Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović prva je žena na toj visokoj političkoj funkciji u Hrvatskoj. Prije nje dužnost predsjednika Republika obavljala su tri muškarca, Franjo Tuđman, Stipe Mesić i Ivo Josipović.

Kako je ona dugo u visokoj politici u kojoj je obnašala i ministarsku i veleposlaničku dužnost, te bila na značajnoj funkciji u NATO savezu, jasno da se potencijalno radi o vrlo zahvalnoj sugovornici za temu o ženama u Hrvatskoj i pogotovo u hrvatskoj politici u posljednjih 15-ak godina. Opširnije o ovom temi možete pročitati OVDJE.

Kako procjenjujete stanje sa ženskim pravima i općenito ravnopravnošću spolova u Hrvatskoj danas u odnosu na vrijeme kad ste ulazili u politiku?

– Bila bih sretna kada bih mogla reći kako smo se u posljednjih dvadesetak godina, od kada se bavim politikom, unaprijedili na području ženskih prava i općenito ravnopravnosti spolova.

Podaci nam govore kako je manje žena u politici, na izvršnim mjestima u gospodarstvu, poduzetništvu, sve više visokoobrazovanih žena nailazi na prepreke u zapošljavanju, problemi su s usklađivanjem majčinstva, kućanskih i poslovnih obaveza o čemu mogu svjedočiti iz vlastitog iskustva.

Na žalost, premda imaju odlične rezultate, sve manje djevojčica odlučuje se za STEM zanimanja, a poseban je problem ženama koje u pedesetima izgube posao, pronaći novu mogućnost prekvalifikacije, novog zanimanja….

Pojedina ministarstva donose mjere kako bi pomogli određenim skupinama, no čini mi se da je najveći problem u promjeni mentaliteta, koji još uvijek nosi predrasude prema ženama, odnosno pridonosi neravnopravnom odnosu među spolovima.

Upravo u javnosti, u medijima, treba intenzivnije mijenjati tradicionalno mišljenje o tzv. „slabosti“ ili manjoj vrijednosti žena.

Kada mi postave „žensko“ pitanje, odgovaram protupitanjem – biste li to isto pitali da nisam žena – predsjednica?

Koja su ključna područja na kojima bi se još trebalo raditi u pogledu ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj?

– Kontinuirano reagiram i zagovaram borbu protiv nasilja nad ženama koja je zapravo rezultat diskriminirajućeg stava prema njima. Alarmantni su podaci kako je u 2016. za 78% povećan broj ubojstava žena koje su počinili njima bliski muškarci, što predstavlja najveći postotak u posljednjih 7 godina. Ono što posebno zabrinjava jest nasilje među mladima. Podatak da čak 45% mladih od 16 godina smatra da mladić može udariti djevojku obvezuje nas da našu djecu od najranije dobi moramo učiti protiv nasilja bilo koje vrste- od fizičkog i emocionalnog do verbalnog, koje je uzelo maha, pogotovo u medijima i na društvenim mrežama. 

Na žalost svjedoci smo i doista tragičnih borbi među djevojčicama što je doprlo nedavno i u medije, a navodno nije jedini slučaj! Oštro osuđujem svako nasilje, a posebno sam zgrožena ovom vratim nasilja kojim se mladi navodno dokazuju jedni pred drugima, umjesto da vrijednostima, postignućima i dobrim djelima stječu popularnost!

Zašto niste javno reagirali na ocjene predsjednika Hrasta (i savjetnika ministrice kulture) Ladislava Ilčića o hormonalnim ciklusima i ponašanju žena?

– U medijskom prostoru svakodnevna je zaglušujuća buka izjava pojedinih političara, koji nisu nužno i stručnjaci za pojedina područja. Ukoliko nije ekspert za pojedino područje, u ovom slučaju endokrinološko, odgovoran političar trebao bi se o pojedinim temama informirati prije nego donese svoj vlastiti stav, a posebno prije nego ga iznese u javnosti. Općenito smatram da se za mnoga važna pitanja u javnosti iznose mišljenja koja nisu stručna, što nekada dovode i do ugrožavanja zdravlja kao što je bio slučaj s cijepljenjem.

Moj stav o jednakosti i ravnopravnosti muškaraca i žena ne očituje se samo u mojim izjavama, nego u cijelom mom životopisu i djelovanju.