Foto Marko Gracin
U Europu je ušlo oko dva milijuna ljudi, koji se mogu lako rasporediti i biti gotovo beznačajna manjina. Ako je Hrvatska mogla u ratno doba zbrinjavati preko pola milijuna izbjeglih iz Hrvatske i BiH, onda može cijela Europa tri puta toliko
Vedran Obućina je politolog iz Rijeke, specijaliziran za Bliski istok i islamski svijet. Pročelnik je Studijske grupe za Tursku i Bliski istok u Institutu za europske i globalizacijske studije. Gostujući je predavač na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Piše analize za portal advance.hr i uređuje društvenu i politološku rubriku Vijenca. Usko se bavi Iranom, govori i predaje perzijski jezik, a napisao je knjigu »Politički sustav Islamske republike Iran« koja izlazi u nakladi Fakulteta političkih znanosti najesen. Piše još dvije knjige o Iranu na engleskom jeziku.
U svojim interesima nije zanemario ni Hrvatsku, ali na drukčiji i ljepši način – vlasnik je portala www.tasteofadriatic.com/blog i urednik vodiča za gastronomski i ruralni turizam u Hrvatskoj.
Kontrola ljudi
U našem svijetu sve je više terorističkog nasilja i političke neizvjesnosti. Čini li vam se da svijet ulazi u novu fazu globalnog kaosa i sukoba?
– Svijet naginje više prema sukobu nego smirivanju, gotovo deterministički. Terorističke i druge asimetrične prijetnje postale su normalna pojava, i za iskorjenjivanje te opasnosti proći će barem jedna generacija. U trenutačnom razmjeru snaga ne vidim da bi došlo do jasnog konvencionalnog sukoba, ali rat koji vode multipolarne sile za razdiobu interesa u svijetu traje već godinama.
Iznenađuje li vas što, odjednom, u svakom nasilniku vidimo teroriste, a u svakom zlodjelu teroristički čin?
– Terorizam i postoji kako bi se utjerao strah i kontroliralo ponašanje ljudi. Posebno se treba orijentirati na mlade muškarce s kriminalnim dosjeom, koji se smatraju diskriminiranima, poniženima i marginaliziranima u društvu, koji imaju većinom mentalnih zdravstvenih problema, koji ne prate striktno islam nego ga koriste za legitimizaciju svog radikalizma, koji su radikalizirani u vrlo kratkom vremenu preko regrutacije ili preko interneta, odluče putovati u Siriju ili Irak te postati vojnikom Daeša u svojoj zemlji, ako se živi vrate s bojišnice. Uloga psihijatara i socijalnih radnika ovdje je presudna, kao i susjeda, kolega, članova obitelji i prijatelja. Podizanje razine svjesnosti i odgovornosti članova društva može spriječiti terorizam u ranim stadijima planiranja.
Čak ni raspad EU-a više nije nezamisliv.
– Mogućnost raspada ovakog EU-a stigla je tijekom gospodarske krize. Tada se shvatilo da je ova supranacionalna organizacija temeljena ne na identitetskom povezivanju nacija, već na financijskoj podlozi i interesima velikog kapitala. Čim je došlo do recesije, nacionalne države su se počele povlačiti u sebe i postale su euroskeptične prema amorfnom birokratskom sustavu koji je odredio oštre odredbe štednje i financijskih restrikcija, što je potom dovelo do jačanja lijevog i desnog populizma. Unija neće nestati preko noći, ali je važno da ne nestane u ponovnom europskom ratu.
Daeš ili Daiš
U tijeku je uspostavljanje novih odnosa, a možda i iscrtavanje novih granica na Bliskom istoku. Mosul, najveći grad pod kontrolom ISIL-a, nalazi se pred padom. Možete li prognozirati što bi se moglo dogoditi u idućim tjednima i mjesecima?
– Daeš (ISIL) vojno je pred padom, kao što je bio i mjesecima prije, samo ga se nije htjelo micati iz pustinja i dolina zapadnog Iraka i istočne Sirije, gdje je teren takav da ne mogu taktički održati svoje linije. Unatoč složenim operacijama, iračka vojska će osloboditi Mosul. Nakon toga će središnja vlada u Bagdadu morati pronaći novi način suživota arapskih sunita i arapskih šijita, kao i Kurda, što ne isključuje pretvaranje Iraka u federalnu državu. Iračka vlada je mudro dala većinski sunitske provincije na upravljanje sunitskim političkim snagama. Među njima je nastao sukob poduprt privatnim milicijama, a borba se vodi za koncesiju građevinskih kompanija koje će obnavljati porušene gradove i infrastrukturu. Poraz može natjerati neke sunitske snage na radikalizaciju, potpomognutu novcem s Arapskog poluotoka, a može se očekivati da će se danas-sutra stvoriti neki novi Daeš. Inače, koristim ime Daeš ili Daiš, što je arapski akronim za Islamsku državu Iraka i Levanta, koji se sve više koristi u inat ovoj terorističkoj organizaciji. Oni sami prijete kidanjem jezika svakome tko izgovori to ime, jer im je stalo da se koriste engleski akronimi u kojima se ističe islamsko obilježje. Upravo zbog toga što ta skupina manipulira islamskim imenom, potrebno ju je nazivati onim nazivljem koji joj nije drag.
