ZAGREB Kako bi država ubuduće imala dovoljno novaca za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije – vjetra, sunca, biomase i drugih – neminovno će, i to vrlo skoro, morati poskupiti struju odnosno iznos naknade za »obnovljivce«, koju na svojim računima za električnu energiju plaćaju svi građani i gospodarstvo. Iz te se naknade – koja sad iznosi tri i pol lipe po potrošenom kilovatsatu, a rast će na, predviđa se, sedam, osam lipa – prikuplja novac za otkup struje koju proizvedu sve hrvatske vjetroelektrane, solari, elektrane na biomasu i druge, a koja je daleko skuplja od »obične« struje koju proizvedu HEP-ove elektrane. Država je od »obnovljivaca« dužna preuzimati svu energiju koju oni proizvedu, za što su hrvatski potrošači lani platili preko pola milijarde kuna, a milijardu još svi opskrbljivači na tržištu, najviše HEP, koji su dužni tu struju od »obnovljivaca« kupovati.

Kako je, međutim, pokazalo istraživanje našeg lista, građani i tvrtke, koji naknadu plaćaju, nemaju pravo znati koliko pojedini proizvođač struje odnosno toplinske energije iz obnovljivih izvora proizvodi. Podatak je to koji država od javnosti taji, i koji je dostupan samo ako ga iz nekog razloga zatraži sud ili Državno odvjetništvo. Jednako tako, Hrvatska energetska regulatorna agencija (HERA) taji podatke o nadzoru nad radom »obnovljivaca«, odnosno o tome proizvode li oni onoliko energije koliko bi po rješenjima o statusu povlaštenih proizvođača trebali.

Turci i Belgijanci

Pokazuje to primjer kogeneracijskog postrojenja tvrtke Uni Viridas u Babinoj Gredi u Vukovarsko-srijemskoj županiji, čiji su vlasnici tursko-belgijski UnitInvestment N.V. i bivša manekenka Sunčica Lalić, a koje je posljednjeg dana 2015. godine od HERA-e dobilo rješenje o statusu povlaštenog proizvođača električne i toplinske energije iz biomase, točnije drvne sječike. Niti nakon mjesec dana prepiske s HERA-om nismo dobili podatak koliko topline to postrojenje proizvodi, i da li se ona korisno troši. Da bi neko postrojenje, naime, dobilo status povlaštenog proizvođača, i dobivalo poticajnu otkupnu cijenu električne energije, koja je triput veća od cijene električne energije na tržištu, mora najmanje polovicu proizvedene topline u slučaju kogeneracije korisno utrošiti – na grijanje staklenika, peletarnicu, pogon hladnjača i slično.

Podatak o tome koliko je toplinske energije u Babinoj Gredi u prošloj godini proizvedeno, a koliko korisno utrošeno, HERA nam je zatajila, jer bi iz njega bilo razvidno da se velika većinaenergije tamo baca, i da proizvođač ne zadovoljava uvjet za dobivanje poticajne otkupne cijene elekrične energije, odnosno da bi trebao vratiti poticaje isplaćene mu u prošloj godini.

Tajni podaci

Kogeneracija u Babinoj Gredi s radom je počela prošle godine, nakon što je od HERA-e na samom kraju 2015. dobila rješenje za rad na 25 godina, i s Hrvatskim šumama još 2012. potpisala ugovor o isporuci drvne sječike na 14 godina. Obećavali su gradnju konzuma za svoju toplinsku energiju – između ostalog i staklenika za koje je, međutim, tek nedavno dobila građevinsku dozvolu. U HERA-i napominju kako postrojenje zadovoljava uvjete za status povlaštenog proizvođača energije, i da polovicu topline koriste korisno, na sušenje sječike kao pogonskog goriva, no ne žele otkriti podatak o kolikim je količinama topline zaista riječ. Nakon mjesec dana »dopisivanja« sa HERA-om, uspjeli smo od njih dobiti podatak da je Uni Viridas tijekom 2016. godine u mrežu isporučio 66.316 megavatsati električne energije, no ne i podatak o količini toplinske energije.

Nepodudarnosti

U HEP-ODS-u, koji u mrežu preuzima svu struju koju »obnovljivci« proizvedu, našem je listu na pitanje koliko im je Uni Viridas u prošloj godini isporučio struje, odgovoreno kako te podatke mogu davati samo na temelju traženja nadležnog suda ili Državnog odvjetništva, u slučaju vođenja nekog postupka. Isto smo pitali i u Hrvatskom operatoru tržišta energije (HROTE) koji proizvođačima isplaćuju poticajnu cijenu za njihovu proizvodnju, i u kojem nam je odgovoreno kako je »vlasnik zatražene informacije HEP-ODS« kojem se moramo obratiti za odgovor.

