Kroz zajedničko odrastanje dječaci i djevojčice puno uče jedni od drugih / Foto S. Drechsler
Socijalizacija se od najranije dobi sastoji u učenju životnih vještina, u to ulazi i međusobna komunikacija... Kako će naučiti da postoje spolne, dobne i druge razlike, ako se ne suočavaju s drugom stranom, pita se pedagoginja Nada Jovanović iz tradicionalno muške, Pomorske škole Bakar
ZAGREB – Dok su nekim roditeljima zanimljive kao poželjan obrazovni model za njihovo dijete, jednospolne škole nemaju nikakvog pedagoškog opravdanja, stav je školskih i sveučilišnih pedagoga s kojima smo razgovarali. Potpuno odvajanje dječaka od djevojčica u školskim klupama dosad je na snazi u dvije privatne osnovne škole u Hrvatskoj – OŠ Ružičnjak, koju polaze samo djevojčice, i OŠ Lotrščak, rezerviranoj za dječake. Ni državne škole, međutim, nisu imune na spolnu isključivost u razrednim odjelima, pa je tako u mnogim tehničkim i obrtničkim školama jednospolnost već desetljećima na snazi.
Dragocjena dimenzija
Dok osnivači dvaju privatnih jednospolnih škola smatraju da takav model obrazovanja ima brojne prednosti u odnosu na mješovite razrede i škole, u državnim školama koje su, silom prilika, do jednospolnosti došle željom i odabirom samih učenika, radije bi da imaju mješovite razrede.
– Jednospolni razredi nemaju nikakve prednosti. Adolescenti se moraju socijalizirati i biti spremni za stvarni život, a živimo u višespolnoj zajednici. Važno je naučiti komunicirati i s drugim spolom, funkcionirati na svim razinama – kaže Maja Kralj-Stančec, pedagoginja Hotelijersko-turističke škole u Zagrebu, gdje su djevojke u velikoj većini. Uspoređuje to sa životom u obitelji, koju čine i braća i sestre.
– Kao što nema opravdanja da se u obitelji djecu razdvaja po spolu, ne vidim ni opravdanje za neprirodno odvajanje djece u školskoj sredini – smatra Kralj-Stančec.
Da bi učenici u Hrvatskoj na bilo koji način profitirali time što će se školovati u jednospolnoj školi, ne smatra ni Neven Hrvatić s Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
– Svaki model obrazovanja ima dobrih i loših strana. Na primjeru učeničkih domova pokazalo se da samo muški ili samo ženski domovi funkcioniraju uspješno, ali i da su mješoviti domovi bolji model. Jednospolne škole su nekad bile u tradiciji, ali u ovom trenutku nema razloga za njihovo uvođenje u obrazovni sustav. U osnovnoj školi takav model obrazovanja nema nikakve prednosti u odnosu na mješoviti, niti posebno pedagoško opravdanje. Ako pak netko želi privatnu školu koju će polaziti djeca istog spola, sve su opcije otvorene – kaže Hrvatić.
Jednakog je stava i Nada Jovanović, pedagodinja u tradicionalno muškoj Pomorskoj školi u Bakru koja je takva postala zbog zanimanja koja upisuju mahom dječaci. Muški razredi, tvrdi ona, nemaju nikakve prednosti nad miješanim razredima, već su naprotiv mladići u takvim razredima zakinuti za dragocjenu dimenziju druženja s djevojkama.
– Miješanirazredi prednost su za socijalizaciju učenika. Socijalizacija se od najranije dobi sastoji u učenju životnih vještina, a morate ih učiti na primjeru. U to ulazi i međusobna komunikacija, u školi svjedoče promjenama u adolescenciji… Kako će naučiti da postoje spolne, dobne i druge razlike, ako se ne suočavaju s drugom stranom? Smiješno je da se o tome uopće raspravlja, navode smiješne argumente – smatra Jovanović.
Besmislena tema
Čudi je, kaže, što se kao prednost jednospolnog modela obrazovanja navodi izbjegavanje zaljubljivanja u školskim klupama.
– To je nevjerojatno. Ići s emocionalnim čistunstvom, gdje se najplemenitiji osjećaj ljubavi želi izbjeći getoiziranjem, može biti samo kontraproduktivno. To je sve dio odrastanja – upozorava bakarska pedagoginja. U njihovoj se školi posebno ponose upravo muško-ženskim razredima, jer se tako izbjegavaju predrasude o drugom spolu i potcjenjivanje djevojaka kao manje sposobnih. Dok se zagovornici jednospolnih škola pozivaju na različit tempo razvoja dječaka i djevojčica, Jovanović to ne smatra razlogom za odvajanje. Djevojke su, kaže, doista zrelije, a dječaci motorički razvijeniji, ali kroz zajedničko odrastanje jedni od drugih jako puno uče, a tako će im stečena socijalna inteligencija pomoći i u radnim odnosima i u životu.
U nekim školama koje imaju samo ženske razrede, sustav jednospolnog obrazovanja uopće nisu htjeli komentirati, tvrdeći da se radi “o besmislenim temama koje ne zaslužuju raspravu”.
