Slučaj smjene Mate Radeljića s mjesta savjetnika predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i tvrdnje o prijetnjama koje je pritom primio danima već zaokupljaju javnost.

Izdvojili smo tri stvari koje smo dosad posredno doznali iz ove afere.

1. Plenković se pretvorio u sasvim običnog HDZ-ovca

Premijer Andrej Plenković vratio se iz Bruxellesa s pričom o europskoj Hrvatskoj, pravnoj državi i slično, ali s vremenom se pretvara u posve običnog člana HDZ-a.

Plenkovića više čak ne smeta niti kad obavještajna služba uvjerava savjetnika predsjednice Republike da mu je bolje da šuti nakon što bude razriješen. Štoviše, premijer je sam javno poručio Radeljiću da je od njega očekivao da muški podnese činjenicu da je smijenjen, umjesto što se javno žali na tretman koji je doživio od SOA-e.

HDZ je stranka koja sustav tradicionalno podređuje vlastitim političkim interesima i Plenković se u to sasvim uklopio. Kad je u pitanju očuvanje vlasti, između Plenkovića i, recimo, Milijana Brkića razlike su zanemarive.

2. Predsjednica Republike i Vlada postali su jedan politički entitet

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović od prvog je dana svog mandata napadala vladu Zorana Milanovića. Nije se tako ponašala prema Plenkovićevoj vladi, ali je u odnosu na nju dvije godine držala distancu. No, odlučila je da će u posljednjoj godini mandata tijesno surađivati s Vladom, a slučaj Radeljić potpuno ju je približio Plenkoviću.

Ova bi afera mogla nanijeti veliku političku štetu predsjednici Republike, ali premijer se nije odmaknuo od nje, kako i on ne bi eventualno nastradao, nego je bezrezervno stao uz Kolindu Grabar-Kitarović. Tako su predsjednica i Vlada definitivno postali jedan politički entitet. Njihovi protivnici će iz toga, naravno, izvući odgovarajuće zaključke. Sada, kad se predsjednica u cijelosti vratila pod okrilje HDZ-a, kad su ona i Plenković neosporno u istom stroju, otvaraju se za oporbu nove mogućnosti djelovanja.

3. Živi zid nije u stanju biti ozbiljna oporba

Trojica parlamentarnih zastupnika Živog zida mogu biti povremeno simpatični zbog svojih anisistemskih istupa, ali konzistentno opozicijsko djelovanje nešto je sasvim drugo. Ivanu Sinčiću, Ivanu Pernaru i Branimiru Bunjcu sjajno se poklopilo to što su, paralelno s početkom slučaja Radeljić, u jednoj anketi preskočili SDP. Sinčić je poručio da im je idući cilj prestići i prvoplasirani HDZ, a svježi politički skandal bio je Živom zidu odlična prilika da pokažu da su u stanju nositi odgovornost najjače oporbene stranke.

Ali, iznova su demonstrirali da je ozbiljna politika za njih ipak nešto nedokučivo. »Ne vjerujem nikome«, Sinčićev je stav o ovoj aferi, što ga je iznio u intervjuu za Novu TV. Dok se SDP i Most trude održati nekako na životu cijelu priču, ovo je od Živog zida sve. Nula bodova. Ipak je kod Živog zida više riječ o neobaveznoj mladenačkoj zezanciji nego o dosljednom artikuliranju oporbene pozicije i predstavljanju volje birača.