ZAGREB  Umirovljenje državnih službenika po sili zakona ne predstavlja diskriminaciju, iako se zakonsko rješenje o prestanku državne službe po sili zakona razlikuje od odredbi Zakona o radu (ZOR), ocijenila je pučka pravobraniteljica.

Zakonom o državnim službenicima, naime, regulirano je da državna služba prestaje kada službenik navrši 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža, osim ako se čelnik tijela i državni službenik drugačije ne dogovore vodeći pritom računa o potrebama službe.

No, i u tom slučaju službenik odlazi u mirovinu najkasnije posljednjeg dana godine u kojoj je stekao uvjete za umirovljenje. Zakon o radu, pak, propisuje kako ugovor o radu prestaje kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore.

Ona je utvrdila kako nije riječ o diskriminaciji. Među ostalim, navodi kako je zakonodavac usvajanjem spornih izmjena Zakona o državnim službenicima, iskazao volju za vrlo restriktivnim mogućnostima nastavka rada u državnoj službi nakon ispunjenja uvjeta za punu mirovinu državnog službenika.

»S obzirom na specifičnosti državne službe, Zakon o državnim službenicima nadjačava Zakon o radu koji se na službeničke odnose primjenjuje podredno, i to samo na pitanja koja nisu uređena Zakonom o državnim službenicima, drugim posebnim zakonom, uredbom Vlade ili drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona ili kolektivnim ugovorom«, među ostalim stoji u objašnjenju pučke pravobraniteljice.

Podsjeća pritom i da prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije postoje iznimke u kojima se stavljanje u nepovoljniji položaj ne smatra diskriminacijom. Njome se ne smatra određivanje prikladne i primjerene najviše dobi kao razlog za prestanak radnog odnosa, »a koja je sukladna uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu, kao niti propisivanje dobi ili razumnog razdoblja zaposlenja kao uvjeta za stjecanje ili ostvarivanje prava na mirovinu«.

Ta se iznimka, kako se objašnjava, uz uvjet ostvarivanja legitimnih ciljeva – među kojima su i politike zapošljavanja, promicanja ciljeva tržišta rada i stručnog osposobljavanja – odnosi prije svega na dopušteno nejednako postupanje s osnova dobi.