Reuters
Tri tjedna uoči referenduma o tome treba li dan utemeljenja RS slaviti kao Dan Republike, dojam je da secesionistički šovinizam trijumfira. Politički odnosi u zemlji jedva da su se poboljšali u odnosu na vrijeme kada je oružje zašutjelo
Referendum o Danu Republike Srpske, raspisan za 25. rujna ove godine, početak je rušenja mirovnog sporazuma i mira u BiH. To će vjerojatno voditi rušenju mira u ovom dijelu Europe, i najvjerojatnije će se dogoditi 2018. godine. To je u četvrtak, 15. kolovoza, u Sarajevu izjavio predsjedatelj Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, poslije sastanka kojim je njegova Stranka demokratske akcije (SDA), najsnažnija bošnjačka politička organizacija, nastojala utjecati na vlasti u Republici Srpskoj, Srbiji i međunarodnoj zajednici da urazume predsjednika RS Milorada Dodika i u posljednji ga čas navedu da odustane od referenduma.
Pokušaj je propao, usprkos tome što se Vijeće za provedbu mira (PIC), međunarodno tijelo koje nadzire provedbu Daytonskog sporazuma, u utorak usprotivilo održavanju referenduma, upozoravajući da prijeti Daytonskome sporazumu. Dapače, Dodik je u prošlu srijedu, 31. kolovoza, implicitno potvrdio sumornu Izetbegovićevu prognozu, kada je u intervjuu za televiziju N1 podsjetio kako programski dokument njegovoga Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), načinjen 2015, predviđa da bi Republika Srpska 2018. mogla održati referendum o otcjepljenju od BiH, »pa ni takav referendum ne treba isključiti«. Kako bilo, u ovome se trenutku čini da postoji samo još jedan način da se izbjegne referendum 25. rujna – da ga visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko zabrani. Premda ured visokog predstavnika formalno još uvijek ima ovlasti nametati svoje odluke, malo je vjerojatno da bi Valentin Inzko, čiji je dugotrajni mandat obilježen potpunom političkom bezbojnošću, u sadašnjim političkim okolnostima posegnuo za mjerom kakvu namjesnici međunarodne zajednice u BiH nisu koristili već duže od desetljeća.
Nema nazad
Jer, političke okolnosti dramatično su se promijenile. Sadašnji je referendum prvi od mnogih u nizu koje je Dodik već najavljivao, ali za koji je gotovo sigurno da će ipak biti održan. U posljednjih nekoliko godina, Dodik je »raspisivao« referendume o sudovima u BiH, o tužiteljstvu BiH, o povlačenju srpskih predstavnika iz cijelog zajedničkog pravosuđa, o napuštanju središnjih državnih institucija, dakako o secesiji RS od BiH, o ovome, o onome… Svakome je, međutim, otpočetka bilo jasno kako su te inicijative naprosto politički pritisak Dodikove secesionističke i šovinističke politike, bez realnog izgleda na uspjeh. Posljednji put, početkom ove godine, kada je srpski moćnik u BiH poželio raspisati referendum o povlačenju srpskih predstavnika iz sudstva i tužiteljstva BiH, od toga ga je u Beogradu bez teškoća odgovorio premijer Srbije uleksandar Vučić. Ovaj put – nije.
»Ne postoje nikakvi realni izgledi za političku eliminaciju glavnog rušitelja države, nekadašnjeg ljevičara i Karadžićevog protivnika, koji se dolaskom na vlast preobratio u radikalnog nacionalista i zakletog čuvara Karadžićevih zlikovačkih tekovina«, ocijenio je ugledni sarajevski analitičar Gojko Berić u četvrtak u dnevniku »Oslobođenje«. Da je uistinu tako, te da će Dodik ovaj put uspjeti »progurati« presedan i provesti entitetski referendum – što se još donedavno smatralo nemogućim – potvrdila je u četvrtak u Beogradu premijerka Republike Srpske Željka Cvijanović. Naime, nakon što su se premijer i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić sastali s Dodikom pa objavili dvosmisleno priopćenje u kojem ne podržavaju referendum, ali ne žele ni utjecati na odluke vlasti RS, Cvijanović je dvojbe otklonila izjavom kako ni Dodik više ne može otkazati referendum. »Odluku o referendumu nije donio predsjednik Dodik, nego Narodna skupština RS, i to na osnovu zajedničke inicijative svih političkih partija RS, pa ga Dodik ne može ni otkazati«, kazala je Cvijanović, tvrdeći da je »referendum naša priča«, i »nikoga ne provocira, osim onih koji su navikli dizati dramu i galamu u BiH«.
Pandorina kutija
»Oni koji su navikli dizati dramu i galamu u BiH«, po svemu sudeći, trebali bi biti – Bošnjaci. Denis Zvizdić iz SDA, predsjedatelj Vijeća ministara, daytonske vlade BiH, kazao je u četvrtak kako »mir i stabilnost nemaju cijenu«, ali je »državnost, integritet i suverenitet BiH« svrstao iznad njih, nazvavši ga »nultim prioritetom«. Zvizdićeva je izjava samo jedna u nizu dramatičnih reakcija iz Sarajeva na raspisivanje referenduma u RS. Petnaestak dana ranije, Bakir Izetbegović nazvao ga je »najozbiljnijom prijetnjom miru i stabilnosti BiH« i »najflagrantnijim kršenjem Daytonskog sporazuma dosad«, koje »otvara Pandorinu kutiju svakovrsnih referenduma«. Izetbegović je zaključio dramatičnim upozorenjem: »U BiH ne može doći ni do kakvog mirnog razlaza, ali može doći do sukoba«.
Mogućnost nasilja u BiH, te usporedbe političkoga govora s početkom devedesetih u široj regiji, već su mjesecima tema medija i analitičara, a posljednjih tjedana preuzimaju ih i političari. Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić, devedesetih glasnogovornik Miloševićeve Socijalističke partije Srbije, jučer je ocijenio da »iako je rat na prostoru bivše Jugoslavije završen, istinski mir još nije započeo«.
Podsjeća na devedesete
Predsjedatelj Zastupničkog doma Parlamenta BiH Mladen Bosić, inače predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) u BiH, uznemireno je poslije sastanka u Beogradu, na kojem su uz Dodika bili i drugi predstavnici stranaka iz RS, kazao kako je »na sastanku čuo dosta informacija koje mu nisu bile poznate«, ali su ga zabrinule, ne samo za BiH, nego i za cijelu regiju. »Mogu samo apelirati da ne dođe ponovno do zaoštravanja koje bi izmaklo kontroli i vratilo nas dvadeset godina unazad. Mnoge stvari podsjećaju na 1991. Izgleda da se mnogi od nas nisu pomakli s početka učenja što se sve može izroditi ako se situacija dovede do usijanja«.
Tri tjedna uoči referenduma o tome treba li dan utemeljenja RS slaviti kao Dan Republike, dakle, dojam je da secesionistički šovinizam trijumfira. Međunarodna zajednica, svojom nesposobnošću da u dva desetljeća posreduje u pronalaženju rješenja zadovoljavajućeg za sve, izgubila je svaku snagu i legitimitet. Politički odnosi u zemlji jedva da su se poboljšali u odnosu na vrijeme kada je, prije dvadeset godina, oružje zašutjelo. Rat topovima zamijenjen je ratom riječima. To, dakako, jest neprocjenjivo, ali ne bi bilo dobro zaboraviti Izetbegovićevo upozorenje. Jer, 2018. nije daleko.