Samouvjerena

Nova ministrica Divjak: Neću pristajati na pritiske, počevši od HNS-a, pa do svih ostalih

Tihomir Ponoš

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Cijeli proces ću voditi stručno i odgovorno, a ako neka stranka daje neko priopćenje, na njoj je da ga demantira, obrazloži ili pokaže da iza toga stoji. Najveći izazov će biti formiranje proračuna i planiranje europskih sredstava i pri tome će se vidjeti prava snaga podrške reformi



Blaženka Divjak, nestranačka osoba u Vladi Andreja Plenkovića ministrica znanosti i obrazovanja iz kvote HNS-a, od novih je članova Vlade privukla najveću pozornost javnosti. Ne čudi to, obrazovanje je u žiži interesa javnosti više od godinu dana, dva su puta u godinu dana održani za hrvatske standarde veliki i masovni prosvjedi kojima se podržala obrazovna reforma, ponajprije reforma kurikula i rad Ekspertne radne skupine kojoj je na čelu bio Boris Jokić.


I sama je Divjak prije nekoliko tjedana bila na prosvjedu za obrazovnu reformu u Zagrebu, a niti deset dana nakon toga postala je ministrica, glavna i odgovorna za provedbu reforme.


Kada se govori o reformi obrazovanja spominje se konsenzus? Zašto je on potreban? Ni jedna velika reforma obrazovanja u ovoj zemlji nije provedena konsenzusom nego su je provodile jake vlade i njihovi ministri – od Ivana Mažuranića, Ise Kršnjavog, do Stipe Šuvara.




– Pitanje kakve rezultate mogu postići reforme ako nemaju široko prihvaćene zajedničke temelje, zajedničko razumijevanje. Provedba reformi bi u tom slučaju imala vijek trajanja, a vijek trajanja bi bio koliko traje vlada. Konsenzus naravno ne znači da se mora svatko oko svakog sadržaja i detalja usuglasiti, ali oko načela da. Dakle, što očekujemo, koji su ciljevi obrazovanja, kako ćemo na njemu raditi, korištenje stručnih znanstvenih podloga, želja da obrazovanje bude takvo da učenici budu motivirani, a nastavnici rade suvremenim metodama poučavanja što bi sve trebalo omogućiti da učenici imaju vještine koje su potrebne i za tržište i za njihov osobni rad. Kada bismo postigli konsezus oko osnovnih načela, onda bismo na tome mogli stručno dalje graditi. Naime, reforma započinje, ali nikada ne završava već se samo usavršava.


Stručno građenje je u protekle tri godine propadalo zbog potrage za konsenzusom i neuspjeha u pronalaženju konsenzusa tamo gdje ga se neće pronaći. Primjer su građanski odgoj i obrazovanje i zdravstveni odgoj i obrazovanje. Kolikogod su to male stvari u sklopu obrazovanja, one su pokazale koliko je razlika između potrage za konsenzusom i odlučnosti jake vlade da nešto provede velika.


– Primjeri koje ste naveli su dobri primjeri za to kako se ne bi trebalo raditi, a to je da se kreće od dijelova umjesto od okvira. Ono o čemu mi sada govorimo jest da je Sabor prihvatio Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije i to je konsenzus na kojem treba inzistirati i dalje graditi, ona je taj okvir oko kojega tražim suglasje. Nemamo li suglasje oko Strategije koja je dugoročna, onda zapravo i ne možemo ići dalje. Ako gledamo neke parcijalne stvari, jasno je da u nekom trenutku mora doći do odluke. Ali okvir, opća načela i vrijednosti su ti koji dolaze na početku, a to ne znači da će se odluke odgađati.


Jedna od osam mjera 


Oko Strategije je postignuto visoko suglasje. HDZ je bio suzdržan, ali zbog svoje skepse prema načinu financiranja provedbe, prigovor nije bio sadržajni. Vidimo da oko punjenja tog okvira postoje veliki problemi, razmirice u društvu, a što se ponajviše vidi u slučaju kurikularne reforme i to pokazuje koliko je teško postići širi dogovor. I vi ste bili na prosvjedu za kurikularnu reformu prije nekoliko tjedana.


– Kada govorimo o kurikularnoj reformi govorimo o jednom dijelu procesa. Kurikularni dokumenti su dio Strategije koji se odnosi na osnovnoškolsko i srednješkolsko obrazovanje, jedna od osam mjera. U nekom trenutku to je postalo jako vidljivo, o tome se mnogo raspravljalo. Pitanje je koliko se zapravo čitalo dokumente i koliko je ta rasprava bila argumentirana.


