Poreznici bez milosti

Posadi Katine nisu isplaćene plaće, ali im je država naplatila porez

Marinko Glavan

Tražili smo od Porezne uprave i Ministarstva pomorstva da se dug  stavi u mirovanje, ali uzalud, kaže Vlado Podobnik



RIJEKA  Više od godinu dana nakon što su, spašavajući žive glave, iz pakla broda »Katina« usidrenog u Jemenu stigli kućama u Rijeku, članovi posade nisu uspjeli naplatiti svoje zaostale plaće. I ne samo to, već su nakon golgote proživljene na brodu, na kojemu nisu zaradili ni centa, državi još morali platiti i desetke tisuća kuna poreza.



Direktor šibenskog »Brodarstva« Vitomir Juraga u kraćem nam je telefonskom razgovoru poručio kako nema novosti oko prodaje broda.– Mi smo sa svoje strane obavili sve potrebnje radnje kako bi se brod prodao na sudskoj dražbi i namirila potraživanja. Odvjetnik koji zastupa posadu ima svu dokumentaciju, a očekujemo da bi nakon završetka Ramazana stvari mogle krenuti s mrtve točke, kazao je Juraga.


Mehaničar Vlado Podobnik, prvi časnik palube Branko Mičetić,  zapovjednik Davor Brozičević i električar Denis Malnar s broda su se prošle godine vratili nakon što desetak mjeseci života bez dovoljno hrane, vode i drugih, barem minimalnih uvjeta za život, provedenih na sidrištu jemenske luke Hodeidah. Ondje su dospjeli »zaslugom« brodara, šibenske tvrtke »Brodarstvo« u vlasništvu Vitomira Jurage, široj javnosti poznatijeg po ulozi direktora nekadašnje »Slobodne plovidbe« za čijeg je mandata ta kompanija otišla u stečaj.


Nema otpisa




Juraga je, nagomilavši dugove, posadu »Katine« prepustio na milost i nemilost jemenskih vlasti, ne hajući za katastrofalne uvjete života koji su na svima ostavili posljedice, a najgore je prošao prvi časnik Mičetić koji je uslijed iscrpljenosti, nikakve prehrane, visokih temperatura i drugih nedaća na brodu doživio moždani udar od kojeg se ni do današnjeg dana nije oporavio, te je, nakon trideset godina plovidbe, zdravstveno nesposoban za nastavak karijere.


Za trajanja drame pomorcima nije isplaćena praktički niti jedna plaća, no krute birokrate iz Porezne uprave to nije osujetilo u naplati davanja na »zaradu« posade »Katine«, a nedavno su odbijeni i posljednji njihovi zahtjevi da se odgodi otplata.



Na brodu »Katina« još  se nalazi Riječanin Giovanni Sencich, koji je odbio iskrcaj zajedno s ostalim članovima posade iz Hrvatske. S njim je povremenom kontaktu do nedavno bio Vlado Podobnik, no u zadnjih mjesec dana komunikacija je prekinuta.


– Komunicirali smo sms porukama, a zadnje što mi je poslao je da više nema goriva za generator te da neće moći napuniti mobitel. Situacija na brodu i dalje je katastrofalna, rekao je Podobnik, koji je prije mjesec dana razgovarao i s Juragom.


– Rekao mi je da prodaja broda ide preko jemenskih vlasti i to je sve, kaže Podobnik.



– U više navrata smo se obraćali Poreznoj upravi i Ministarstvu pomorstva da se taj dug, ako se već ne može otpisati, što bi bilo logično jer novac nismo nikad dobili, stavi u mirovanje, ali uzalud. Samo se povećavala kamata, kaže mehaničar Podobnik koji na kraju nije imao izbora nego je platio davanja na nikad isplaćene plaće.


– Nakon Katine otišao sam na drugi brod, a skoro čitava zarada s njega otišla je na naplatu dugova, rekao je Podobnik.


Izgubio i zdravlje


Još je teže obitelji Mičetić, jer je Branko Mičetić osim novca izgubio i zdravlje, no država mu ne priznaje ni jedno ni drugo. Ne samo da su i njegove molbe za otpis potraživanja Porezne uprave od preko dvadeset tisuća kuna odbijene, već je jednako tako u HZZO-u odbijeno i priznavanje moždanog udara na brodu kao ozljede na radu, s obrazloženjem da se dijagnoza ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu s teškim uvjetima kojima je bio izložen, te da nema odgovarajuću dokumentaciju iz bolnice u Jemenu, zbog čega nije imao pravo na prihode tijekom trajanja liječenja.


Njihove sudbine primjer su bešćutnog odnosa državnih institucija prema građanima, tim više što postoje i zakonsko uporište za oslobađanje od obaveze plaćanja, budući da ne postoji osnova po kojoj se može očekivati da će im novac ikada biti isplaćen. Pomorci su davanja bili prisiljeni platiti, čime je samo još jednom dokazano da za vlastitu državu ne predstavljaju ništa drugo nego ovce za šišanje, od kojih se stalno uzima, ali im se gotovo ništa zauzvrat ne daje.