Na Trgu svetog Marka, u ponedjeljak točno u podne, »održan« je event »Posjet portretu viteza Željka Reinera«, ako već nije preciznije kazati kako je event zapravo propao. Jer, osim dvoje novinara i jednog fotoreportera, žeđ i glad za posjetom portretu HDZ-ovog potpredsjednika, nekad predsjednika Sabora, utažiti je došao jedino Nikola Perić, Zagrepčanin koji je više u Slovačkoj gdje posluje nego u Zagrebu. Od svih 438 članova društvene mreže zvane Facebook koji su pod poziv na event klikom prisnažili da će doći, došao je eto samo jedan čovjek.

Likovne navade

A objava s datumom i satom događanja obećavala je više. Kao što rekosmo, više od 400 ljudi je pozitivno reagiralo na poruku koja kaže »kad smo ga platili, valjda ga možemo i pogledati«. Perića je, kako nam reče, dovela čista znatiželja. Sjeo je na gradski bicikl, potegao od Maksimira do Gornjega grada, ubio komadić svog godišnjeg odmora. Osim znatiželje, u njega je bilo i želje da nakon posjeta Muzeju Mimara usporedi malo te stare stilove flamanske, ili pak španjolske likovne škole s današnjim likovnim navadama. Nije mu uspjelo. Nikog osim njega nije bilo, saborska straža nije imala baš nikakvih najava o bilo kakvim stremljenima da se u Sabor uđe, a uz sve novinare i fotoreportere tu se nije svijeta skupilo dovoljno niti da dozvolu za javno okupljanje trebaju.

No, koliko god se event može na prvu okarakterizirati kao fijasko, stvari se daju sagledati i s drugih strana. Zaslužuje li, primjerice, slika koja je stajala 40.000 kuna samo jednog ljubitelja umjetnina koji bi je želio vidjeti!? S druge pak strane, sugerira li slab odaziv da je aktivizam preko društvenih mreže često impotentan!? Možda je samo ljetni termin bio kriv.

Zvati se Reiner

A ako je išta u svem tom sigurno, onda je sigurno to da se ovih dana važno zvati Reiner! Pa dok se baš portretom s likom viteza Rinera vabe ljudi pred Sabor, portali su puni fotografija s ljetovanja obitelji Reiner.

Pokušaj masovnog suočavanja s portretom viteza Reinera je propao. Slutiti da će pokušaja biti još posve je opravdano, jer »kad smo ga platili, valjda ga možemo i pogledati«. Ne odvede li ga posao izvan Zagreba, Nikola Perić pokušat će ponovo.