ivicatodoric.hr bilježi odličnu posjećenost u svom prvom tjednu
Tekstualni blogovi u vrijeme instagrama, twittera i ostalih servisa koji su ljude »odvikli« od dužeg pisanja, pomalo su arhaični, ali to nije spriječilo Ivicu Todorića da upravo taj format izabere kao svoj kanal za komunikaciju s javnošću
ZAGREB – »Dajte odgovore, dva milijuna klikova na mojem blogu u manje od 7 dana – javnost to traži od vas!«. Tako je prošli tjedan novootkriveni bloger Ivica Todorić u postu prozvao političke strukture, otkrivajući zapravo zapanjujući podatak o čitanosti njegovog bloga. I potvrđujući kako se kroz tu sferu možda i najbitnije političke priče u posljednjih nekoliko godina blog vratio na velika vrata u javnost, makar i privremeno.
Treba kazati kako u apsolutnim brojkama ovakav rezultat Todorićevog osobnog bloga je impresivan za hrvatsko internetsko tržište. Makar nije iznesen onaj najbitniji podatak, o jedinstvenim posjetama. Jer, dva milijuna klikova ne znači toliko i jedinstvenih dnevnih posjeta.
Mogao bi i zaraditi
Zli jezici ili bar oni koji imaju smisao za humor mogli bi primjetiti kako se u ovom trenutku za Todorića u ovoj niši krije pristojna mogućnost zarade. Ovolike brojke posjeta pokazuju da bi blog generirao sasvim pristojnu zaradu već i ako Todorić ili tvrtka koja stoji iza njega postave klasične on-line alate velikih internetskih giganta. Da ne bude zabune, ne radi se o nekim bijesnim novcima, već potencijalno o tisućama kuna mjesečno, možda u najbolju ruku neki peteroznamenkasti iznos u domaćoj valuti. Što, ruku na srce, Ivici Todoriću u ovom trenutku ne bi značilo mnogo.
Zanimljivost riječi »blog« je da nije poput većine riječi nastala kroz vrijeme, već se točno zna kako je nastala i tko je tvorac. Ponaprije, »blog« je skraćenica od riječi »weblog« (u prijevodu: mrežni zapis), kojeg je točno 17. prosinca 1997. godine smislio John Barger, jedan od pionira svojevrsnog osobnog izdavaštva na internetu. U proljeće 1999. godine dolazi do skraćivanja na »blog«, kao posljedica zapravo pošalice Petera Merholza, koji je na svom upisu razlomio izraz na »we« i »blog«. i to se blog na kraju uhvatilo u javnosti. Konačni pečat udara Evan Williams, informatički poduzetnik, koji je uz blog smislio i »blogirati« i »bloger«.
Williams je tada pokazao svoju poduzetnost, jer je njegova imenica »blogger« za osobu koja se bavi blogiranjem ujedno bila i naziv njegovog servisa. A taj njegov servis na kraju mu se pokazao isplativim, jer ga je prodao internetskom gigantu Google 2003. godine i do danas je ostao aktivan, a kako iza njega stoji ipak vjerojatno najmoćnija IT tvrtka na svijetu, ujedno je i najkorišteniji blog alat na svijetu. Zanimljivo je kako i vodeći vlog alat, za ove mlađe generacije okrenutije video blogiranju, također drži Google. Jasno, riječ je o Youtubeu.
No, kad se na stranu stavi dnevnopolitički kontekst, pa čak i ovaj više šaljivo komercijalni, ovakav manevar Ivice Todorića vratio je na velika vrata u ovim modernim vremenima lagano već arhaičnu formu klasičnog tekstualnog bloga. Treba kazati kako se blog razvio primarno kao tekstualna forma, iz takozvanih internetskih dnevnika. No, kroz vrijeme se to drastično izmijenilo, multimedijalnost koja je preuzela internet dovela je i do promjene takozvane blogosfere. Danas je najpopularniji način »bloganja«, ako se to tako može nazvati, objavljivanje video-javljanja, što već ima i svoj samostalni naziv – vlog. Treba kazati i kako su moderni online servisi lišili ljude potrebe da nešto previše pišu, Twitter sa svojim kratkim formama te Instagram kao prije svega slikovni servis odmaknuli su ljude od pisanja.
Danas u Hrvatskoj bi se teško moglo pronaći previše blogova koji su primarno tekstualni, a da imaju širu relevantnost. Primjerice, možda i najpoznatiji blog iz sfere nekakvog lifestyla, showbiza ili kako bi se već ta ležernija niša nazvala ima Ella Dvornik, kćer pokojnog Dina. No, čak i kad bi se sa strane stavilo da je blog uglavnom pisan na engleskom jeziku, njegova literarna strana i dalje nije ona koja je osnovna. Većina teksta zapravo su tek pojašnjenja za fotografije koje objavljuje u postovima. Pri tome pokazuje i klasično praćenje trendova multiplatformnosti, tako da nerijetko objavljuje fotografije direktno s Instagrama, čime na svoj profil tog servisa privlači i nove ljude.
Tradicionalni mediji
Ako bi se trebalo navesti jedan blog koji je poznat donekle široj javnosti, a da je i u ovom desetljeću primarno ostao tekstualni, to je svakako Eclectica, blog Nenada Bakića o poduzetništvu i gospodarstvu uglavnom. I zapravo se tu iscrpljujemo s takvim blogovima, do pojave Ivice Todorića u virtualnom prostoru. Tu se treba napomenuti jedna važna stvar: moderni blogovi svoju potencijalnu popularnost nerijetko moraju zahvaliti i klasičnim medijima. Primjerice, blogovi Elle Dvornik i Nenada Bakića često su temom klasičnih medija, citiraju se, a ponekad ovo dvoje čak i piše za tradicionalna medijska izdanja. I tu se vidi velika razlika u odnosu na početke blogova, pogotovo na ovim područjima. Ispočetka se ti tekstovi nisu citirali po medijima, zapravo su bila dva odvojena sustava izražavanja. Tek tamo sredinom 2000-tih tradicionalni mediji počinju obraćati pažnju na blogove i blogere te ih povremeno prenose. Dapače, što je zabilježeno čak i u našoj blogosferi, događali su se slučajevi da bloger pređe u klasični medij. U krajnjoj liniji, i Ivica Todorić se za popularnost svog bloga mora zahvaliti medijima, koji ga uredno prenose do detalja.