Proces provedbe same Strategije moramo depolizitirati – vrijeme je da konačno na temi obrazovanja izađemo iz ideoloških rovova. Ovo o čemu sada govorimo, kurikularna reforma, odnosi se na osnovno i srednje obrazovanje, a postoji i visoko obrazovanje. Obrazovna reforma usko je vezana s reformom na učiteljskim studijima i drugim nastavničkim smjerovima. To je cjelovita priča koja se ne može izolirano gledati. Na koncu, u kurikularnim dokumentima govorimo o ishodima učenja i sadržajima, a cijeli proces je mnogo, mnogo širi. Najveći izazov će biti formiranje proračuna i planiranje europskih sredstava i pri tome će se vidjeti prava snaga podrške reformi.


Spomenuli ste depolitizaciju, a često se spominje i deideologizacija. O depolitizaciji se govori u kontekstu provedbe reforme. Kako je moguće depolitizirati nešto što provodi prije svih Ministarstvo, a ono je političko tijelo, i zašto bi se obrazovanje deideologiziralo, iako ni jedan obrazovni sustav nije deideologiziran. Kroz obrazovanje bi trebalo učenicima ugraditi i nekakav svjetonazor, možda nešto što u preambuli Ustava piše o antifašizmu ili u članku tri o vrednotama.



Foto Darko Jelinek


Foto Darko Jelinek



– Radi se o više stvari. Prva je princip uključivosti. Dakle, ako Sabor ili Vlada donesu određeni dokument ravnamo se principom uključivosti, odnosno ne vežemo naš razvoj ili uz jednu stranku ili neka imena nego pokušavamo ljude koji jesu stručnjaci u nekom području temeljem dokumenata, a u ovom slučaju to je Strategija, angažirati da to dalje razvijaju. To se tiče depolitizacije procesa, da na neki način mičemo »oznake« sa stručnjaka. Dakle, netko tko radi na tome radi zato što je stručnjak, ima određeno znanje, reputaciju, njegova je ekspertiza potrebna bez obzira na to kojom bojom bi ga se obojilo. Potencijale koje imamo trebamo koristiti za provedbu reforme, a ne odricati ih se. Mi smo relativno mala država i nemamo baš velik broj stručnjaka koji na tome mogu raditi.


Želim ostati izvan stranaka 


Mala je bara, a i krokodila je malo.


– Tako je. I još ako ih podijelimo na nekoliko grupa koje međusobno ne komuniciraju onda nismo ništa napravili. Što se drugoga dijela tiče treba vidjeti razliku između vrednota, odnosno vrijednosti i temelja, i ideologija koje se na to nalijepe. Važno je što smo članica Europske unije i u tom smislu trebamo prihvaćati određene vrednote na kojima je ona utemeljena. Hrvatska država je utemeljena na određenim procesima, hrvatski Sabor je donio Deklaraciju o antifašizmu i to također treba uzeti u obzir. U obzir trebamo uzeti naravno i naše nacionalne interese i razvojne potrebe. Treći skup je skup znanstvenih pristupa činjenica.


Spomenuli ste političku podršku. Jeste li optimist kada je riječ o njoj? Niste članica ni jedne stranke, a u Vladi ste iz kvote stranke koja je u ovom trenutku objektivno mala i slaba stranka, iako je druga najjača u koaliciji?


– To da budem izvanstranačka je dogovor od početka. Vrlo jasno sam rekla da se od mene ne očekuje nikakav stranački angažman ni na jednoj strani.


Namjeravate li se možda u budućnosti stranački aktivirati?


– Ne. Moja uloga je ovdje važna baš kao nestranačka. Poruke koje šaljemo su da želimo okupiti i graditi na zajedničkim temeljima i Strategiji i važno je da je osoba koja zastupa takav stav nestranačka.


Ministar Mornar je bio nestranački pa mu danas vrlo često pripisuju strančarenje kada je riječ o kadroviranju.


– Na taj proces različiti ljudi imaju različite perspektive. Potrudit ću se biti uključiva na način da se ništa što je do sada napravljeno ne smije zanemariti. Mi moramo koristiti sve što je do sada proizvedeno, a isto tako onima koji su imali prigovore, dati odgovore u razumnom roku.


Obrazovanje konačno u središtu 


Vratimo se na pitanje političke podrške.


