Afere su gradile ceste

PRIČA O MINISTRU NEBA I ZEMLJE Hrvatska nikad neće raščistiti ni jedan posto kriminala u cestogradnji

Darko Pajić

Afera "Remorker" je samo kap u moru kriminala u cestogradnji / Foto M. JURINEC/PIXSELL

Afera "Remorker" je samo kap u moru kriminala u cestogradnji / Foto M. JURINEC/PIXSELL

Remorker nije bio izolirani incident, već primjer dobro uhodanog sustava izvlačenja novca iz velikih investicija na način da se pouzdanim tvrtkama dodjeljuju višekratno preplaćeni poslovi, a onda taj novac dijeli među onima koji su cijeli sustav »bankomata« osmislili i organizirali



Božidar Kalmeta čeka suđenje o čijem ishodu ovisi hoće li njegova politička karijera imati ikakvu budućnost ili će završiti zatvorskom kaznom. Kakva god njegova sudbina bila, sigurno je samo jedno – Hrvatska nikada neće raščistiti niti jedan posto kriminalnih afera u cestogradnji, koje se često povezuju uz bivšeg »ministra neba i zemlje«. Dobro uhodani mehanizam izvlačenja novca iz velikih investicija u gradnji autocesta i državnih cesta nije razotkriven, sveobuhvatna i povezana istraga koja bi pretresla sve sporne poslove i ugovore, nije provedena i velika većina sumnjivih poslova nikada nije stigla do sudskog procesa.


Afera Remorker slučajni je eksces i bavi se relativno malom materijalnom štetom od 20-ak milijuna kuna. Malom, ako se uzme u obzir kako postoji niz dokaza, svjedoka i dokumenata koji pokazuju da Remorker nije bio izolirani incident, već primjer dobro uhodanog sustava izvlačenja novca iz velikih investicija na način da se pouzdanim tvrtkama dodjeljuju višekratno preplaćeni poslovi u odnosu na tržišne cijene, a onda taj novac dijeli među onima koji su cijeli sustav »bankomata« osmislili i organizirali.


Simbolična kazna


Pojednostavljeno rečeno, afera »Remorker« je samo kap u moru kriminala u cestogradnji. Nema velikih izgleda da će ikada sudski pravorijek dobiti preplaćeno farbanje tunela, preplaćena nabavka prometnih stupića, slučaj plaćanja posla izgradnje prijelaza za životinje na autocesti koji nikada nije izgrađen, slučaj preplaćivanja arheoloških istraživanja i krčenja šume na trasi autoceste gdje šume gotovo nije ni bilo, ni instaliranja preskupih i nefunkcionalnih i skupih bukobrana, niti za trošak od 175 milijuna kuna bačenih na projekt Pelješkog mosta, niti za gradnju »zlatnih wc-a«, niti za preplaćivanje punog profila riječke obilaznice, niti za čvor Vučevica do Sanaderovog rodnog sela…




Može li se Kalmeta obraniti od optužbi kolega s optuženičke klupe / Foto D. STANIN/PIXSELL


Može li se Kalmeta obraniti od optužbi kolega s optuženičke klupe / Foto D. STANIN/PIXSELL



Nabrajati se može jako dugo, a umjesto toga, bolje je navesti dosad jedini važniji primjer presude i simbolične kazne u jednoj krupnoj aferi vezanoj uz gradnju dionice Ravča – Ploče, gdje je prvo sklopljen ugovor o građenju, a onda naknadno izmijenjena trasa autoceste, pa je bez natječaja i propisane zakonske procedure projekt poskupio više od 500 milijuna kuna. Prekršajni sud u Zagrebu zbog toga je odrezao simboličnu kaznu od 50.000 kuna direktorima HAC-a i još 500.000 kuna kazne za ovu državnu tvrtku. Tako da doista mogu reći da su dobro prošli.


Priznali krivnju


U svjetlu ovih činjenica valja promatrati i pripremu suđenja u aferi »Remorker«, gdje se ovoga tjedna dogodio zanimljiv preokret na pripremnom ročištu na Županijskom sudu u Zagrebu. Igor Premilovac, Ivan Berket i Josip Sapunar priznali su krivnju te su temeljem sporazuma s USKOK-om osuđeni svaki na po godinu dana zatvora koji im je zamijenjen radom za opće dobro, s tim da se svoj trojici treba oduzeti znatna imovinska korist. Najviše u proračun moraju vratiti Sapunar – 5,8 milijuna kuna i Premilovac oko 7 milijuna kuna, a Berket oko 700.000 kuna. Kako će naplata ići i hoće li se doista šteta za državu podmiriti tek treba vidjeti, jer sve umnogome ovisi o vrijednosti imovine optuženika koji su priznali krivnju. Jednako je važno što će oni svojim priznanjem i svjedočenjem teretiti ostale, a to izravno stavlja u bitno težu poziciju Božidara Kalmetu i ostale. Osim njega, optuženi su i Zdravko Livaković, Milivoj Mikulić, Stjepko Boban, Davor Kezele, Mario Lovrinčević, Sandro Vukelić, Jurica Prskalo, Miroslav Bunić i Petar Pećin. Na teret im se stavlja šteta od 20-ak milijuna kuna nastala izvlačenjem novca iz HAC-a preko tvrtke »Remorker« Igora Premilovca.


Ishod suđenja ne treba prejudicirati, tek dodati da se Kalmeti uz navedeno stavlja na teret i trošak od oko 600.000 kuna za spot pod nazivom »Prometna renesansa Hrvatske«, koji je izradila Fimi medija, a Kalmeta kao ministar platio, iako film nikada nije prikazan.


