Politička škola

POMRSIO RAČUNE SVIMA Jegulja Jambo opet muti Neretvu

Boris Pavelić

Metkovska politička situacija pretvara se u neprozirnu maglu, za koju nije jasno kada će se i kako razići / Foto Boris PAVELIĆ

Metkovska politička situacija pretvara se u neprozirnu maglu, za koju nije jasno kada će se i kako razići / Foto Boris PAVELIĆ

Jambo opet muti Neretvu Jambo je neočekivano postao preprekom logičnoj suradnji Mosta i HDZ-a, a to bi moglo dodatno otežati i nacionalnu političku krizu



Ček’, samo da te pitam: Ujdur ili Milan?, dobacujemo, onako usput, mladome konobaru u metkovskom kafiću deset dana uoči drugog kruga lokalnih izbora. »Ništa. Hajduk!«, ispaljuje k’o plotunom. »Meni je to dno dna. Sve to! Cila država!«, dodaje, pokušavajući objasniti kada vidi naše iznenađeno lice.


Polovina birača u ovoj zemlji rezonira približno isto, premda, nadajmo se, s manje gorčine – a to je, ma što tvrdili političari i analitičari, vjerojatno najvažnija poruka aktualnih lokalnih izbora. Ostatak, koji još čuva vjeru u smislenost političkoga izbora zaokruživanjem na izbornom listiću, kada je o Metkoviću riječ, bogme će se opet naći na mukama. Jer, rezultat od 21. svibnja već je sam po sebi silno kompliciran, a kada se još i nacionalni kontekst ima na umu, metkovska politička situacija pretvara se u neprozirnu maglu, za koju nije jasno kada će se i kako razići.


Dalibor Milan


Dalibor Milan





Dakle: sedam od ukupno sedamnaest mandata osvojio je Most; isto toliko HDZ; dva mandata Hrvatska seljačka stranka, što u Metkoviću valja čitati – »Stipe Gabrić Jambo«, a jedan utješni mandat pripao je SDP-u. U izborima za gradonačelnika, Pirovu je pobjedu izvojevala kandidatkinja Mosta Katarina Ujdur, jer njezina dva postotka prednosti pred HDZ-ovim Daliborom Milanom nisu nikakvo jamstvo za trijumf 4. lipnja.


Kaubojska pustopoljina


Da odnosi nisu zatrovani nacionalnom svađom i Plenkovićevim izbacivanjem Mostovih ministara iz vlade, ne bi bilo ničeg logičnijeg nego da HDZ i Most formiraju jaku veliku koaliciju, neovisno o tome čiji kandidat postao gradonačelnik. To tim više jer, kako smo u petak doznali u odvojenim razgovorima s Katarinom Ujdur i Daliborom Milanom, i jedan i drugi tabor, paradoksalno – zagovaraju iste projekte. No ovako, u uvjetima u kojima je Most prisiljen zaoštravati u Zagrebu, u Metkoviću Jambo naglo postaje važniji nego što jest.


Nikola Grmoja i Katarina Ujdur u metkovskom uredu Mosta


Nikola Grmoja i Katarina Ujdur u metkovskom uredu Mosta



Ta dugovječna metkovska politička jegulja, kojega ni deseci kaznenih prijava, pa ni stigma jednoga od najomraženijih hadezeovskih tajkuna, nisu uspjeli politički pokopati, to je naravno odmah razabrao, pa se požurio osvetiti Mostu, šmajhlajući se otvoreno – neki će reći, »besramno« – HDZ-ovu kandidatu Daliboru Milanu. No taj 39-godišnji sudski savjetnik, čini se, nastoji držati do osobnog ugleda, pa se u posljednje vrijeme počeo – u izjavi za naš list svakako – distancirati od Jambe, i zato u Metkoviću trenutno, bar u javnosti, svak od svakoga zazire: politički, grad podsjeća na kaubojsku pustopoljinu u kojoj revolveraši stoje na pustoj prašnjavoj cesti, cilo misto suspreže dah, i samo se čeka tko će prvi potegnuti, a tko se prvi skljokati.


