Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 6
Sutra: 11° 11° 6
9. prosinca 2019.
Žalbe otvaraju geopolitička pitanja

PELJEŠKI MOST NA LEDU U Bruxellesu nisu baš sretni da financiraju most koji će graditi Kinezi

Foto Grgo Jelavić / PIXSELL
Foto Grgo Jelavić / PIXSELL
Autor:
Objavljeno: 24. siječanj 2018. u 9:46 2018-01-24T09:46:52+01:00

I Talijani osporavaju izbor kineske tvrtke Talijansko-turski konzorcij za gradnju Pelješkog mosta ponudio je cijenu od 2,55 milijardi kuna, Strabag, koji se također žalio, cijenu od 2,62 milijarde kuna, a kineska tvrtka 2,08 milijardi kuna bez PDV-a. Trebat će nekoliko mjeseci do donošenja odluke Državne komisije na obje podnesene žalbe

RIJEKA Nakon žalbe Strabaga jučer je u Državnu komisiju za kontrolu postupaka javne nabave stigla još jedna žalba na odluku o odabiru kineske tvrtke China Road and Bridge Corporation za graditelja Pelješkog mosta i to od zajednice ponuditelja u kojoj su talijanski Astaldi i turski CT Ictas.

Kako neslužbeno doznajemo, u pitanju je žalba na procjenu kvalitete garancije talijansko-turske ponude za gradnju mosta i sve to dodatno komplicira proceduru odabira graditelja najvažnijeg infrastrukturnog objekta u Hrvatskoj. Astaldi je također platio 100.000 kuna predviđene naknade za podnošenje žalbe te sada predstoji procjena Državne komisije o prihvaćanju ili odbacivanju žalbenog postupka. Izgledno je kako će se usporedno odvijati dva žalbena postupka, kao i da će Državna komisija zatražiti očitovanje Hrvatskih cesta kao naručitelja postupka javne nabave.

Bez komentara 

Talijansko-turski konzorcij za gradnju Pelješkog mosta ponudio je cijenu od 2,55 milijardi kuna, Strabag 2,62 milijarde kuna, a kineska tvrtka cijenu od 2,08 milijardi kuna bez PDV-a. Neslužbeno se procjenjuje kako će biti potrebno najmanje nekoliko mjeseci do donošenja odluke Državne komisije na obje podnesene žalbe.

Nitko u Hrvatskim cestama jučer službeno nije želio komentirati novonastalu situaciju, te je naglašeno kako se sve do odluke Državne komisije postupanje niti ne može komentirati. Slično je i u resornom Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, gdje se neslužbeno doznaje kako je podnošenje žalbi u ovako vrijednom projektu bilo očekivano te ne žele prejudicirati odluku. Međutim, i dalje je na snazi procjena kako je kineska ponuda bila uvjerljivo najbolja, a natječaj kvalitetno pripremljen i proveden.

Sadržaj žalbe austrijskog Strabaga posebno je zanimljiv, jer se između ostalog naglašava kako je u nizu stavki troškovnika kineska tvrtka ponudila nerealno niske, odnosno dampinške cijene. U političkom smislu još je šira i važnija tvrdnja u žalbi Strabaga, gdje se navodi kako su kineske tvrtke od svoje države primale državne potpore, jer je strateški cilj omogućiti ulazak kineskih tvrtki na europsko tržište. Iz toga proizlazi da su kineske tvrtke mogle ponuditi tako značajno nižu cijenu zato što će im eventualni manji prihod ili gubitak pokriti kineska Vlada iz čega, pak, proizlazi i stvaranje nelojalne tržišne konkurencije, odnosno postupanje koje nije u skladu s pravnom stečevinom Europske unije. Ti argumenti podcrtani su nizom spornih stavki u predloženom kineskom troškovniku, jer su višestruko jeftinije od konkurencije, realne vrijednosti radova i tržišnih cijena. Stoga iz austrijske tvrtke, koja očito ima vrlo kvalitetan odvjetnički tim, traže da se poništi odluka o odabiru Kineza i naloži novi pregled pristiglih ponuda.