Tužba za klevetu


Daleko od ovog suđenja koje bi uskoro trebalo početi odvija se još jedan spor koji nikako da krene i dobije bilo kakav epilog. Riječ je o tužbi za klevetu koju je Božidar Kalmeta podigao prije više od tri godine protiv sindikalca Mijata Stanića koji ga je opetovano i javno prozivao kao odgovornog za kriminal u cestogradnji. Kalmeta je dvije tužbe povukao na kaznenom sudu, ali je jednu tužbu aktivirao protiv Stanića na građanskom sudu. Na pitanje što je s tom tužbom, sam Stanić kaže da on još nije pozvan na ročište, dodaje kako je ta tužba bila samo medijski spin i pokušaj odvlačenja pažnje, te naglašava kako i dalje stoje iza svake riječi izgovorene o Kalmeti i njegovoj odgovornosti.


– Sada kad postoji priznanje krivice dijela optuženih, bilo bi logično zapitati se radi li se tu o nekakvom izdvojenom incidentu ili dobro organiziranom sustavu za izvlačenje novca. Pa Premilovac nije radio samo s jednom tvrtkom, bilo je tih remorkera puno više i služili su istom cilju. Bio je to koncept i sprega interesne zajednice i zato bi trebalo istražiti sve veće investicije u resoru Ministarstva iz toga doba, uvjeren sam da bi se istih ili sličnih primjera našlo mnogo. Ja osobno znam i imam dokumentaciju o slučaju koji datira iz 2008. godine kada se nabavljao materijal za nasipavanje na dijelu autoceste Zagreb – Sisak. Bio sam tada još u Nadzornom odboru HAC-a i imali smo na stolu opciju povoljne kupovine nasipnog materijala od Hrvatskih voda s jednog drugog njihovog gradilišta, ali to nije realizirano.


Nakon što sam izašao iz NO-a vidio sam kako je prihvaćena sasvim druga ponuda i to tvrtke Vima koja je tada bila tek osnovana. Oni su kupovali materijal po maloj cijeni, utovarali ga u kamione Konstruktora i prodavali HAC-u za višestruko veću cijenu i sve je koštalo oko 150 milijuna kuna. I danas se u papirima vidi kako je tvrtka Vima u prvih nekoliko godina postojanja i u jeku velike krize u građevinarstvu, imala oko 36 milijuna kuna čiste dobiti, što je jedan čudesan poslovni pothvat za razdoblje krize, kada nitko nije imao dovoljno posla i krenuli su viškovi i otpuštanja radnika u građevinarstvu. Ja sam taj slučaj prijavio Kriminalističkoj policiji, bio sam i na USKOK-u, rekao da stojim na raspolaganju za sve tvrdnje i dokumentaciju i od toga nema ništa već gotovo tri godine. I ovaj primjer ukazuje na organizirani sistem izvlačenja novca i zato se ne bi smjelo stati na izoliranom slučaju »Remorker« ako se doista želi istražiti i procesuirati barem dio spornih i koruptivnih poslova, a to je potrebno ne samo zbog kažnjavanja odgovornih, već i naplate nastale materijalne štete – naglašava Stanić.


Branio se šutnjom


Činjenice kažu da je Božidar Kalmeta postao ministar 2003. godine, da je bio to punih osam godina i kormilario »kockicom« u dvije Sanaderove vlade i vladi Jadranke Kosor. Tih godina, kada su afere u hrvatskim medijima bile serijski razotkrivane, Kalmeta se uglavnom branio šutnjom ili bi znao reći kako on kao ministar jednostavno nije mogao znati sve o svemu što se događa u njegovom mamut-ministarstvu. Volio se poslužiti i onom vječnom poštapalicom svih osumnjičenika, pa pozivati da »institucije odrade svoj posao«, jer on ništa ne skriva, nikoga ne štiti i traži da se baš sve provjeri i ispita. U stvari je prava šteta što taj njegov poziv nikada nije naišao na plodno tlo, neovisno o tome koliko su iskreni bili Kalmetini pozivi na istrage.


Ovako, danas se Kalmeta gotovo pa može uspoređivati sa Sanaderom kad on optužnice protiv sebe naziva političkim progonom i montiranim procesima. Prošlo je već šest godina od kada više nije ministar, a Kalmeta još uvijek čeka kada će njegovo suđenje započeti. Za razliku od Sanadera, nije bio pritvoren ni jednog jedinog dana, ali se nipošto ne može reći kako je ostao apsolutno nedirnut barem kad je u pitanju njegova politička karijera. U svom Zadru nije se mogao kandidirati ponovo za gradonačelnika, iako je to vjerojatno želio. Postao je preveliki uteg na leđima HDZ-a, nije se našao niti na listi za parlamentarne izbore, ali to ne znači da je bez političkog utjecaja i ikakvih ambicija. Za njega će presuda u »Remorkeru« biti ključna.


I može biti čak i zadovoljan situacijom, ponajviše zbog toga što mu se na teret stavlja samo »Remorker« i »Prometna renesansa Hrvatske«. Da stvar bude bizarnija, afera oko tvrtke Igora Premilovca dogodila se gotovo slučajno i u sasvim drugoj istrazi, koja je bila vezana uz Hrvatsku gospodarsku komoru, a ne HAC. I predstavlja »sitniš« u usporedbi s razmjerima korupcije u cestogradnji iz doba Kalmetine vladavine. Preostaje tek vidjeti može li se on sada obraniti od optužbi kolega s optuženičke klupe, koji su ovoga tjedna priznali krivnju i time doveli Kalmetu u još težu poziciju. Pitanje je i mogu li institucije konačno odraditi svoj posao i dovesti jednu krupnu i doista važnu presudu do pravomoćnosti. Ili će se Kalmeta izvući. Kao ministar koji je premalo znao.