Pitanje SNV-a na čijem je čelu Milorad Pupovac – nedopuštena i neprimjerena indiskrecija / snimio D. JELINEK
Srpskom narodnom vijeću (SNV) uskraćen je odgovor na pitanje koje SNV postavlja u sklopu projekta »Mjerenje (ne)jednakosti u Hrvatskoj«. »Mi nikoga ne pitamo je li Srbin ili Hrvat, homoseksualac ili heteroseksualac. To je privatna stvar svakog pojedinca«, poručeno je iz Luke Rijeka i Jadrolinije Pupovčevom SNV-u koje ovom akcijom vrijeđa i Srbe – kao punopravne državljane Republike Hrvatske
Potpuno promašenim mogao bi se nazvati projekt »Mjerenje (ne)jednakosti u Hrvatskoj« koji Srpsko narodno vijeće, za 2017. godinu, provodi u suradnji s Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, Pravosudnom akademijom i Centrom za mirovne studije.
Srpsko narodno vijeće, nacionalna koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj na čijem je čelu saborski zastupnik dr. sc. Milorad Pupovac, bavi se zaštitom i promocijom ljudskih, građanskih i nacionalnih prava Srba, te pitanjima njihova identiteta, participacije i integracije u hrvatsko društvo.
Temeljem članka 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka, zabranjeno je prikupljanje i daljnja obrada osobnih podataka koji se odnose na rasno ili etničko podrijetlo, politička stajališta, vjerska ili druga uvjerenja, sindikalno članstvo, zdravlje ili spolni život te osobnih podataka o kaznenom i prekršajnom postupku, osim uz određene zakonske iznimke
Sporni dopis
Projektom »Mjerenje (ne)jednakosti u Hrvatskoj« Srpsko narodno vijeće po svemu sudeći gradi zidove razdora umjesto mostova suradnje kroz primjerenije i pametnije projekte. Jer kako drugačije nazvati prebrojavanje krvnih zrnaca Srba, na čemu kroz ovaj projekt inzistira Srpsko narodno vijeće, osim potpunom besmislicom i ponižavanjem pripadnika srpske nacionalne manjine koji su punopravni građani Hrvatske.
Uglavnom, cilj je tog projekta, piše u dopisu koji je Srpsko narodno vijeće (SNV) poslalo na adrese dviju riječkih kompanija, Jadrolinije i Luke Rijeka, »utvrditi zastupljenost Srba u hrvatskom društvu, kroz njihovo zapošljavanje u državnim tijelima i upravi, javnim ustanovama te jedinicama lokalne i regionalne samouprave«. »Stoga vas molimo«, objašnjavaju u SNV-u riječkim kompanijama, »da nam dostavite podatke o zastupljenosti, odnosno o broju i udjelu(postotku) pripadnika srpske nacionalne manjine koji su zaposleni u vašoj kompaniji«.
Logično je postaviti pitanje zašto su provoditelji projekta iz Srpskog narodnog vijeća uopće tražili podatke na koje ne mogu dobiti odgovore
Uz to, SNV traži od Jadrolinije i Luke Rijeka da »traženi podaci budu iskazani u odnosu na ukupan broj zaposlenih, u svim organizacijskim jedinicama u Hrvatskoj«.
Neobičan dopis s još neobičnijim zahtjevom SNV-a dio je projekta »Mjerenje (ne)jednakosti u Hrvatskoj« koji financiraju Europska unija i Ured za udruge Vlade RH. Sasvim precizno: SNV zanima koliko je Srba zaposleno u Luci Rijeka i Jadroliniji.
U 21. stoljeću, u Hrvatskoj, a pogotovo u gradu Rijeci koji se može smatrati oazom tolerancije i promicanja različitosti, postaviti pitanje o zastupljenosti određene nacionalne manjine u nekoj kompaniji čini se deplasirano, nepotrebno i provokativno. Takvo pitanje je, uostalom, nedopuštena i neprimjerena indiskrecija jer pitanje etničkog podrijetla i nacionalne pripadnosti nije i ne može biti javna stvar već osobna stvar pojedinca.
To su prepoznali i u Jadroliniji i u Luci Rijeka iz čijih je stavova potpuno jasno da zahtjevu Srpskog narodnog vijeća iz niza razloga – neće udovoljiti. Konkretno: Luka Rijeka je trgovačko društvo iz čije je vlasničke strukture jasno da Republika Hrvatska nije većinski vlasnik. Iz toga proizlazi kako Luka Rijeka ne spada pod grupaciju »državnih tijela i uprava, javnih ustanova te jedinice lokalne i regionalne samouprave«. Zato što, dakle, Luka Rijeka ne spada u grupacije za koje se provodi projekt »Mjerenja (ne)jednakosti u Hrvatskoj«, Luka Rijeka nije i neće udovoljiti zahtjevu SNV-a o dostavi podataka o broju zastupljenosti Srba u toj kompaniji. Tražeći ipak te podatke, u SNV-u su morali unaprijed znati da na njih nemaju pravo i da će biti odbijeni. Isti je, gotovo potpuno identičan, slučaj i s Jadrolinijom. Država je u njoj, doduše, većinski vlasnik, no kompanija kao takva ne ulazi ni u jednu grupaciju u okviru koje se provodi famozno »Mjerenje (ne)jednakosti u Hrvatskoj«. Logično je postaviti pitanje zašto su provoditelji projekta iz Srpskog narodnog vijeća uopće tražili podatke na koje ne mogu dobiti odgovore.
Privatna stvar
Postoji, međutim, još jedan, ključan razlog zašto SNV nema pravo na podatke o zastupljenosti Srba u Jadroliniji i Luci Rijeka. Temeljem članka 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka zabranjeno je prikupljanje i daljnja obrada osobnih podataka koji se odnose na rasno ili etničko podrijetlo, politička stajališta, vjerska ili druga uvjerenja, sindikalno članstvo, zdravlje ili spolni život te osobnih podataka o kaznenom i prekršajnom postupku, osim uz određene zakonske iznimke. S obzirom na taj Zakon i njegove odredbe, a u smislu poštovanja i promicanja jednakosti kao najviše vrednote Ustava RH, ni Luka Rijeka ni Jadrolinija ne posjeduju evidenciju o broju i udjelu pripadnika srpske nacionalne manjine u ukupnom broju zaposlenika. Obje kompanije, saznali smo, ne vode i nisu vodile te evidencije. I Jadrolinija i Luka Rijeka kod zapošljavanja kandidate provjeravaju stručno, a ne po pitanju etničkog podrijetla. O nacionalnoj pripadnosti se ne traži izjašnjavanje kandidata, kao ni već zaposlenih.
»Mi nikoga ne pitamo je li Srbin ili Hrvat, oženjen ili razveden, homoseksualac ili heteroseksualac. To je privatna stvar svakog pojedinca«, poručeno nam je iz tih kompanija.
