Redatelj Dario Juričan, autor dokumentarnog filma “Gazda” o Ivici Todoriću, uputio je otvoreno pismo predsjedniku Vrhovnog suda Đuri Sesi. Juričan piše povodom slučaja Mamić te podsjeća na druge bjegunce od hrvatskg pravosuđa, koji se kriju u Bosni i Hercegovini. Konkretno, Juričan upozorava na slučaj Kutle. Otvoreno pismo redatelja prenosimo u cijelosti.

Predsjedniče Vrhovnog suda, poštovani Đuro Sessa!

Uvjeren sam da pažljivo pratite trnoviti put hrvatskog poduzetnika i domoljuba Zdravka Mamića koji ga je, eto, neposredno prije izricanja nepravomoćne sudske presude, odveo u susjednu BiH. Ovom prilikom želio bih vam skrenuti pozornost na još jednog junaka koji je na sam dan presude klisnuo u svoju, kako oni sami vole reći, „drugu domovinu“, a taj se zove Miroslav Kutle.

U dosadašnjih 18 godina i najmanje 11 kaznenih procesa u kojima se hrvatsko pravosuđe pokušavalo hrvati s Kutlinom gospodarskom devastacijom donesene su svega dvije pravomoćne presude i to jedna oslobađajuća (Diona) i jedna osuđujuća (Gradski podrum). Trenutno se protiv Kutle vodi najmanje sedam kaznenih procesa – četiri u Zagrebu, dva u Splitu, jedan u Dubrovniku).

Vaš prethodnik Branko Hrvatin, kao predsjednik najvišeg suda u RH, početkom 2010. naredio je sudovima u RH da mu dostave izvještaj svih kaznenih postupaka koje se vode protiv Kutle. Hrvatin je te, katastrofalne nalaze sudova dao na uvid javnosti, koja se tako mogla uvjeriti u aljkavost i nedjelovanje sudstva. Od tada je prošlo još osam godina i smatramo da javnost ima pravo ponovno pitati – suče Sessa, gdje je to u proteklih osam godina ponovno zapelo s Kutlom? U kojoj su fazi ti procesi i zašto, pobogu, nisu već jednom privedeni kraju?

Da vas podsjetim (ili informiram) – u Zagrebu na Općinskom kaznenom sudu protiv Miroslava Kutle vode se procesi K-1824/2017 (Tisak, sudac Blažeković), proces K-728/2017 (Gradski podrum, sutkinja Cvitanović), KO-2146/2013 (Exportdrvo, sudac Benčić), K-2204/2016 (Diona, sutkinja Horvatić); na Županijskom sudu u Dubrovniku vodi se proces K-1/2014 (Dubrovačka banka); na Županijskom sudu u Splitu proces K-DO-105/01 (Slobodna Dalmacija), te na Općinskom sudu u Splitu K-DO-311/02 (Dalma).

Ako je Branko Hrvatin 2010. mogao prezentirati javnosti stanje stvar, to se danas i od vas očekuje, posebice što bezobrazno dugo trajanje procesa uzrokuje nepovjerenje u hrvatsko pravosuđe. Kako će se sutra suditi Ivici Todoriću ili Zdravku Mamiću, kako će im se eventualno oduzimati imovinska korist, a nije riješeno niti 20 posto procesa Kutli za serijsko upropaštavanje tvrtki i tisuće radnih mjesta iz devedesetih, niti mu je oduzeto imanje u zagrebačkom Markuševcu?

Miroslavu Kutli se nakon 10-godišnjeg neizvršavanja kazne ista briše i on će se 2020. vratiti u Hrvatsku kao slobodan čovjek. Vratiti će se i na vašu sramotu.

Suče Sessa, vi se na moje otvoreno pismo možete oglušiti i poput oposuma praviti mrtvim, ali dok ste još na čelu najvišeg suda u RH, umjesto što skupljate funkcije i gledate kako ćete klisnuti u inozemstvo na uhljebničku funkciju, molim vas počnite raditi svoj posao – sada i ovdje.

Možda će vam u pronalaženju odgovora na pitanja o Kutli moći pomoći vaše brojne kolege s Vrhovnog i Županijskog suda u Zagrebu koji imaju vremena sudjelovati u lukrativnim arbitražama Hrvatskog nogometnog saveza (HNS). Možda sada, s odlaskom velikana HNS-a Zdravka Mamića na duži službeni put u BiH, vaša mala sudačka zajednica napokon nađe vremena i za Miroslava Kutlu.