Europa vs. Kina 

Kako se neslužbeno doznaje, u Bruxellesu nema zadovoljstva zbog činjenice da bi nepovratna europska sredstva (357 milijuna eura) kojima se financira 85 posto troškova gradnje mosta, trebala završiti kao prihod kineske tvrtke. U tom kontekstu i argumenti Strabaga o povredi pravne stečevine EU-a nadilaze sam predmet Pelješkog mosta, jer se izravno tiču odnosa EU-a i Kine, odnosno stava Europske komisije prema kineskim investicijama. Dosad je službeni europski stav po ovom pitanju uvijek bio temeljen na činjenici da svatko ima pravo na posao u EU-u, pa tako i kineske tvrtke, ali pod uvjetom sudjelovanja na javnim natječajima, što dosad uglavnom nije bila praksa kineskih tvrtki.

Različiti interesi i pritisci

O Pelješkom mostu i krajnjim rezultatima natječaja za izbor graditelja bit će mnoštvo špekulacija u javnosti tijekom idućih nekoliko mjeseci. No, sve će to biti samo špekulacije dok Državna komisija za kontrolu javne nabave ne donese svoj pravorijek. Različiti interesi i pritisci sigurno postoje i valja se tek nadati da će projekt Pelješkog mosta ipak biti realiziran u predviđenom roku gradnje od 36 mjeseci. Prethodno ipak treba pričekati na ishod »žalbene« bitke, koja je tek počela.

A to je pak posljedica politike Kine, koja najčešće nastoji ugovoriti velike projekte i investicije direktno s vladama pojedinih zemalja i bez javnog natjecanja. Pelješki most je u tom smislu svojevrsni presedan, ujedno i projekt koji nadilazi svoj realni značaj, jer će svaka odluka na ovom natječaju na kraju biti svojevrsna odrednica u budućim odnosima EU-a i Kine pogotovo kad je riječ o tretiranju kineskih projekata i investicija na teritoriju EU-a. Ukoliko bi se jedna ili obje žalbe prihvatile i kineska ponuda odbila, iako je najjeftinija, EU bi poslao poruku da Kinezi u Europi nisu dobrodošli ili moraju ispunjavati dodatne kriterije u poštovanju europskih normi i zakona. Ako Kinezi na kraju ipak dobiju posao gradnje Pelješkog mosta, i to bi bio važan presedan jer bi se tako pokazalo kako kineske tvrtke ubuduće mogu konkurirati i na drugim natječajima te ponuditi bolje cijene od bilo koga drugog, odnosno da na teritoriju Europe cijenom mogu potući europske tvrtke. Posljedično bi u bliskoj budućnosti moglo biti uposleno sve više kineskih tvrtki na realizaciji velikih infrastrukturnih projekata na području EU-a.

Preskupe ponude 

Gdje je u svemu interes Hrvatske? Prije svega bi primarni cilj morao biti da se Pelješki most kvalitetno izgradi u zacrtanim rokovima i bez probijanja ugovorne cijene, a tu je kineska ponuda uvjerljivo najbolja. Začuđuje u cijeloj priči i još jedan važan detalj, a to je činjenica da su projektanti predvidjeli cijenu gradnje Pelješkog mosta od »svega« 1,75 milijardi kuna. Natječaj je pokazao da je ta procjena u najmanju ruku nerealna, jer su sve tri ponude bitno skuplje od projektantske procjene. Kinezi su taj izračun premašili za 258 milijuna kuna, talijanski Astaldi i turski CT Ictas za 800 milijuna kuna, a Strabag za čak 870 milijuna kuna i po tome bi sve tri ponude trebale biti neprihvatljive, odnosno preskupe.

Međutim, u tom slučaju odluka o odbacivanju sve tri ponude i revidiranju projektne dokumentacije trebala je biti usvojena još sredinom rujna prošle godine nakon što su ponude otvorene, a sada je za taj potez prekasno, jer bi se pokazalo kako se zbog oklijevanja s tom odlukom prouzročilo najmanje šest mjeseci nepotrebnog kašnjenja. Na kraju priče, za Hrvatsku bi ipak morala biti najvažnija činjenica da je kineska ponuda za čak 542 milijuna kuna jeftinija od drugog najboljeg konkurenta, također i to što su Kinezi ponudili najbolje garancije za most, jer su prihvatili snositi troškove svih eventualnih nedostataka u razdoblju od 10 godina nakon izgradnje mosta. Struka također upozorava i na činjenicu kako će biti iznimno važno uspostaviti kvalitetan i strog nadzor tijekom izgradnje mosta i to od samog početka gradnje kako bi se u svakom trenutku kontroliralo što uposleni građevinari rade na terenu i onemogućio u startu svaki pokušaj smanjenja troškova na utrošenom materijalu, kvaliteti izvedenih radova ili bilo kojoj drugoj stavki predviđenoj ugovorom.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.