– Da nisam optimist ne bih ovdje sjedila. Realist sam, ali sam optimistična jer je tema po prvi puta prepoznata kao ključni iskorak za našu budućnost. Prvi puta je obrazovanje u žiži. Ova sadašnja koalicija se formirala oko obrazovanja kao krucijalne teme i zato sam optimistična.


Vjerujete da je HNS-u to bio glavni motiv ulaska u Vladu?


– Da.


Vjerujete li u priopćenje Hrasta od 9. lipnja, zbog kojeg ste vi i Predrag Štromar hitno išli kod premijera Plenkovića, a u kojem je navedeno da će svi kadrovi koji su zatečeni zapravo ostati te da se oni koji simpatiziraju te kadrove ne moraju bojati?


– Uopće ne poznam te ljude iz Hrasta koji su dali to priopćenje. Ne mislim se baviti politikanstvom. Cijeli proces ću voditi stručno i odgovorno, a ako neka stranka daje neko priopćenje na njoj je da ga demantira, obrazloži ili pokaže da iza toga stoji. Ja pokrećem procese koji jesu uključivi i neću pristajati na pritiske, počevši od HNS-a pa do svih ostalih.


Postoji li Ekspertna radna skupina u ovom trenutku?


– Ne. U ovom trenutku se prikupljaju materijali koji će pokazati kako ćemo dalje postupati. Jedno je sigurno: nema dovoljno članova ERS-a i pitanje je kako raditi ako vam nedostaje više od polovice članova. Može se postaviti i pitanje jesu li procesi imenovanja ljudi koji su trenutačno u ERS-u bili takvi da otklanjaju svaku sumnju u neregularnost.


Jesu li?


– Na to pitanje neću odgovoriti iz jednostavnog razloga: prikupljamo dokumentaciju i kada ćemo znati nedvosmisleno odgovoriti na to pitanje, onda ćemo na njega i odgovoriti. Sigurno je da je to proces koji zahtijeva analizu i podatke i da na tome radimo. Nekoliko je razina koje treba razmotriti jedno je razina i uloga Posebnog stručnog povjerenstva, a drugo je ingerencija ministrice. Moramo se usuglasiti oko toga na koji način je propisan postupak u samoj Strategiji i kako je proveden.


Kakav je status Posebnog stručnog povjerenstva? Njega je premijer imenovao u siječnju, a i u tom tijelu je došlo do određenog osipanja kadrova u posljednje vrijeme. Jeste li razgovarali s premijerom o sastavu Posebnog stručnog povjerenstva?


– Razgovarali smo puno o cijelom postupku, ne izričito o sastavu povjerenstva. Dakle, o tome kako dobiti stručne i najbolje ideje i posložiti procese, ali ne o sastavu.


Dakle, ne o kadrovima?



Foto Davor Kovačević


Foto Davor Kovačević



– Ne o kadrovima.


Koristan učinak Jokića i ekipe 


Kadar koji se u posljednjih više od godinu dana često spominje je Boris Jokić. Kakva je sudbina onoga što su on i njegovi suradnici napravili? Hoćete li naprosto nastaviti raditi na tome ili ćete u pitanju kurikula mijenjati određene stvari? Vrijeme curi, profesor Neven Budak je nedavno kazao da ćemo vjerojatno izgubiti ukupno četiri generacije zbog sporosti u provedbi.


– Sigurno ćemo nastaviti raditi na onome što imamo, da ne izgubimo nešto u što su uložene tisuće sati rada petstotinjak stručnjaka. To bi bilo nerazumno. Razmotrit ćemo i primjedbe i baš to je zadatak Ekspertne radne skupine. Vjerujem da ćemo taj proces započeti u rujnu i to s punim sastavom Ekspertne radne skupine. U do sada napravljeno uloženo je izuzetno puno truda i to je ogroman pothvat, nešto što je jedinstveno u Hrvatskoj. Bilo bi potpuno nerazumno to ne uzeti u obzir.


Rekli ste da će pristigle primjedbe biti razmotrene. Je li to nešto s čime se ozbiljno kasni, odnosno je li to propust vaše dvojice prethodnika jer je to već moglo biti obavljeno i napravljeno.


– Rekla sam da neću komentirati rad prethodnih ministara na osobnoj razini. Ono što mogu reći da su, bez obzira na Vlade, a bilo ih je nekoliko u proteklih nekoliko godina, često podrške ovim procesima bile nažalost načelne.


