Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 3° 3
Sutra: 3° 3° 3
20. siječnja 2019.
Drugo mišljenje Zdenka Duke

PLENKOVIĆ BEZ BRIGE Ovi zastupnici ga nikad neće rušiti. Znaju, naime, da više neće vidjeti Sabor

Foto Roni Brmalj
Foto Roni Brmalj
Autor:
Objavljeno: 4. studeni 2018. u 10:02 2018-11-04T10:02:00+01:00

U studenom 2015. prvi put se dogodilo da je u Saboru srušena vlada i to zbog konflikta vladajućih stranaka. Zastupnici ovog saziva odlučni su da im se to više ne ponovi. Mnogima je ovo posljednji saborski mandat u životu i treba ga konzumirati do kraja, zato i jest ovakav raspašoj

Negdje do kraja godine bi parlamentarne i druge stranke te zainteresirane grupacije, platforme trebale odlučiti hoće li na europske izbore, a ako hoće, kako, na koji način, samostalno ili s nekim udruženi. Ako stranke nisu dosad krenule u nekakvo preispitivanje i pospremanje, kucnuo je zadnji čas da procijene moć i snagu, da njihove elite same unutar sebe propitaju čime raspolažu. Da se obavi unutarstranačka revizija.

Jer, u svibnju 2019. su izbori za Europski parlament, a onda potkraj godine i predsjednički izbori. Protrest će se i pretresti ta naša sve otužnija stranačka scena za koju, mnogima se čini, nema lijeka. Obično se posvuda događa da one stranke koje trenutačno vladaju više ili manje slabe, jer vlast troši i građani obično nisu zadovoljni učinjenim, a opozicija jača. Kod nas su građani čak vrlo nezadovoljni smjerom kojim zemlja ide, jer je taj postotak nezadovoljnih već najmanje dvije godine oko 70 posto. No, bez obzira na to samo rejting HDZ-a ne pada, čak pomalo i raste, a osipaju se i slabe stranke opozicije. Kao da zemlja ide nepokolebljivo naprijed, kao da cvjeta tisuću cvjetova.

Osviješteni 

Prisjetimo se, u mandatu nakon izbora u studenom 2015., prvi put se u Hrvatskoj dogodilo da je u Saboru srušena vlada i mogli bismo reći da je nije ni srušila opozicija, nego konflikt vladajućih stranaka. Nismo vjerovali da će zastupnici sami sebi uskratiti jedan ugodni četverogodišnji mandat, a oni su ipak izglasali brzi fajrunt, taj osmi saziv Hrvatskog sabora trajao je samo 200 dana.

Osviješteni i time, zastupnici ovog devetog saziva odlučni su da im se to više ne ponovi. Zato HDZ i njegovi sadašnji partneri nemaju straha niti od unutarnjeg raskola jer novi Vladini glasači pristižu iz opozicije. Mnogima i mnogima je ovo posljednji saborski mandat u životu i treba ga konzumirati do kraja, zato i je ovakav raspašoj.

Nastavio se prelazak saborskih zastupnika u klub Milana Bandića, prije nekoliko dana pristupila mu je dosad možda najrazvikanija prinova, nekadašnja potpredsjednica Vlade Milanka Opačić. To je novi opasni pokazatelj i moralnog rasapa njezine bivšeg stranke, SDP-a, koji naočigled sviju beznadno tone. Vidjeli smo još jedan iznenadni, neuspješni pokušaj smjenjivanja Davora Bernardića na sjednici Glavnog odbora stranke. Sada bi ga se lako odrekli i skoro svi oni koji mu dvije godine daju podršku, kada time ne bi bila ugrožena i njihova mjesta, pa oportunizam pobjeđuje. Nije da oni ne vide kamo ta stranka sada ide, ali ako ode Bernardić, ni njih više neće biti. Jer odigrat će se onda u nekom roku novi unutarstranački izbori, a poznato je da Bernardića zovu g. Obećanović jer je poslušnicima već obećao desetke i desetke zastupničkih mjesta u novom mandatu, poslije parlamentarnih izbora.

Trzavice, trzavice... 

