Anatema nema nikakve posljedice na one koji nisu vjernici, a za vjernike je ona značajna, kaže dr. Ivica Maštruko, sociolog religije
ZAGREB Prema navodima Dunje Blažević, kćeri Jakova Blaževića, tužitelja u procesu kardinalu Alojziju Stepincu i poznatog hrvatskog političara iz vremena socijalizma, Papa Pio XII. osobno je anatemizirao Jakova Blaževića, ali i »sjeme njegovo«, znači i nju i njezine sestre. Dunja Blažević, inače cijenjena kustosica i povjesničarka umjetnosti s prostora bivše Jugoslavije, o tome je ne jednom govorila. U bosanskohercegovačkim Danima kaže: »Što se tiče mog oca i njegovog slučaja s katoličkim klerom, to je stvar koja se tiče njega i historijske ocjene uloga aktera u procesu Stepincu. Papa Pio XII., čija se uloga u povijesti zna, lično je ekskomunicirao mog oca, bacio anatemu na njega i »sjeme njegovo« i to se utoliko tiče i naše porodice. Bar po tome bili smo izuzetak. Prema tome, da se i hoću vratiti »majčici Crkvi« – ne mogu. To je bar za mene samo anegdota«, govori ona. U intervjuu Slobodnoj Dalmaciji, našalila se da ta crkvena anatema valjda ne pada u zastaru, bez obzira na to što je presuda Stepincu prije nekoliko mjeseci na Županijskom sudu u Zagrebu – poništena.
Značajna vjernicima
– To može značiti da je Papa ili netko drugi (neka od kongregacija) bacio anatemu, neku vrstu prokletstva, na sve one koji su sudjelovali u presudi Stepincu. Za ekskomunikaciju potreban je poseban postupak. Poslije rata, u Italiji su jednim proglasom ekskomunicirani talijanski komunisti. Anatema nema, naravno, nikakve posljedice na one koji nisu vjernici, a za vjernike je ona značajna – kaže nam dr. Ivica Maštruko, sociolog religije. Maštruko navodi da su prilikom crkvenog raskola Carigrada i Rima 1064. godine i patrijarh i rimski Papa bacili anateme na one druge u tom raskolu. Patrijarh je bacio prokletstvo na sve vjernike zapadne Crkve, a Papa je izopćio sve iz istočne Crkve. Zbog toga su do Drugog vatikanskog koncila (1962-1965.), praktički svi kršćani bili izopćeni – govori Maštruko.
Prekinuli s tradicijom
Dr. Ivan Markešić, sociolog u Institutu »Ivo Pilar« nam kaže da je anatemiziranje bilo lako moguće do Drugog vatikanskog koncila jer je Papa bio u poziciji da kao Božji namjesnik presuđuje i o državnim stvarima pa su Crkvi podložni svi. Ali, Drugim vatikanskim koncilom Katolička crkva je prekinula s dugom tradicijom doktrinarne isključivosti i nesnošljivosti, kojima je sustavno osuđivala sve one koji su joj se suprotstavljali ili joj nisu pripadali. Tada je Katolička crkva prihvatila vrijednosti modernog svijeta kao što su čovjekova sloboda savjesti i vjeroispovijesti, sloboda izražavanja i javnog djelovanja i međusobnu neovisnost crkvene i političke zajednice, bez kojih nema sekularnog društva.