Mislite da su bivši premijeri davali načelnu podršku?


– U dobroj mjeri to su bile načelne podrške.


Mislite da su Milanović ili Orešković davali tek načelnu podršku?


– Nikoga posebno ne apostrofiram. Pogledate li kako su izgledali proračuni, a to bi trebao biti indikator, nisam baš vidjela neku konkretniju podršku.


Ponovno ste spomenuli proračun. Što će za vas biti zadovoljavajuća proračunska podrška u sljedećoj godini? Je li to povećanje od primjerice deset posto ili drugačije strukturiranje proračuna? Čime biste bili zadovoljni?



Kada se može očekivati početak eksperimentalne provedbe novih kurikula?


– Godinu dana je potrebno za pripremu, dakle u školskoj godini 2018./2019. Više volim govoriti o pilot-provedbi koja je nužna. Postoji dobra usporedba s projektom e-škola, digitalno zrelih škola, i ta iskustva bi mogli koristiti. Za to je pilot-projekt proveden na 150 škola. Taj je projekt sufinanciran s 30 milijuna eura iz fondova EU, a 2018. se čeka sljedeća tranša od 150 milijuna eura kako bi se proširilo na sve škole ukoliko pokažemo da smo bili uspješni u pilot projektu. Digitalizacija i opremanje škola odvijaju se paralelno s procesima o kojima sada govorimo i digitalno zrele škole su važna komponenta Strategije.



– To ovisi o tome kojom dinamikom i projektima provodimo Strategiju. Mora postojati podrška projektima koji su propisani u Strategiji. Proračun možemo i moramo kombinirati s europskim fondovima. Moramo povlačiti novac iz tih fondova brže i bolje. Uzmimo za primjer pitanje jednosmjenske nastave, indikativne liste za škole i fakultete na kojima su pripremljeni projekti, a koji se ne provode. To je nešto što je svojevremeno bilo planirano za europske fondove, pa je reprogramirano, a škole i fakulteti su ispali iz toga. U našem proračunu mora postojati financijska podrška da se taj novac iz europskih fondova može povlačiti.


Sljedeće godine kreće se i s novim programskim ugovorima za visoko obrazovanje. Ako želimo imati ugovore koji imaju razvojnu komponentu, onda moramo povećati sredstva. Ne mogu se sklapati ugovori ako oni ne osiguravaju nagradu za one koji ispunjavaju ciljeve, odnosno financiranje konkretnih ciljeva koji su važni za gospodarstvo i društvo.


Pridonijet ću izlasku iz ideoloških rovova


Niste karijerna političarka, ali sada ste na političkoj funkciji. Jeste li svjesni da ste na funkciji koja je posljednjih godina jedna od najinteresantnijih i najužarenijih? Ministri se jako brzo mijenjaju i interes javnosti za njihov rad je golem.


– To itekako osjećam i osjećam veliku odgovornost zbog toga. Resor je ogroman i odgovornosti su ogromne te se ministra svakodnevno zasipa s izuzetno puno problema i pitanja, ali veselim se izazovu jer imam potrebu pridonijeti izlasku iz ideoloških rovova i graditi društvo u kojem su na prvom mjestu jednake mogućnosti za sve, a tu su obrazovanje, znanosti i tehnologija ključne.


Predložio me HNS, ali nije bitno tko me je zvao


Tko vas je pozvao i kada da budete ministrica? Pero Lučin je bio u kombinaciji, pa su vas zvali nakon što je on odbio biti ministar.


– Ne znam kakva je bila situacija s profesorom Lučinom. Prijedlog da ja budem ministrica je prijedlog HNS-a.


Tko vas je zvao?


– HNS.


Dakle, ne biste rekli tko osobno vas je zvao?


– Ne bih. Vrijeme je da tu priču i depersonaliziramo. Je li to bila ideja Ivan Vrdoljaka, Predraga Štromara ili nekog trećeg, ljudima zaista nije važno.


Politiku baš i nije moguće depersonalizirati.


– Nije pitanje jesam li ja bila nečiji osobni prijedlog. To je ipak bilo pitanje usuglašavanja u samom procesu. Nisam članica stranke, ne znam tko je dao inicijalnu ideju. Karakteristika tog procesa je da se sve odvijalo jako brzo. Od trenutka kada je ta ideja došla pred mene do izglasavanja povjerenja u Saboru prošlo je desetak dana.