Zakon briše iz djetetove obitelji roditelja s kojim dijete ne živi, što je nedopustivo, kažu u udrugama, jer to nosi niz posljedica kasnije
Potrebno je, kažu u udrugama, u definiciju obitelji uvrstiti i roditelj djece bez obzira živi li zajedno ili odvojeno od njih
Žurni slučajevi
Ta definicija kaže kako je »obitelj zajednica koju čine bračni drugovi, izvanbračni drugovi, djeca i srodnici, koji zajedno žive«. To znači da su, napominje Čanić, obitelj djeteta, recimo, novi partner majke ili nova partnerica oca, s kojima dijete živi, no ne i majka, odnosno otac djeteta, koji s djetetom ne žive.
Potrebno je, smatraju u udrugama, da se u definiciju obitelji uvrsti i roditelj djeteta/djece, bez obzira živi li zajedno ili odvojeno od njih. Zakon o socijalnoj skrbi briše iz djetetove obitelji roditelja s kojim dijete ne živi, što je nedopustivo, napominju u udrugama, dodajući kako to nosi niz posljedica kasnije.
Ono na što dodatno upozorava Asenka Kramer jest i odredba iz prijedloga novog zakona, koja kaže kako djelatnik centra za socijalnu skrb može, u žurnim slučajevima, izdvojiti dijete iz obitelji i uputiti ga na privremeni smještaj kod srodničke obitelji, udomitelja, u dom socijalne skrbi ili u neki drugi smještaj. Nepopravljiva šteta
Sudac, zatim, u roku od 72 sata tu odluku djelatnika centra za socijalnu skrb treba i potvrditi.
– Nedopustivo je da djelatnik, samo jedan djelatnik centra za socijalnu skrb ima pravo, u slučaju kad se roditelji ne mogu dogovoriti, izdvojiti dijete iz obitelji, bez ikakve supervizije, odnosno ostaviti ga da živi s roditeljem koji je centar za socijalnu skrb bolje izmanipulirao.
Odvajanje od obitelji, ili od jednog od roditelja, za dijete je velik šok, a ako k tome djelatnik centra još i pogriješi u svojoj procjeni, šteta je nepopravljiva, napominje Asenka Kramer.
O izdvajanju djeteta iz obitelji, kaže Asenka Kramer, mora odlučivati stručni tim sa supervizorom, ne jedna osoba.
– Ako ja, kao nastavnik, donesem pogrešnu odluku, a svi ih ponekad donosimo, to će imati posljedice, no ne onakve kakve će imati pogrešna odluka djelatnika za socijalnu skrb, napominje Kramer. Također je, dodaje, neprimjerena odredba prijedloga zakona, koja kaže kako stručni djelatnici centra za socijalnu skrbi »imaju pravo«, no ne i obavezu, na superviziju. Supervizija, zaključuju u udrugama – zbog velikih ovlasti djelatnika centra, stresa pod kojim rade i zbog presudnog utjecaja na sudbine ljudi – mora biti obvezna, a ne ostavljena tek u domeni prava koje netko može, ali i ne mora koristiti.