Bernardića se sada odrekao i jedan od njegovih mentora Rajko Ostojić, ali to nije bilo dovoljno, jer se drugi mentor Zlatko Komadina predomislio. Ali kad bi Bernardić pao, po statutu bi ga na predugi rok čak do godine dana mogao zamijeniti Zlatko Komadina, a to bi za rejting i budućnost SDP-a moglo biti još pogubnije. Jer koliko god više nitko i ne obraća pažnju na to što Bernardić govori, on u posljednje vrijeme katkad pogodi i s nekim solidnim ocjenama. A od Komadine se nema što očekivati, on već dugo nema što relevantno ni reći, a pogotovo učiniti.

U drugoj oporbenoj stranci po rejtingu, Živom zidu, kojoj također tu i tamo odluta poneki zastupnik, očite su međusobne trzavice. Bizarno je da je vrlo aktivni zastupnik Branimir Bunjac otišao do Mandatno-imunitetnog povjerenstva dati ostavku na dužnost zastupnika, a onda se za sat vremena tamo vratio da tu ostavku povuče. Pritom je uzeo original svoje izjave o odstupanju i nije ga želio vratiti Povjerenstvu, valjda zato da zamete tragove tog svog impulzivnog poteza. Zašto je krenuo dati ostavku, kada se prije 15-ak dana zahvalio Vladimiri Palfi, čiji je mandat on preuzeo kao zamjenik, zato što je »Vladimira odlučila da do daljnjeg ostajem u Saboru?« Nisu za to ponudili suvislo objašnjenje.

Pomak u stvaranju nove koalicije lijevog centra očekuju u HSS-u i okljaštrenoj tzv. Amsterdamskoj koaliciji, u kojoj su sada GLAS, IDS i PGS. Bez obzira što je Amsterdamska koalicija (u kojoj je bilo i splitsko Pametno pa izišlo iz nje zbog Ivana Jakovčića) bila zamišljena kao koalicija isključivo liberalnih stranaka, sada će se ona ipak vrlo vjerojatno pragmatično proširiti i s HSS-om koji sa svojim vrlo probojnim predsjednikom Beljakom ne stoji loše u mjerenjima rejtinga u javnosti. Ovisi još o Daliji Orešković i o snazi njezine moguće platforme na euroizborima, ali uz slabi SDP, ta ojačana Amsterdamska koalicija, kao relativno poznato, pouzdano utočište, može privući barem desetak posto birača.

Divinizacija 

Hrvatska narodna stranka neće imati s kim sklopiti suradnju za euroizbore, a sami neće moći niti slučajno osigurati prolazak u Europski parlament. Naravno da bi takav očekivani loš rezultat mogao skroz oslabiti poziciju Vrdoljakovog HNS-a kao glavnog HDZ-ovog partnera do kraja mandata. Ali, može li onda uletjeti Bandić? Ma nema što on uletjeti, on je ionako već tu da priskoči kad god treba, ako može. Kad bi Bandić stao ispred »svojih« deset zastupnika i kazao »Za mnom!«, možda bi se tek troje pokrenulo. No, svi »njegovi« zastupnici su i te kako zainteresirani da ovaj Sabor potraje skroz do kraja. A može li Bandićeva strana ući u EP? Ne, ne može, ako uopće i uđe u tu utrku.

Što se tiče HDZ-a i Vlade Andreja Plenkovića cijelog tjedna se ne stišavaju reakcije na promociju knjige Martine Dalić o Agrokoru. Neki se zgražaju nad njezinom »divinizacijom«, ali znamo da se u Hrvatskoj »diviniziraju« i različiti posve bedasti »pothvati« i osobe. Sve ovisi o ukusima. Bez obzira što Martina Dalić namjerno izbjegava vidjeti ikakav problem u tome što su se u provedbi zakona o Agrokoru obogatili i neki od onih koji su ga pisali, istina je da u Hrvatskoj i dalje nema političke volje za reformama, a jedino nas one mogu dovesti u korak s nama usporedivim zemljama. Ona koja je bila potpredsjednica Vlade, zna to iz prve ruke.

»Nešto tu očito nije u redu s ekonomskim i društvenim menadžmentom«, a »uspjeh bi možda bio sigurniji da su institucije profesionalnije i kvalitetnije«, kako piše. To je sigurno, samo je pitanje što nam je činiti.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka