Iako su u vlasti i dalje spori, za ministra kulture se to ne može reći. Očito se unaprijed pripremao za svoju invaziju. Jer, smjene u vezi medija i u medijima krenule su već trećeg radnog dana nakon što je oformljena Vlada
Sjetimo se da je predsjednik HSLS-a Darinko Kosor prije dva tjedna razočarano kazao da pobjednici izbora još nisu preuzeli vlast u Hrvatskoj te da ne upravljaju ni ministarstvima, ni fondovima, niti agencijama, nego Hrvatskom još uvijek upravljaju kadrovi SDP-a i HNS-a. Općenito gledajući, u vlasti su i dalje spori kao smrt, ali sada se situacija mijenja pa su zamjenici i pomoćnici ministara u većini sjeli na svoja mjesta. Krenule su smjene u represivnom aparatu pa je smijenjen Mario Bertina, šef policijskog USKOK-a a oko Vlade Dominića, ravnatelja policije, bit će valjda još natezanja, kao i oko Drage Lozančića, šefa SOA-e.
Ali, jedino je ministar kulture Hasanbegović od samog starta jako brzo radio posao, makar i nelegalno i nelegitimno. On se očito unaprijed pripremao za svoju invaziju. Jer, smjene u vezi medija i u medijima krenule su već trećeg radnog dana nakon što je oformljena Vlada. Tada je svojim potpisom »razriješio« Stručno povjerenstvo za neprofitne medije i to tako da se u razrješenju pozvao na odluke o imenovanju ranijih jednogodišnjih povjerenstava iz 2013. i 2014. godine, a ona su već odavno sama raspuštena jer im je bio istekao rok trajanja. Razrješio je Povjerenstvo bez ikakvog obrazloženja, jer ga niti nije mogao naći. Zaželjela je to njegova prijateljica Željka Markić pa joj je, eto, on udovoljio i odluku o razrješenju napisao na papiru u čijoj glavi stoji »Komisija za žalbe«. Ali, Komisija za žalbe ne može razriješiti cjelokupno Povjerenstvo.
No, i da je Hasanbegović pronašao u arhivi onu odluku koju je želio osporiti i legalno razriješiti pravo Povjerenstvo, ono koje je bilo na snazi, morao je tražiti od Vlade da ona to učini, jer je ona odlučila o osnivanju i svrsi Stručnog povjerenstva za neprofitne medije.
Tako je i novac od 3,2 milijuna kuna za neprofitne medije u 2015. u prijedlogu državnog proračuna za 2016. godinu spao na samo 613.000 kuna, što je novac koji još treba biti isplaćen neprofitnim medijima za projekte koje su dobili u prošloj godini.
Šuti o planovima
Hoće li se u hrvatskoj bliskoj budućnosti na bilo koji način ipak subvencionirati neprofitni mediji, oni kojima ne daje novac Crkva iz svojih nepresušnih izvora, ili nacionalne manjine iz svojih – to nitko ne zna. Zlatko Hasanbegović o svojim planovima baš ništa nije rekao jer on kulturu shvaća kao bojno, ratno polje, a tu se ratne operacije protivnicima ne najavljuju, nego je iznimno važan čimbenik izviđanja pa iznenađenja. Kazao je Hasabegović da bilo tko od onih četiri do pet tisuća umjetnika i kulturnjaka koji ustrajno traže njegovu ostavku, mogu doći do njega, pa će on osobno sa svakim pojedinačno razgovarati. Ali presice na kojoj bi on nešto rekao ili bi ga se nešto pitalo o tome što radi e – toga neće biti, to se u ratu ne radi.
SDP-ov zastupnik Peđa Grbin obrazložio je da se u nekoliko država, posebno u istočnoj Europi, u zadnjih nekoliko godina pokušalo razriješiti neovisne regulatore prije isteka mandata te da su se pred sudovima EU vodili postupci kojima je utvrđeno da su te zemlje kršile europsko pravo i da ti postupci za sobom mogu povlačiti vrlo visoke kazne. O tome su upozorili premijera Tihomira Oreškovića.
HDZ-ov Odbor za kulturu napuštaju kulturnjaci i umjetnici koji su toj stranci bili skloni, neki možda i članovi. Otišla je predsjednica tog odbora Anja Šovagović Despot. Odmah dan nakon Hasanbegovićevog imenovanja, Odbor je napustio redatelj Krešo Dolenčić, također filozof Jure Zovko. Čini se da u kulturnom i umjetničkom svijetu Hasanbegović i »karamarkoidi« i nemaju više prijatelja i poklonika. Ali iskreno govoreći, Hasanbegović će lakše provesti ovakve samotnjačke, autistične ideje sam, bez igdje ikoga. Njega to baš i veseli.
Druga, potpuna proizvoljnost je prijedlog koji je ministar Hasanbegović uputio Vladi, a ona ga je i prihvatila, da Hrvatski sabor razriješi cjelokupno Vijeće za elektroničke medije, svih sedam ljudi koji imaju mandat po pet godina a mandat im je započinjao u potpuno različita vremena. Razriješiti ih odjednom svih – to je nešto što Zakon o elektroničkim medijima ne predviđa, tako nešto suludo represivno, totalitarno nitko nije očekivao pa onda niti predvidio – što se radi u takvom slučaju, tko nadzire emitiranje više od 20 televizija, oko 150 radijskih stanica i više od 200 upisanih elektroničkih publikacija? Dok nema Vijeća, tko će nadzirati djeluju li nakladnici u okviru zakona, ili se odaju govoru mržnje, ili pak u po bijela dana puštaju pornografiju? Valjda će onda ministar, Deus ex machina, vlastitom objavom, reagirati i zabranjivati.
Bruxelles sve vidi
Znakovito je da je Europska komisija na sve smjene koje se ovih mjesec i pol dana događaju u Hrvatskoj, ciljano reagirala baš na taj Hasanbegovićev prijedlog cjelokupnog razrješenja, dakle, zapravo i ukidanja Agencije te Vijeća za elektroničke medije. U utorak je EK iz Bruxellesa poručila Vladi RH da je »neovisnost regulatornih vlasti u audiovizualnom području vrlo važno pitanje. Ona su ključna za osiguranje medijskog pluralizma i slobode medija. Komisija stoga pozorno prati nedavne događaje u Hrvatskoj, gdje je Vlada predložila smjenu kompletnog Vijeća za elektroničke medije«.
To čak i jest od svih najbahatija blitzkrieg diverzija radikalno desnog HDZ-a. Jer, ovim se činom potpuno iskače izvan europskih regula, ali pitanje je brine li to Karamarka i Hasanbegovića. Za njih je EK ionako masonerija.
Skupina oporbenih zastupnika uputila je u srijedu Europskoj komisiji (EK) pismo u kojem iznose da je Vlada nezakonito pokrenula postupak razrješenja predsjednice i članova Vijeća za elektroničke medije.
Vijeće ne samo da dodjeljuje koncesije elektroničkim medijima, nego i odlučuje o tome koje će televizije, radija i portale subvencionirati za emitiranja javnih sadržaja od posebnog značaja za društvo. VEM raspolaže s tri posto godišnje pretplate Hrvatske radiotelevizije, s oko 35 milijuna kuna godišnje koji ide u Fond za pluralizam medija i koji se dodjeljuje nakon natječajnih poziva, po jasnim kriterijima. Sigurno da je Hasanbegović odmah »zinuo« na takav novac i ne želi da se on dodjeljuje bez njega, bez državnog diktata.
»Vidimo ovo kao presedan, kao pritisak da se Vijeće za elektroničke medije destabilizira i stavi pod kontrolu, što smatramo natruhama državnog terora, kojem se želimo oduprijeti«, kazao je Goran Richembergh.
Ljudi iz Mosta vjerojatno ovih mjeseci prvi put uopće i čuju da postoji nešto takvo kao što je Vijeće za elektroničke medije. Inače, valjda ne bi tek tako prelazili preko desantnog Konjićevog skoka ne samo na Hrvatsku radioteleviziju, nego na VEM i na neprofitne medije.
