevinac, pa smo se dobro razumjeli, prisjeća se Marić nekadašnjeg lidera HSS-a.
Ubuduće će se, ističe, posvetiti svojim malim unucima i živjeti na relaciji između Samobora i rodnog Oklaja. Sabor, veli, ostavlja iza sebe i neće pratiti što se zbiva na Markovom trgu.
– Sa Saborom sam završio. Zasićen sam i uopće me ne zanima što će tamo biti nakon mene. Nema šanse da upalim izravni televizijski prijenos iz Sabora. Ništa, za mene je to gotovo, odriješit je Marić.
On je prava riznica anegdota iz života hrvatskog parlamenta, ali ih, barem zasad, ne namjerava podijeliti s javnošću. Mogao bi Marić kad bi htio, primjerice, otkriti pozadinu dramatičnog glasovanja o nepovjerenju ministru vanjskih poslova Miomiru Žužulu u studenom 2004. Oporba je tražila opoziv tog člana Vlade Ive Sanadera zato što je, u poznatoj aferi Imostroj, Vlada poslovno pogodovala Žužulovoj supruzi. Premijer Sanader isprva je branio Žužula, a o njegovoj političkoj sudbini odlučivali su zastupnici odnosno Marić.
Tijesna većina
Kako je parlamentarna većina bila tijesna, opozicija je nanjušila da u dvorani, bez njihovih zastupnika, možda nema kvoruma. Sada se kvorum vrlo jednostavno može opstruirati, zastupnici mogu ostati na svojim mjestima i dovoljno je da se ne uključe u elektronsko glasovanje. No, prije 15 godina Marić je u kvorum brojio sve koji su se nalazili u sabornici. I kad se glasovalo o Žužulu nastao je pravi stampedo, oporbeni zastupnici trčali su van i preko klupa kako ih Marić s galerije ne bi spazio.
