Uhodani ugovori

PENTAGON NA KRKU Do kada će Amerikanci oružje slati preko Hrvatske i ima li tu nešto “mutno”

Danko Radaljac

U četvrtak je u Zračnu luku Krk sletio i transportni avion azerbajdžanske kompanije Silk Way  / snimio S. JEŽINA

U četvrtak je u Zračnu luku Krk sletio i transportni avion azerbajdžanske kompanije Silk Way / snimio S. JEŽINA

Svi letovi potpadaju pod jedan od tri seta ugovora koje su Amerikanci potpisali s nabavljačima ponajprije istočnoeuropskog oružja i streljiva. Jedan od ugovora odnosi se na materijalnu pomoć državama saveznicima, a druga na stalni posao naoružavanja američkih saveznika u borbi protiv ISIS-a



Transport vojnih pošiljaka Pentagona preko riječkog aerodroma, najvjerojatnije prema Kataru, ovih je dana posebno intenzivan. U četvrtak su na pistu Zračne luke Rijeka sletjela čak dva transportna zrakoplova, u jutarnjim satima avion azerbajdžanske kompanije Silk Way, a kasnije poslijepodne i nešto veći avion tipa MD 11, a očekivao se i dolazak jednog od najvećih transportnih zrakoplova uopće, Boeinga 747 u cargo varijanti.


Unatoč tako velikom prometu zrakoplova s vojnom opremom, na samom aerodromu tijekom jučerašnjeg dana gotovo ni po čemu se nije moglo zaključiti da se na njemu zbiva nešto neuobičajeno, osim što je našu novinarsku ekipu, malo nakon dolaska, legitimirala aerodromska policija, uredno zapisavši sve naše osobne podatke.



Koliko se može vidjeti iz putnih dokumenata letova, s Krka oružje i oprema idu u Zračnu bazu Al Udeid u Kataru, pojedinačno najveću američku vojnu utvrdu na Bliskom istoku, u kojoj je trenutačno smješteno preko deset tisuća američkih vojnika te sto zrakoplova zračnih snaga, mornarice i marinaca. Iako je dio medija navodio kako se baš iz Al Udeida »krčko« oružje transferira dalje u Siriju i Irak, to i nije najtočnije. Naime, iako je ova baza centralna točka za logistiku i zapovjedništvo, operacija u ovom dijelu svijeta, sav teret se prebacuje u dvadesetak kilometara udaljenu As Sayliayah vojnu bazu, koja je središte skladištenja američke vojske u ovom dijelu svijeta te u svakom trenutku ima dovoljno zaliha borbene tehnike, materijala i ostalog da se opremi jedna oklopna brigada američke vojske. Tek od tamo se distribuira dalje prema savezničkim postrojbama prije svega u Iraku. Naime, kako se doznaje od upućenih, Amerikanci za dostavu naoružanja u Siriju radije koriste sjeverni krak dostave, tako da taj dio najvjerojatnije ne ide preko Rijeke.





Intenzivan transport


Uprava Zračne luke, kao ni ostali službenici, nisu željeli davati nikakve izjave o vrsti tereta koji se prekrcavao na aerodromu, no neslužbeno ipak saznajemo kako u principu nema velikih tajni i sav je teret uredno evidentiran, a procedura je vrlo slična kao kod prijevoza bilo koje druge robe zrakoplovom.


– Sav teret mora imati urednu dokumentaciju MORH-a i drugih nadležnih institucija. Osim toga, tu su i carinski službenici, špediter i sve je kao pri bilo kojem drugom transportu. Nema nikakvih tajnih pošiljaka ili bilo kakvog skrivanja – kažu nam zaposlenici aerodroma s kojima smo razgovarali.


Intenzivan transport vojne opreme preko riječke Zračne luke započeo je u prvoj polovini ove godine, a kako neslužbeno saznajemo, trebao bi biti nastavljen i tijekom iduće dvije godine, za što su navodno već potpisani ugovori. Cijeli aranžman dao je značajnu financijsku injekciju aerodromu koji već godinama muku muči s poslovanjem u putničkom dijelu, koje u najboljem slučaju stagnira, za razliku od većine ostalih zračnih luka koje iz godine u godinu bilježe rekordne promete.