Čini se da slijedi radikalizacija i »neoosmanizacija« Turske, pri čemu će ta zemlja postati sve manje demokratska, a sve više otvorena diktatura. Kako će se to reflektirati na tursko okruženje, posebice na Turskoj važan Balkan?
– Orijentacija Turske prema bivših područjima Osmanskog carstva i Srednjoj Aziji činilo se kao stvaranje gospodarske sile, ali se u posljednje dvije godine jasno pokazalo da iza toga stoji snažna islamistička politička orijentacija AKP-a i predsjednika Erdogana. Glas Erdoganove pobjede širi se Bliskim istokom, gdje dobiva podršku Hamasa, Katara i drugih islamizmu okrenutih država i pokreta. Balkan je svakako dio turskog interesa. Ali ideja da Turska podupire Bošnjake samo zbog vjerskog i povijesnog identiteta nema u vidu činjenicu da turska analiza bosanske situacije uključuje mjere i savjete koje su zapadne zemlje trebale daleko prije poduzeti kako bi se riješio ratni sukob i današnji latentni sukob. Turska s jedne strane primjenjuje identitetski konstruktivizam putem islama, a s druge materijalni realizam kojim iste te zemlje još čvršće veže uz sebe. Takvim pristupom je jasno zašto mnogi balkanski muslimani smatraju da je Erdogan i njihov predsjednik i zašto su popularne turske zastave u BiH, na Kosovu, Makedoniji i Sandžaku.
Pozicija vojske
Kakve će posljedice islamizacija Turske imati za ideju da i islam može biti povoljno okružje za demokraciju?
– Liberalna demokracija nema ni osnove niti ukorijenjenost u islamskim zemljama, ali to ne znači da one nisu demokratske. Pitanje je samo koliko islamski identitetski konstruktivizam oblikuje državno zakonodavstvo. U svim bliskoistočnim zemljama je važna pozicija vojske koja određuje hoće li sama formirati vlast ili će ipak poštovati pluralnost političkog mišljenja. Nenasilni islamizam, kao legitiman politički pokret, uspio je ondje gdje je vojska »dopustila« njegovo djelovanje, npr. u Tunisu, Alžiru, Sudanu, Pakistanu. Turska bi sada mogla predstavljati više izborne demokracije nego prije, kada je vojska rušila sve islamističke vlade.
Što mislite o dogovoru EU-a i Turske kojim je zaustavljen izbjeglički val? Je li EU trebao sklapati dogovor s čovjekom koji zatire demokraciju u svojoj zemlji?
– Erdoganu nisu potrebni ustupci koje će EU raditi kako bi Turska lakše krenula procesom eurointegracije, jer mu ona više nije presudna. Njegova je politička ideja stvoriti od Turske predvodnicu islamskog svijeta, barem onog sunitskog, te stvoriti jaku gospodarsku suradnju s nezapadnim multipolarnim silama uz istovremeno održavanje solidnih odnosa sa Saudijskom Arabijom. Nitko od njih ne postavlja kao preduvjet suradnje pitanja ljudskih prava ili stanje demokracije, a čini se da je i u Europi to pitanje bespredmetno ako se zauzvrat strahuje da bi Ankara mogla pustiti milijune migranata prema Europi. Taj strah ipak je preuveličan s obzirom da je u Europu ušlo oko dva milijuna ljudi, koji se mogu lako rasporediti i biti gotovo beznačajna manjina. Ako je Hrvatska mogla u ratno doba zbrinjavati preko pola milijuna izbjeglih iz Hrvatske i BiH, onda može cijela Europa tri puta toliko.
Sankcije su promašaj
Nije li zanimljivo da gotovo nitko ne dovodi u pitanje sporazum EU-a i Vučićeve Srbije, s obzirom da njegova vladavina predstavlja otvoreno ruganje demokraciji?
