Članice Unije u sličnoj situaciji kao Hrvatska uglavnom su rezale plaće u javnom sektoru, smanjile ili zamrznule mirovine, povećavale poreze, a oštri rezovi rađeni su u zdravstvu i socijali
ZAGREB » Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a, stranke kojoj ankete daju gotovo nedostižnu prednost za osvajanje sljedećeg mandata na parlamentarnim izborima, nedavno je najavio da će sljedeća Vlada provesti sveobuhvatne reforme, koje se među ostalim tiču porezne politike, socijale, tržišta rada i zdravstva. Hrvatsku, pojasnio je Karamarko, samo prolazak »kroz dolinu suza može izvesti iz sadašnjeg lošeg stanja«. Kakve će biti žrtve koje bi građani trebali podnijeti zasad u HDZ-u ne žele otkrivati, a javnosti bi to trebalo postati poznato nakon što ta stranka objavi svoj ekonomski program.
Ni ekonomski stručnjaci zato još uvijek ne žele nagađati što najjača oporbena stranka doista misli kad govori o reformama, pa tako ni kakve bi mogle biti njezine posljedice.
Slovački i njemački model
Zasad se u HDZ-u najviše oslanjaju na slovački i njemački model, ali nijedan neće biti moguće preslikati na Hrvatsku. Slovačka je svoje reforme koje su značile smanjivanje broja zaposlenih i rezanje plaća u javnom sektoru ali i liberalizaciju tržišta rada provela prije krize. Snažna deregulacija radnih odnosa uz uvođenje jedinstvene porezne stope od 19 posto u toj se zemlji dogodila u vrijeme kad su investitori tražili nova tržišta za ulaganja.
O prepisivanju njemačkog modela, gdje se s promjenama također započelo prije više od desetljeća teško se može govoriti, ali ni ta zemlja ne bi se hvalila najnižim stopama nezaposlenosti da se nije dogodilo rezanje radničkih dnevnica, uvođenje skraćenog radnog vremena i povremenih poslova, koji proizvode dobru statistiku, ali i sve veći broj zaposlenih ovisnih o državnoj pomoći. Brojke kažu da 7,6 milijuna Nijemaca ne bi preživjelo bez državne pomoći, a tek svaki četvrti među njima je nezaposlen. To zapravo znači da svaki deseti Nijemac koji radi treba pomoć države za izgurati mjesec.
Puno radikalnije reforme morale su provoditi ostale članice Europske unije koje su to činile u vrijeme krize, ili baš zbog krize jer im je prijetio financijski kolaps. Slučaj Grčke koja je još uvijek najveći europski problem je najpoznatiji, ali zajedno s njom u oštre su rezove krenuli i Portugal, Španjolska, Irska, a kasnije se tom društvu pridružila Češka, Litva, Latvija, a djelomično i Slovenija i Mađarska. Zajedničko svim tim zemljama je da su na prihodovnoj strani povećavali poreze, primjerice PDV i trošarine na cigarete i naftne derivate. Mađarska je otišla najdalje s PDV-om od 27 posto, a dio tih zemlja uveo je porez na nekretnine. Sve osim poreza na nekretnine u fiskalnoj konsolidaciji već je odrađeno i u Hrvatskoj, pa ona, ako želi prepisivati iskustva ostalih članica, može to činiti jedino na rashodovnoj strani. Što se toga tiče, članice Unije, osobito one koje su bile ili jesu u sličnoj situaciji kao Hrvatska, nisu imale puno prostora za primjenu novih rješenja. Uglavnom su stradale socijalne naknade, primjerice u Portugalu su u tom rezanju potrošnje najgore prošli nezaposleni, u Grčkoj su čak izgubili pravo na besplatnu zdravstvenu skrb. Smanjivane su kapitalne investicije, ograničavane su pojedine stavke proračuna poput materijalnih rashoda, a zemlje poput Slovenije, Bugarske i Češke odlučile su se i za smanjenje plaća u javnom sektoru i za smanjenje ili zamrzavanje mirovina. Portugal je u svoje reforme pod kapom Trojke, krenuo baš tako, rezanjem plaća i mirovina koje su smanjene, ovisno o kategoriji od devet do 25 posto. Povećala se i životna dob za odlazak u mirovinu. U svim tim zemljama štednja je pokrenuta i u zdravstvu, najviše u Portugalu i Španjolskoj, pa je zdravstvena košarica koju daje država preko noći osiromašena.
Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista…
