Kako je V.K. objasnio, duljina brakorazvodne parnice spriječila ga je da se ponovo oženi, što mu je kao vjerniku bilo izuzetno važno. Kada presuda postane pravomoćna, Hrvatska mu mora isplatiti odštetu od 4.000 eura
ZAGREB - Hrvatska će, postane li pravomoćna presuda Europskog suda za ljudska prava, trebati isplatiti odštetu od četiri tisuće eura Zagrepčaninu koji se žalio jer mu je razvod predugo trajao. Zagrepčanin V.K., koji želi ostati anoniman, zatražio je zaštitu Suda u Strasbourgu navodeći, među ostalim, kako mu je pred hrvatskim sudovima onemogućeno pravo na pošteno suđenje u razumnom roku. Njegova brakorazvodna parnica, naime, trajala je punih šest godina.
Europski sud u utorak je donio presudu, koja još uvijek nije pravomoćna. Pravomoćnom će postati u roku od tri mjeseca od trenutka donošenja, i to pod uvjetom da neka od strana u sporu ne podnese zahtjev za preispitivanjem presude. Ukoliko građanin koji se žalio na sporost pravosuđa u Hrvatskoj ne bude zadovoljan presudom i zatraži njeno preispitivanje ili pak Hrvatska kao tuženik zatraži preispitivanje presude, cijeli se postupak prolongira. U ovom trenutku tako se ne može govoriti kada će presuda doista postati konačna. No, kada to postane, država građaninu odštetu treba isplatiti u roku od tri mjeseca od trenutka pravomoćnosti presude. Dakle, pod pretpostavkom da nitko neće podnijeti zahtjev za preispitivanjem presude, V.K. se obeštećenju u vrijednosti četiri tisuće eura može nadati najranije za pola godine.
Od četiri elementa na kojima je tužitelj temeljio svoj zahtjev protiv Hrvatske, Sud je uvažio tri. Priznali su da mu je prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku, pravo na djelotvoran pravni lijek te pravo na ženidbu.
Taj, danas 48-godišnjak, oženio se 2003. godine. Godinu dana poslije dobio je dijete, a u travnju 2004. godine pokrenuo je brakorazvodnu parnicu koja je završena početkom 2010. godine kada su dvije strane u sporu postigle dogovor o uzdržavanju djeteta i kontaktima oca s djetetom koje živi s majkom. U međuvremenu, od pokretanja brakorazvodne parnice do njenog okončanja, odvijala se prava mala »drama« između stranki u sporu.
Dugotrajnost brakorazvodne parnice tijekom koje je V.K. tražio i utvrđivanje očinstva djeteta, spriječila ga je da se ponovo oženi djevojkom s kojom je bio u ozbiljnoj vezi od 2005. godine. Od Suda u Strasbourgu je tako tražio i nadoknadu štete, odnosno troškova koje je imao kako bi posjećivao tada djevojku, a u trenutku pokretanja postupka protiv Hrvatske, ženu. Naime, kako je V.K. objasnio, duljina brakorazvodne parnice spriječila ga je da se ponovo oženi, što mu je kao praktičnom vjerniku bilo izuzetno važno.
Obeštećenje za troškove koje mu je viđanje s djevojkom prouzročilo V.K. od Europskog suda nije dobio.
