RIJEKA Poslovna kriza riječkog brodogradilišta »3. maj«, čiji radnici nisu primili plaće za srpanj, za posrednike u zapošljavanju kvalificiranih radnika u inozemstvu pokazala se pravom prilikom.

Dok radnici štrajkaju, ne znajući ni hoće li dobiti zaostalu plaću, a kamo li kakva je dugoročna budućnost škvera i njihovih radnih mjesta, na prilazima brodogradilištu, kao i pred samim ulazom, kao gljive poslije kiše bujaju leci i plakati koji im nude zapošljavanje, najčešće u Njemačkoj.

Traže se praktički sve struke – varioci, cjevari, monteri, instalateri, bravari, i tako redom, a barem prema dijelu letaka, nudi se sigurno zaposlenje, stabilni prihodi, a često i osiguran smještaj. Nije teško pretpostaviti da su mnogi od radnika »3. maja«, pritisnuti financijskim poteškoćama i neizvjesnošću, odlučili nazvati brojeve telefona istaknute na lecima.

Njemački ugovor o radu

Isto smo učinili i mi, pokušavajući saznati što se to točno nudi radnicima »3. maja«. Nazvali smo nekoliko telefonskih brojeva iz oglasa pred brodogradilištem, raspitujući se za posao zavarivača. Pritom se nismo razbacivali nikakvim posebnim radnim iskustvom ni znanjima, već pitali što se nudi zavarivaču s iskustvom u elektrolučnom zavarivanju na navozu.

Na prvi poziv javila se ljubazna muška osoba, potvrđujući na naše pitanje kako traži majstore raznih metalskih struka za rad u Njemačkoj. Nekoliko brzih pitanja o našem radnom iskustvu i znanjima i odmah se prelazi na uvjete koje poslodavac nudi.

Zanima nas u kojem roku se može potpisati ugovor i početi s radom.

– Praktički odmah. Radi se u okolici Bremena i Hamburga, a potpisuje se njemački ugovor o radu. Znači sve čisto, njemačko zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Godišnji odmor je prema njemačkom zakonu, minimalno dva i pol dana za svaki mjesec, s time da se preraspodjelom viška radnih sati, što je uobičajeno zbog prekovremenih, u prosjeku dođe na oko četrdeset dana odmora u godini. To je mjesec i pol dana, što nije loše, kaže sugovornik.

Slažemo se da mjesec i pol dana godišnjeg ne zvuči loše, ali zanimaju nas i ostali uvjeti, prije svega visina mjesečne plaće i smještaj.

– Poslodavac osigurava stan, s time da su u sobama smještena po dva radnika. Plaća je od 17 do 19 eura po satu, bruto, za kvalificiranog zavarivača. Mjesečno se odradi oko 200 sati, znači plaća je između 3.400 eura i 3.800 eura bruto, kaže posrednik.

Koliko je to u neto iznosu, pitamo, pravdajući se kako se slabo razumijemo u njemačke porezne stope.

– Ne znam sad ovako, napamet. Ovisi i o tome jeste li oženjeni i imate li djece, onda je porez nešto niži. Mislim da je to negdje oko dvije i pol tisuće eura mjesečno, kaže naš sugovornik.

Slobodno zovite

Zahvaljujemo i završavamo razgovor, s napomenom da ćemo još razmisliti i javiti se ako se odlučimo za taj posao.

– Broj imate, zovite slobodno, zaključuje razgovor naš sugovornik.

Kratkom provjerom putem interneta, za porezni razred jedan, odnosno neoženjene ili one čiji supružnici ne žive u Njemačkoj, plaća od 3.800 eura bruto znači neto prihod od 2.343 eura. Za razred 3, oženjene čiji supružnici žive u Njemačkoj, taj se iznos penje na 2.600 eura.

Drugi posrednik kojeg smo nazvali ostavljao je dojam žurbe, pa smo uspjeli izvući samo osnovne podatke – radi se na sjeveru Njemačke, satnica je 17 eura bruto, smještaj osiguran, a jednako kao i u prvom slučaju, radnik potpisuje ugovor s njemačkim poslodavcem, što znači da ima mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Do detalja o smještaju i točnim lokacijama na kojima se radi nismo stigli, već nam je rečeno da se ponovo javimo ako smo zainteresirani.

S trećim posrednikom razgovor je prekinut prije nego je i počeo. Nakon što smo pitali za posao zavarivača za elektrolučno zavarivanje, dobili smo kratak odgovor:

– Tražimo samo argonce. Doviđenja – i poklapanje slušalice.

U usporedbi s trećemajskih oko šest tisuća kuna, ili nešto više, koliko mjesečno može zaraditi zavarivač, dvije i pol tisuće eura zvuči primamljivo. S druge strane, treba uzeti u obzir troškove života u Njemačkoj, putne troškove, odvojenost od obitelji, te kakvi su stvarni uvjeti rada i smještaja.

Trbuhom za kruhom

No, radnicima »3. maja« voda dolazi do grla, plaće nema, a neizvjesno je hoće li škver uopće prebroditi krizu. U takvoj situaciji mnogi su, svjedoče preostali trećemajci, već otišli trbuhom za kruhom, velik dio njih baš u Njemačku, a i oni koji su još u škveru sve češće razmišljaju o odlasku.

– Vidio sam te oglase, potvrdio nam je jedan od radnika u »3. maju«.

Kaže kako za sad još nije pokušao nazvati niti jedan od ponuđenih brojeva.

– Mislim da se možda još možemo izvući, da škver može opstati, ako se relativno brzo nešto učini po tom pitanju. Ali ako budem morao otići, to će najvjerojatnije biti u inozemstvo. Ako već ne budem mogao raditi ovdje, u »3. maju«, ne želim ići negdje za pet-šest tisuća kuna. Radije ću probati vani, jer dobar dio onih koji su otišli, kaže kako su zadovoljni uvjetima – kaže trećemajac.

Sudeći po broju oglašivača, kao i ponudama za zapošljavanje praktički odmah, kvalificirani industrijski radnici njemačkom su tržištu itekako potrebni. I nisu skupi, neučinkoviti i neproduktivni, kako se često znaju žaliti neki domaći poslodavci. Propadne li »3. maj«, za Rijeku i Hrvatsku to će značiti odlazak barem još nekoliko stotina kvalificiranih radnika i stručnjaka u inozemstvo, a mnogi od njih tamo će i ostati, te s vremenom za sobom povesti i svoje obitelji. Ali koga briga, možemo na Kantridi izgraditi marinu i hotel, naravno, stranim kapitalom. Pa zapošljavati konobare i sobarice, uvozne, naravno.