– Srbija je važna ne samo zbog svog geografskog položaja na glavnoj cestovnoj poveznici Turske i Srednje Europe, već i zbog svoje geopolitičke uloge na Balkanu, potencijalu novih sukoba i nastojanju da se uvijek održi ravnoteža između proeuropske i proruske Srbije. Ako bi Bruxelles krenuo otvoreno propitivati stanje demokracije u Srbiji, onda bi Beograd automatski pokazao svoju sklonost Moskvi, čak i s proeuropskom vladom.
Što će, dugoročno, za Europu značiti zaoštravanje s Rusijom? SAD inzistira na sankcijama protiv Rusije, no Europa plaća najvišu cijenu tih sankcija?
– Ovisi o kome pričamo. Najveće žrtve europsko-ruskog sukoba jesu postkomunističke zemlje, koje pokušavaju svim silama prekinuti sve veze s Rusijom. Stoga su baltičke zemlje i Poljska dovukle LNG terminale s iznimno skupim plinom iz Katara, Australije i SAD-a, te nastoje u potpunosti ukinuti dotok jeftinog ruskog plina. S druge strane, sklapanjem sporazuma za Sjeverni tok 2, Berlin se zapravo izrugao politici sankcija, a izgradnjom bilateralnih plinovoda prema Francuskoj, Nizozemskoj i Belgiji Njemačka će prosljeđivati jeftini ruski plin velikom dijelu zapadne Europe. Politika sankcija je čisti promašaj i očekujem da će se bjelodano kršiti ako ne dođe do ukidanja te odluke.
Kako će Europa odgovoriti na Brexit? Hoće li EU i dalje biti privlačan projekt?
– Brexit je pokazao da se zaustavlja proces europeizacije i unutar postojećih članica, te da euroskeptici ostvaruju legitimitet. Europljani su u nekoliko navrata jasno rekli ne stvaranju Sjedinjenih europskih država odbacivanjem europskog ustava te pokušajem revidiranja Lisabonskog ugovora, koji je cinično zamijenio narodnu volju. Britanija je prva odustala od takve »igre« Bruxellesa, jer joj je to lako – kao svjetska financijska sila, tradicionalno izolacionistička prema Europi, i bez članstva u eurozoni.
Europa mora redefinirati što znači politička, monetarna, a što kulturna i identitetska unija, te napokon odgovoriti na deficit demokratskog legitimiteta eurozastupnika i same Komisije. Smatram da će doći do centralizacije moći u Njemačkoj i Francuskoj, ali istovremeno i do jačanja nacionalističkih i euroskeptičnih stranaka, što može dovesti do rušenja Lisabonskog sporazuma te pokušaja očuvanja kakvog-takvog zajedničkog tržišta. Centralizacija moći je opasna i zbog TTIP-a, koji ne »voli« jake države, već naddržavne organizacije koje po defaultu favoriziraju multinacionalne kompanije.
Čini se da je nakon Brexita sve moguće, pa i ulazak Trumpa u Bijelu kuću?
– Velik broj Amerikanaca dijeli Trumpov svjetonazor. Njegov potencijalni izbor imat će snažne posljedice za američku demokraciju, ali i to je upitno jer se treba prvo vidjeti izbor njegove vlade. Zanimljivo, velika većina izvaneuropskog svijeta priželjkuje upravo izbor Trumpa jer je njegova šutnja o detaljnijem vanjskopolitičkom programu tumačena kao zaokret prema američkom izolacionizmu, dok bi Hillary Clinton bila vrlo usredotočena na američku vanjsku politiku.
Poseban odnos
Je li vas iznenadilo kada je Viktor Orban prvi podržao Trumpa?
– Orbanova podrška nije iznenađujuća. Fenomen jakih i autoritarnih karizmatičnih vođa nije nov nigdje u svijetu. Ujedno se stječe dojam jačine i stabilnosti nasuprot birokratskom europskom uzorku u kojemu je teško na izborima osvojiti dovoljnu koalicijsku većinu.
I u Hrvatskoj se osjeća takav poriv, sjetimo se samo Ive Sanadera koji je utjelovio stabilnost cijele vlasti. Problem jest kada se karizmatičnost pretvara u autoritarnost. Svjedočimo stvaranje jedne autoritarne demokracije, gdje narod glasuje za autoritarne vođe i time je zadovoljan.
Što bi za Europu značila Trumpova pobjeda u Americi?
– Koji god kandidat dobio izbore, politika prema Europi temeljit će se na gospodarskom prodoru američkih proizvoda, multinacionalnih korporacija, bankarskog sektora, te traženju podrške na razini međunarodnih organizacija.
Što će Brexit značiti za SAD?
– Brexitom je Washington izgubio poziciju unutar EU-a, jer SAD s Velikom Britanijom održava »posebne odnose«, a sada takav partner Amerikanaca više neće sjediti za zajedničkim stolom u Europskoj uniji.
