Sporna rješenja zakona o socijalnoj skrbi

Očevi koji ne žive s djecom nisu obitelj?!

Bojana Mrvoš Pavić

Zakon briše iz djetetove obitelji roditelja s kojim dijete ne živi, što je  nedopustivo, kažu u udrugama, jer to nosi niz posljedica kasnije



Potrebno je, kažu u udrugama, u definiciju obitelji uvrstiti i roditelj  djece  bez obzira živi li zajedno ili odvojeno od njih



Žurni slučajevi


Ta definicija kaže kako je »obitelj zajednica koju čine bračni drugovi,  izvanbračni drugovi, djeca i srodnici, koji zajedno žive«. To znači da su,  napominje Čanić, obitelj djeteta,  recimo, novi partner majke ili nova  partnerica oca, s kojima dijete živi, no ne i majka, odnosno otac djeteta, koji s djetetom ne žive.


Potrebno je, smatraju u udrugama, da se u  definiciju obitelji uvrsti i roditelj djeteta/djece,  bez obzira živi li zajedno ili odvojeno od njih. Zakon o socijalnoj skrbi briše iz djetetove obitelji roditelja s kojim dijete ne živi, što je nedopustivo, napominju u  udrugama, dodajući kako to nosi niz posljedica kasnije.


Ono na što dodatno upozorava Asenka Kramer jest i odredba iz prijedloga novog zakona, koja kaže kako djelatnik centra za socijalnu skrb  može, u žurnim slučajevima, izdvojiti dijete iz obitelji i uputiti ga na  privremeni smještaj kod srodničke obitelji, udomitelja, u dom socijalne  skrbi ili u neki drugi smještaj. Nepopravljiva šteta 


Sudac, zatim, u roku od 72 sata tu odluku djelatnika centra za socijalnu skrb treba i potvrditi. 


– Nedopustivo je da djelatnik, samo jedan djelatnik centra za socijalnu skrb ima pravo, u slučaju kad se roditelji ne mogu dogovoriti, izdvojiti dijete iz obitelji, bez ikakve supervizije, odnosno ostaviti ga da živi s  roditeljem koji je centar za socijalnu skrb bolje izmanipulirao.


Odvajanje od obitelji, ili od jednog od roditelja, za dijete je velik šok, a ako k  tome djelatnik centra još i pogriješi u svojoj procjeni, šteta je nepopravljiva, napominje Asenka Kramer. 



O izdvajanju djeteta iz obitelji, kaže Asenka Kramer, mora odlučivati  stručni tim sa supervizorom, ne jedna osoba. 




– Ako ja, kao nastavnik, donesem pogrešnu odluku, a svi ih ponekad  donosimo, to će imati posljedice, no ne onakve kakve će imati pogrešna odluka djelatnika za socijalnu skrb, napominje Kramer. Također  je, dodaje, neprimjerena odredba prijedloga zakona, koja kaže kako  stručni djelatnici centra za socijalnu skrbi »imaju pravo«, no ne i obavezu, na superviziju. Supervizija, zaključuju u udrugama – zbog velikih  ovlasti djelatnika centra, stresa pod kojim rade i zbog presudnog utjecaja na sudbine ljudi – mora biti obvezna, a ne ostavljena tek u domeni  prava koje netko može, ali i ne mora koristiti.