HERA nam je podatak o proizvodnji električne energije, koji HEP ODS smatra podatkom koji smije vidjeti samo sud ili DORH, ipak dostavila, no on nije u skladu s iznosom poticajne cijene koju je HROTE isplatio Uni Viridasu. U HROTE-u nam, naime, odgovaraju kako je tvrtki u Babinoj Gredi lani za otkupljenu električnu energiju isplaćeno 74,3 milijuna kuna, bez PDV-a, a kako je poticajna cijena za ovo postrojenje prema pravilnicima iznosila jednu kunu za kilovatsat, to znači da je proizvedeno 74.000, a ne 66.316 MWh električne energije, kao što navodi HERA. Čak i da je u pitanju 66.312 MWh, kažu nam upućeni stručnjaci, to znači da su proizveli i barem dvostruko više toplinske energije, odnosno daleko više od onoga što im treba samo za sušenje sječike. U pitanju je, dakle, barem oko sto tisuća megavatsati energije za koju je potrebno daleko više potrošača. Primjera radi, cijela Rijeka za grijanje i zagrijavanje vode treba oko 50 tisuća magavatsati energije, što znači da je postrojenje u Babinoj Gredi velik dio topline bacalo.

Tek sad planiraju izgraditi dodatne konzume – staklenike koje će tom toplinom grijati, no poticajnu otkupnu cijenu dobivali su za 2016. godinu, kad ničeg osim sušare nije bilo. Pitanje je kako im je HERA uopće 2015. godine izdala rješenje o povlaštenosti na 25 godina, kad potrošača tolike topline nisu imali, a morala je imati podatak koliko topline planiraju proizvesti.

Bez nadzora

U HERA-i ne smatraju da je bilo potrebno u ovom slučaju izaći na teren u nadzor – kako prilikom donošenja rješenja o statusu povlaštenog proizvođača, da vide gdje će se proizvedena energija korisno trošiti dok se isplaćuju poticaji, tako i sada, da provjere kud toplina odlazi, odnosno troši li se korisno.

»Uni Viridas je sa ciljem još većeg iskorištenja toplinske energije započeo s izgradnjom dodatnog kompleksa sušara«, stoji u odgovoru HERA-e. Na pitanje jesu li bili tamo na terenu, iz regulatorne agencije odgovaraju kako »detaljno provjeravaju dostavljene podatke te po potrebi traže dodatne. U određenim situacijama, kako bi se provjerila istinitost podataka, traže podake od energetskih subjekata, inspekcija nadležnih ministarstava i drugih tijela javnih vlasti«, kažu u HERA-i, za koju, međutim, u Ministarstvu energetike navode da je isključivo ona ta koja nadzire ispunjavanje uvjeta.

Vrdoljakove promjene

»U slučaju izdavanja rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača društvu Uni Viridas d.o.o. HERA nije obavila očevid postrojenja jer nije postojala dvojba oko uvjeta za izdavanje rješenja. Utvrđeno je da se toplinska energija koristi za sušenje drvne sječke u sušari toplinske snage 5,1 MW«, navode u HERA-i, koja je Uni Viridasu izdala rješenje za energanu od 9,9 MWh električne i 16 MW toplinske energije, i u kojoj zaključuju kako korištenje topline za sušenje sječike opravdava poticajni otkup električne energije. Koliko toplinske energije zaista i proizvode, podatak je koji taje, a imaju ga u izvješću same tvrtke koje im je stiglo u veljači.

Zanimljivo je kako se za vrijeme Radimira Čačića kao ministra gospodarstva korištenje topline za vlastite potrebe nije smatralo korisnim utroškom energije, već je to propisano tek 2013. godine, za mandata Ivana Vrdoljaka. Osim toga, u Vrdoljakovom mandatu se pokušalo propisati da kogeneracije tek u trećoj godini svog rada moraju najmanje 50 posto proizvedene topline korisno utrošiti, no to na kraju ipak nije »prošlo«. Uni Viridas, tvrtka koja je 2015. godinu, dakle prije početka rada kogeneracije, završila s gubitkom od 13,5 milijuna kuna, lani je od poticaja uprihodila preko 74 milijuna kuna, novac koji su platili potrošači, i s kojim sad može raspolagati za ulaganja u staklenike i ostalo. Pitanje je samo što će učiniti regulator, HERA, odnosno hoće li izaći na teren, i vidjeti gdje je otišla skupo plaćena toplina.