Hrvatska bi sljedeće godine trebala dobiti novi Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu, koji će ponovo regulirati status ali i upravljanje možda najvrjednijom imovinom koju država ima u svom vlasništvu. Taj će zakon zamijeniti trenutno važeći koji je donesen 2010. godine, a izradit će ga Ministarstvo državne imovine.

Riječ je o turističkom zemljištu u kampovima i uz hotele koje u pretvorbi nije ušlo u temeljni kapital dotadašnjih društvenih poduzeća, pa prema tome nije ni privatizirano. Nikada nitko u Hrvatskoj nije izašao s preciznim podacima o kolikim se površinama radi, te kolika je vrijednost te državne imovine, ali procjene su govorile o stotinu milijuna četvornih metra, od čega samo u kampovima 22 milijuna, ali i o vrijednosti u milijardama kuna. U međuvremenu je ta imovina još dobila na cijeni.

No, više od 20 godina su i trgovačke tvrtke u kampovima i one koje su kupile hotele, tu državnu imovinu koristili bez ikakve naknade. Zakon koji bi omogućio državi da se konačno naplati i počne zarađivati na svojoj imovini, najavljili su cijelo desetljeće kao svoj prioritet i Vlade Ivice Račana i Ive Sanadera. Međutim, zakon je donesen tek u vrijeme Vlade Jadranke Kosor, krajem 2010. godine i njime je propisano da turističko zemljište uživa posebnu zaštitu države, te da ono u kampovima pripada državi, a uz hotelske tvrtke lokalnoj vlasti. Pravilo je bilo da se zemljište daje u koncesiju, te da se na lokalnoj razini iznimno može i prodavati.

Šarolika situacija

No, trebalo je proći još dvije godine da Ministarstvo turizma krajem 2012. godine počne ispostavljati prve račune za koncesijsku naknadu za korištenje zemljišta u kampovima. Na lokalnoj razini situacija je bila šarolika, negdje se lokalne vlasti nisu ni trudile naplatiti koncesiju, u nekim slučajevima to nisu mogle ni činiti jer su se sudski sporile za vlasništvo s obzirom da se dio turističkih tvrtki upisao kao vlasnik tog zemljišta, tvrdeći da je ono bilo procijenjeno u njihov temeljni kapital.

Već je tadašnji ministar turizma Veljko Ostojić najavljivao da zakon treba mijenjati, kako on ne odgovara ni državi, ali ni turističkim tvrtkama. O izmjenama zakona od početka mandata je govorio i Anton Kliman, ministar turizma u Vladi Tihomira Oreškovića, a bila je to i jedna od prvih najava ministra Garija Cappellija. U prosincu prošle godine u Ministarstvu turizma rekli su nam službeno da su izmjene Zakon o turističkom zemljištu u pripremi, da na njemu intenzivno radi skupina sastavljena od predstavnika Ministarstva turizma, hotelskog sektora i tima odvjetnika.

Tada su tvrdili da je zakon u u visokoj fazi pripreme, odnosno da su izmjene praktički gotove, zaokružene i vrlo konkretne te da će uskoro biti predstavljene Ministarstvu imovine te Državnom odvjetništvu. Zakon je trebao donijeti, tvrdili su tada iz Ministarstva turizma, bolju zaštitu interesa države, ali omogućavanja investicijskog vala koji će se dogoditi po donošnju predloženih izmjena.

Interes države

No, čini se da sada izrada zakona ide ispočetka, a njezin nositelj je Ministarstvo državne imovine, koje je imenovalo radnu skupinu čiji članovi su, između ostalog, i iz Ministarstva turizma.

– Na održanim sastancima s ključnim dionicima dogovoreno je da će se na jesen krenuti u konkretno rješavanje problematike i to na najvišoj razini. U svakom slučaju Ministarstvo turizma će vrlo aktivno sudjelovati prilikom izrade Zakona s obzirom da imamo vrijedno praktično iskustvo u provedbi važećih propisa, poručili su iz Ministarstva turizma na naš upit što je s najavama da se ide u izradu novog zakona i uputili nas na Ministarstvo državne imovine.

U Ministarstvu državne imovine kažu da će o zakonu govoriti kad on bude gotov, no naši sugovornici poručuju, isto ono što su prije gotovo godinu dana tvrdili u Cappellijevom ministarstvu, da polaze od toga da se mora maksimalno zaštiti interes države, ali da se mora omogućiti i tvrtkama u turizmu da mogu dalje investirati i razvijati se. Kako to planiraju izvesti još ne žele reći, ali s obzirom da u dva i pol desetljeća država nije znala ili nije htjela riješiti to pitanje očito se radi o najtežoj problematici u Hrvatskoj.

Nepoznat podatak

Dakle, više od 26 godina nakon proglašenja neovisnosti i 25 godina od međunarodnog priznanja Hrvatske, država se sprema zakonski urediti kako privatni sektor može koristiti njezinu imovinu, njezino zemljište, iako ga taj sektor zapravo koristi cijelo to vrijeme. Od toga barem 20 godina besplatno. Račune je država, primjerice u kampovima počela ispostavljati tek 2012. godine, što znači da je koncesijsku naknadu naplatila tek za šest godina.

Na naše pitanje koliko je cijelo to vrijeme država ubirala koncesijske naknade, iz Ministarstva turizma su odgovorili da »Fond za turizam prosječno godišnje uprihodi od naplate koncesije na turističko zemljište nešto više od 21 milijun kuna«. To znači da je od počeka ubiranja naknade pa dosad država zaradila oko 120 milijuna kuna. Država još uvijek godišnje više zaradi od, primjerice, koncesija na igračnice ili zračne luke.

Koliko su od tog vrijednog zemljišta uz hotelske komplekse kojeg je država prepustila lokalnim vlastima, koristi imali lokalni proračuni, nitko u Hrvatskoj zapravo ni ne zna. Kad se 2010. godine krenulo u izradu zakona predstavnici države iznosili su procjene kako će se godišnje u državne i lokalne proračune sliti stotine milijuna kuna, a oni najhrabriji tvrdili su da bi samo država mogla od koncesijske naknade ubrati i do 250 milijuna kuna. Na kraju nije uspjela uprihodovati ni desetinu tog iznosa.