Kako se neslužbeno doznaje iz krugova bliskih pitanjima trgovinom oružja, sami transporti nisu ništa tajno niti posebno, što se već godinama ne radi, tek je Krk postao nova destinacija već uhodanih ugovora. Naime, svi letovi iz riječke zračne luke zapravo potpadaju pod jedan od tri seta ugovora koje su Amerikanci potpisali s raznim nabavljačima ponajprije istočnoeuropskog oružja i streljiva.



Ako bi američka vojska željela raditi neke mutne poslove preko Hrvatske, sva normalna logika nameće da to ne bi radili preko neke od komercijalnih zračnih luka. Naime, u ovom trenutku u RH postoji aerodrom uz vojnu bazu koji se ne koristi u civilnom zračnom prometu, a američke snage ga ionako s vremena na vrijeme koriste. Radi se o bazi i aerodromu u Udbini, gdje primjerice naše specijalne snage često vježbaju zajedno s američkim. Na taj bi aerodrom vojni let mogao doći bez ikakvog problema i potreba upisa u transportne papire, što se s Krkom, ili primjerice Zagrebom prije nekoliko godina kad je oružje odlazilo u Jordan – ne može napraviti.



Povećan prinos deviza


Jedan od ugovora odnosi se na procese materijalne pomoći državama saveznicama, što primjerice i Hrvatska koristi. Pa je tako ne baš davno u Lijepu Našu stigao kontingent od 16 jurišno-izvidničkih helikoptera Kiowa Warrior. Druga dva ugovora se odnose na stalni posao naoružavanja i održavanja borbene spremnosti američkih saveznika u borbi protiv ISIS-a. Ukratko, o naoružavanju prozapadnih milicija na tom području, iračke vojske, kao i kurdskih vojnih postrojbi. Početak isporuka oružja i streljiva s Krka koincidira s početkom novih operacija protiv ISIS-a koje su pokrenuli i Iračani i Kurdi.


Nije najjasnija medijska buka koju su izazvali ovi ne pretjerano tajni podaci. I dok se ovakvi poslovi mogu promatrati upitno moralnima iz perspektive krajnjih pacifista, jasno je da bi Amerikanci svoje ugovore odradili, ako ne s Hrvatskom kao posredničkom rutom, onda s nekom drugom državom. Stoga se ovo, pacifizam na stranu, može gledati kao običan posao kojim se nešto malo povećava prinos deviza u zemlju. Čak i ugovor državnog poduzeća Alan se ne treba gledati kao nešto problematično. Naime, preko ovog trgovačkog društva u vlasništvu države izvest će se oko 15 milijuna dolara vrijedno naoružanje i oprema prema Bliskom istoku u sklopu ovih ugovora. To se nikako ne može dovoditi u vezu s upitnim transferima prema Saudijskoj Arabiji, koja je, kako se sumnja, tovare u prošlosti prosljeđivala i radikalnim islamističkim skupinama. Toj je državi nerijetko sunitsko-šiitski sukob bitniji od uništavanja ISIS-a. Dapače, iz perspektive ekonomičnosti, Krk je sasvim dobar izbor za aerodrom transporta, s obzirom na to da se nalazi na manje od dva sata vožnje od dva od pet velikih skladišta Oružanih snaga RH, u Slunju i kod Trbounja. Inače, ukupni godišnji izvoz oružja, streljiva i vojne opreme iz Hrvatske iznosi oko milijardu i pol kuna.


Ugovor o dostavi streljiva i materijala saveznicima toliko je »tajan« da su čak i mediji u Kansas Cityju izvještavali kako je Orbital ATK, privatni podizvođač koji upravlja lokalnom tvornicom streljiva u državnom vlasništvu Lake City Army Ammunition Plant (LCAAP), dobio ugovore za nabavku ovog streljiva, što se drži dobrim poslom jer su izbjegnuti otkazi u tvornici. LCAAP je jedna od najvećih tvornica streljiva na svijetu, nerijetko se prigovara i da je monopolist u nekim stvarima, a ujedno je i jedan od najvećih poslodavaca na području Kansas Cityja.