Nemoguća situacija


Ali, mogao bi se – skljokati grad. Ni ovi izbori nisu još završeni, a već se nagađa o sljedećima: pobijedi li Katarina Ujdur, Most predviđa da će je Jambo i HDZ srušiti opstruirajući konstituiranje gradskoga vijeća, ili, najkasnije, krajem godine na usvajanju proračuna. Dalibor Milan, pak, u izjavi za naš list odbacuje takvu mogućnost, i predstavlja se kao otvoren političar koji okuplja: »Izgubim li, HDZ sigurno neće rušiti proračun samo zato što nema gradonačelnika. Podržat ćemo svaki projekt koji je na dobro građana. Evo, predlažem svima da, po uzoru na vladu nacionalnog jedinstva, u Metkoviću osnujemo ‘vijeće gradskog jedinstva’. Ujedinimo se oko dobrih projekata. Pružam svima ruku pomirenja«, kazao nam je Milan.


U Mostu, međutim, uvjereni su da Milan blefira, što i nije posve nemoguće, jer se čini da mu okolnosti idu na ruku: od Ujdur je izgubio s manje od tristo glasova razlike, dok je za Jamba glasalo više od tisuću ljudi, pa jednostavna računica govori da će dio Jambinih glasača ionako dati glas Milanu, pozivao ih on na to ili ne, dok Ujdur nema otkud vući nove glasove, jer će joj ih teško dati ono malo SDP-ovaca, a još teže Jambini birači. »Da sam ja na mjestu Mosta, činio bih sve da Katarina ne pobijedi«, paradoksalno je za naš list zaključio jedan upućeni metkovski promatrač. »Pobijedi li, u vijeću će je dočekati nemoguća situacija; izgubi li, može pustiti Milana da ne uspije, i čekati novu priliku«.


Paradoks je međutim u tome što i Milan i Ujdur, doslovno – predlažu iste projekte. Rekli su nam to osobno, kada su nas u petak srdačno, brzo i bez ikakvih formaliziranja oboje primili, Ujdur u metkovskome uredu Mosta, gdje uistinu odiše užurbana predizborna atmosfera; Milan u uredu stranke u središtu grada, gdje smo nakratko razgovarali sami. To, u odnosu na davne godine devedesetih, uistinu jest napredak u političkoj kulturi: novinari su postali dobrodošli, nisu više »njuškala« koja treba otpravljati s policijskim izrazom lica. Oboje, dakle, istakli su nam tri svoja glavna projekta: dovršetak gradske kanalizacije, izgradnju poslovne zone i oživljavanje neretvanske poljoprivrede.


Svak od njih, istina, ta bi tri cilja ostvarili na različite načine, ali zar su te razlike tolike da treba unedogled održavati nove izbore? Metkovska predizborna situacija tako prerasta u test političke zrelosti za sve strane – jesu li spremni, kao što tvrde, za nužne političke kompromise na dobrobit građana, ili predstoji političko inaćenje bez kraja i konca, u kojemu će grad propadati, kao u dobra stara Jambina vremena?


Razvitka više nema…


O tom čovjeku, naime, mnogo smo već čitali, ali u Metkoviću ćete i dandanas učas čuti svakojakih ružnih tračeva. Za početak, podsjetit će vas na stare, nikad razjašnjene, medijske priče o »hercegovačkim generalima« i Jambinu trgovanju s Hrvatskom vojskom i HVO-om, spominjat će se cijene osnovnih prehrambenih artikala Jambinih tvrtki za vojsku, s nostalgijom će se spominjati »Razvitak«, nekadašnji jugoslavenski poljoprivredno-prehrambeni div, u kojemu je Jambo počeo kao direktor klaonice, te s tugom konstatirati kako ‘Razvitka’ odavna više nema…


Potom će se razglabati o barbi Luki i Jambu, tko je kome, što i kada, te isticati i kojekakve priče o Jambinu osobnom ponašanju… »Ali, ako ga ni Luka Bebić ni Sanader nisu uspjeli u bajbokanu, tko će ga ikad?«, retorički je za naš list zavapio jedan od sugovornika, upućenih u tajnu povijest Stipe Gabrića Jambe. Politički tajnik Mosta Nikola Grmoja, pak, ufa se da će Jamba ipak na kraju sustići bar simbolična pravosudna pravda. »Prije neki dan održano mu je ročište za masline koje je u predizbornoj kampanji 2009. kao dar HSS-a dijelio na splitskoj Rivi, a kupio ih s pola milijuna iz gradskog proračuna. Za taj slučaj kaznenu prijavu podnio je Most, a DORH sastavio optužnicu. Jambo je ročište uspio odgoditi do poslije ovih izbora, ali dokazi su toliko jaki da nadam se da se ovaj put neće uspjeti izvući«, otvoren je Grmoja. No zasad, jegulja još itekako muti Neretvu u Metkoviću.


Kakav je Jambo bio gradonačelnik vidi se i danas, nakon što je Most četiri godine nastojao, i u dobroj mjeri uspio, zauzdati gradski proračun, te započeo uređivati grad: Metković se i danas doima prilično zapuštenim, premda je u posljednje četiri godine uređena lijepa sportska šetnica duž Neretve. »Ja sam zamost, jer mi je sestra u vrtiću napokon počela dobivati plaću«, karakterističnim nam je metkovskim govorom rekao čovjek na ulici, ne želeći se predstaviti, »da sestra nema problema«. Prije nego je Most osvojio vlast, plaće u gradskim vrtićima kasnile su tri mjeseca, pa Most sada, u drugome krugu, na Facebooku podsjeća kako je u lipnju 2013. grad dugovao 2,3 milijuna kuna, dok danas – ne duguje ni kune. »Naši ljudi lako zaboravljaju. Moramo ih podsjetiti kako je bilo«, kazat će nam Ujdur.


Jedinstven u Hrvatskoj


Ali ozbiljne, strateške probleme grada nitko kao da se ne usudi ni spomenuti. Po mnogočemu Metković je jedinstven u Hrvatskoj: s jedne je strane ugodna, mirna provincija na predivnoj zelenoj Neretvi koja se ovdje, nakon divljega glogotanja gore u hercegovačkome kršu, smiruje u tromu, hranjivu vodenu masu koja hrani jednu od najplodnijih riječnih delti u Europi. S druge strane, gradić je sada doslovno prilijepljen uz državnu granicu s Bosnom i Hercegovinom, koja je nepunih kilometar od samoga središta, što Metković, bez ikakve sumnje, čini jednim od prometno najzagušenijih gradova u zemlji: sav promet s BiH na jugu Hrvatske prolazi kroz sam centar.


U gotovo desetljeće i pol gradonačelničkog mandata, Jambo o tome nije prozborio ni riječi, pa kestenje iz vatre sada moraju vaditi njegovi nasljednici. Ali ni oni, sudeći po onome što govore – ili, preciznije, što prešućuju – ne znaju kako, premda svi priznaju kako problem itekako postoji: Milan optužuje Most da u četiri godine nije riješio problem, a zaboravlja da je HDZ mnogo duže vodio Metković; Most, pak, predlaže »spoj na autocestu i još jedan most«, što bi možda riješilo podijeljenost grada na dvije obale Neretve, ali ne bi gužve prema BiH… Teškoća je dodatno narasla nakon što je granica postala i granica Europske unije, pa država upravo dovršila gradnju novoga, budućega schengenskog, graničnog prijelaza. Taj, pak, ne može dobiti uporabnu dozvolu jer je preuzak, a k tome je granicu još pomaknuo nekoliko stotina metara unutar hrvatskog teritorija, pa su neke kuće ostale ‘na ničijoj zemlji’.


Tako je metkovski prijelaz Doljani pretvoren u političku tempiranu bombu koja će, možete biti sigurni, eksplodirati kad-tad… Za političku bitku tih razmjera, čini se, nitko u Metkoviću danas nema snage: kada smo u petak boravili u gradu, Mostovci su spekulirali s mogućnošću da prosvjeduju zbog pomicanja prijelaza prema centru grada, ali su očito odustali, predviđajući valjda – vjerojatno s pravom – da će ih pitati zašto su šutjeli dok se prijelaz gradio, a oni s HDZ-om sjedili u vladi… Kako bilo, Metković je ovih dana politička škola mnogo šira od lađarske varošice na Neretvi: mogu političari ondje, poslije kampanje, zanemariti teške riječi i zajedno krenuti ostvarivati projekte koje ionako podjednako zagovaraju, a mogu se i nastaviti uzajamno optuživati, prepuštajući neretvanskoj jegulji da još jednom postane važna, muteći vodu ne samo u Neretvi, nego bogme možda – i u Savi. Što će od toga dvoga oni učiniti, ne bismo se, bogme, usudili predviđati.