Cinizam vlasti
Svatko tko misli da su mediji i svi poslovi oko medija u svijetu demokracije u koji smo navodno ušli pripremajući se za EU i ulazeći u Uniju – državni poslovi, da ih država treba rješavati tako da stranka smjenjuje članove povjerenstava i vijeća te da »karamarkoidi« smjenjuju urednike, voditelje i novinare na, nominalno, javnoj radio-televiziji i što je još strašnije – da zabranjuju emisije kao što je izvrsna satirična serija »Montirani proces« – taj namjerno ne razumije ništa u vezi medija i njegovu brutalnu diktaturu treba spriječiti baš svim demokratskim sredstvima, svakako i uz pomoć europske javnosti.
Svakako nema većeg cinizma nego zabraniti »Montirani proces« s obrazloženjem da je »zloupotrebljena tema satirične emisije za raspirivanje vjerske, nacionalne i druge netrpeljivosti«. Zamislite, »Montirani proces« raspiruje nacionalnu mržnju u zemlji gdje ljudi vlasti, kao Brkić, Tepeš ili Kovačević savjetuju Srbima da odu iz zemlje, ili da se s ostalim političkim protivnicima bace u Savu! Inače će ih, valjda, oni ili njima slični u nju baciti.
Kad EU piše o neovisnim regulatornim tijelima, onda ona to misli u pravom smislu te riječi, tako da imenovanja članova regulatornih tijela uopće i ne idu više kroz Vladu i parlament, nego da ih imenuje struka, javnost, civilno društvo. Financijska neovisnost Vijeća za elektroničke medije inače je odavno zakonski utemeljena u pristojbi koju u visini od 0,5 posto godišnjih prihoda uplaćuju svi elektronički mediji.
Prognoziramo da će Orešković ipak odustati od toga da odjednom razriješi sve članove Vijeća. Čak i ako je ravnateljica Mirjana Rakić nešto zgriješila ili ako je jedna članica VEM-a bila u nedopuštenom sukobu interesa, staro Ministarstvo je u tom slučaju trebalo hitno intervenirati.
Smjena na Hrvatskoj radioteleviziji nagledali smo se u neovisnoj Hrvatskoj mnogo, mnogo puta. Ovog puta će ona, čini se, biti najveća poslije one sramotne Vrdoljakove selekcije početkom 90-ih godina. Ali, velika je razlika kad se smjenjuju tobože »lijevi« a dolaze tobože »desni« – kao ovog puta – i onda kad je obrnuto – kad odlaze tobože »desni« a pristižu tobože »lijevi«. Velika većina tih »lijevih« urednika i novinara ne služi vladajućima i u informativnim programima i oni znaju obično biti i iznimno kritični prema vladajućima, koji su ih, eto, izabrali. »Lijevi« su zaista obično veći novinarski profesionalci od »desnih« koji su više skloni »laganju za Hrvatsku«, a takvim lažnim patriotizmom i pokušavaju kamuflirati vlastitu novinarsku neprofesionalnost.
Ali je velika odgovornost vodećih u ranijoj lijevo koalicijskoj vlasti što je jako lošim Zakonom o HRT-u 2012. godine onemogućila da se napokon ojača projekcija javne televizije u Hrvatskoj. »Lijeva« vlast je tada iz svojih pragmatičnih interesa forsirala više »državnu« nego »javnu« televiziju i zbog toga svi mi dugoročno ispaštamo. Njih za to nije previše briga, oni čekaju dan kad će opet doći njihovih 10 minuta, kad će opet na vlast. Onda će i njima biti lakše da iznova sve posmjenjuju.
Ali, pogledajmo druge, demokratske europske zemlje. Ni mediji, ni medijska regulatorna tijela niti medijska stručna povjerenstva tamo nisu ratni plijen pobjednika, tamo te institucije ostaju neokrnjene i nisu podložne dnevno-političkim, politikantskim interesima. Ali, jadna je ova zemlja.
