O ''umiješanosti'' u atentat

Obitelj krčkog pitura: Naš Anton je zbog jedne ”bedastoće” doveo sebe i nas u mučnu situaciju

Mladen Trinajstić

Kosić je bio dobar ribar ali je na kraju pustio  svoj brod »Karlo« da potone u uvali Torkul / Foto M. Trinajstić

Kosić je bio dobar ribar ali je na kraju pustio svoj brod »Karlo« da potone u uvali Torkul / Foto M. Trinajstić

Anton je u vrijeme dok je živio i radio u Milanu već imao dobro uhodanu tvrtku, ali se uslišavanjem tek jedne naoko bezazlene molbe inženjera s kojim je tad surađivao doveo u sutuaciju iz koje, eto, ni do danas nije isplivao, kaže nam Mihovil Kosić – Fuga



VRH S »repovima« vršanskog pitura i ribara Antona Kosića koji se zbog pravomoćne presude suučesništva u neuspjelom atentata na jednog bogatog Talijana (a koji je rezultirao smrću slučajnog prolaznika) sad nalazi u ekstradicijskom pritvoru u Rijeci svi u njegovu okruženju bili su dobro upoznati. Spomenuti davni slučaj zbog kojeg je Kosić, navodno po uputi svog talijanskog odvjetnika, svojevremeno prebjegao u Hrvatsku nije bilo nešto što je ovaj skrivao ni od svojih najbližih, niti od prijatelja i poznanika kojima je ustrajno tvrdio da s tim ubojstvom nema veze odnosno da se u cijelu priču upleo stjecajem nesretnih okolnosti. Tako nam se jučer i jedan od njegove braće, Mihovil Kosić – Fuga, inače poznati krčki građevinski poduzetnik i dugogodišnji čelnik Udruženja obrtnika otoka Krka u telefonskom razgovoru požalio da je njegov mlađi brat, kao i u mnogim drugim životnim situacijama, i u ovoj jednostavno »odigrao krive karte« te se zbog vlastite nepromišljenosti i »bedastoće« doveo u situaciju kakvu, kaže, nitko ne zaslužuje.


 Uvjereni u nevinost


– Anton je u vrijeme dok je živio i radio u Milanu već imao dobro uhodanu tvrtku, radio je kao pitur, zapošljavao ljude i vrlo dobro zarađivao ali se uslišavanjem tek jedne naoko bezazlene molbe inženjera s kojim je tad surađivao a koji ga je zamolio da u svoju garažu pospremi motocikl (koji je, ispostavilo se kasnije, korišten u spomenutom atentatu op.a.) doveo u sutuaciju iz koje, eto, ni do danas nije isplivao, kaže nam Antonov najstariji brat.


Rekao je i da je, kao uostalom i svi ostali članovi obitelji kojima, kaže, ovaj vjerojatno nikad nije ispričao baš sve što zna ipak čvrsto uvjeren da je njegov brat po pitanju samog zločina potpuno nevin. Ipak, ne mogu ne primjetiti i da je u kasnijim fazama rasplitanja tog slučaja moj brat mogao i trebao biti pametniji i odlučniji. Uostalom, upravo je njegovo svjedočenje bilo ključno da se od sličnih optužbi oslobodi i čovjek koji je kasnije taj motor kupio i koji je također, baš kao i moj brat, bio suđen za suučesništvo u tom mafijaškom obračunu, kaže nam Mihovil Kosić.





Anton Kosić u Italiji ima ženu i tri sina, rekao nam je njegov brat napomenuvši da se s njima viđao kad i koliko je mogao, u pravilu u Hrvatskoj jer u Italiju više nije mogao.



I on i cijela naša obitelj sve ove godine pati zbog tog što nam svima visi nad glavom, a vjerojatno najviše naša majka koja, kao ustalom i svi mi, sve ove godine živi s ne baš lakim teretom brige za svog sina ali i sramote kojoj smo, htjeli ne htjeli, svi na neki način izloženi, dodaje Mihovil Kostić.Antonov nam je brat prenio i da se, koliko zna, njegov brat zapravo više i ne protivi izručenju Italiji gdje će, prema svemu sudeći, morati odležati makar dio presuđene mu kazne. Ono što je njegov plan ili bolje rečeno nadanje jest da se ondje obnovi postupak te da u novom suđenju napokon jednom za svagda dokaže svoju nevinost odnosno neupućenost u ono što su ljudi s kojima je bio u kontaktu učnili i u što su ga, ni krivog ni dužnog, na koncu i upleli.

Neincidentni veseljak


A od njegovih sumještana i sad već bivših kolega iz ribarske branše o Antonu Kosiću doznali smo da je bio vješt i sposoban pitur ali i majstor za sve i svašta, razne obrtničke radove jednako kao i za ribarstvo kojim se, kažu upućeni, počeo baviti odmah po povratku iz Italije. Njegov najveći problem u svemu, pa tako i u poslu, uvijek je bila ta nekakva nestalnost i nepromišljenost odnosno pravi talent da lošim odlukama i postupcima uprska sve ono dobro što je znao i mogao raditi, kaže nam jedan njegov poznanik. Za spomenutog otočana svi koji ga znaju kažu da je bio neincidentni veseljak, dobar za »kumpaniju« i uvijek spreman pomoći, jedan od onih koje je dobro imati uza se ali i koji je dobar za sve, osim za sebe samog. Tako je i brod, plivaricu »Karlo« koju je kupio novcem zarađenim u Italiji jedno vrijeme prilično dobro koristio vodeći razmjerno dobar posao. S vremenom, kao i u svemu ostalom, i u tome je kiksao te se doveo u nazavidnu situaciju. Opterećen dugovima i neriješenim poslovima, pustio je svoj brod »Karlo« da doslovno istrune na mrtvom vezu u uvali Torkul gdje su, umjesto njega kojeg na koncu više nije bilo briga, o brodu skrbili neki njegovi poznanici, sve do trenutka kad je i njih »prošlo«. Brod je, zaboravljen potonuo, kao uostalom i brojni njegovi drugi poslovi u kojima je, da je bio promišljeniji i da nije donosio krive odluke, redom mogao uspjeti, zaključio je jedan njegov poznanik.