Škola i HZZO visokoslabovidnoj djevojčici omogućili praćenje nastave

Nestvarna priča: Sedmogodišnja Petra ravnopravna u školi s manje od 20 posto vida

Ljerka Bratonja Martinović

Visokoslabovidna djevojčica jedina je u Hrvatskoj koja uz pomoć seta pomagala samostalno prati nastavu bez pomoći osobnog asistenta, a zadatke, kaže Petrina učiteljica, u pravilu završi – prva.



Za razliku od ostalih vršnjaka koji su kao i ona visokoslabovidni, sedmogodišnja Petra Tašić iz Marije Gorice kraj Zagreba u prvi razred krenula je opremljena tako da nastavu može pratiti samostalno, bez pomoći osobnog asistenta.


Na činjenici da njezina školska klupa u Osnovnoj školi Ante Kovačića izgleda kao malo tehnološko čudo, Petra ne treba zahvaliti skrbi sustava o djeci s posebnim potrebama, već spremnosti lokalne zajednice da podrži jednog svog člana i osigura mu ravnopravni start. 



Škola je za Petru napravila samo ono što je trebala, kaže skromno ravnateljica OŠ Ante Kovačića, Antica Rajčić. – Kome ćemo pružiti ruku, ako ne djeci. Pokucali smo na mnoga vrata, a odbili su nas samo u MZOS, jer nisu imali novca – veli ravnaljica Rajčić koja je zajedno s Petrinom mamom pune dvije godine pripremala teren za uspješan Petrin polazak u školu. Dok u pravilu edukaciju za rad s djecom s posebnim potrebama prolazi samo učiteljica, u ovom slučaju za rad s Petrom u Centru »Vinko Bek« educirala se i školska pedagoginja, vjeroučiteljica i nastavnica engleskog jezika. »Petra danas ima idealne uvjete, a na njoj je da sve to iskoristi«, ocjenjuje ravnateljica.




Petra je, kaže njezina majka, jedino visokoslabovidno dijete u Hrvatskoj koje u školu kreće s kompletnim setom pomagala s kojima može samostalno pratiti nastavu, ono što se piše na ploči i događa se u razredu, čitati školske udžbenike. 


Naizgled kompliciranim pomagalima Petra se služi s lakoćom, a i ostalih 17-tero prvašića za njih pokazuju veliki interes. Petra je, kaže njezina učiteljica Snježana Vranješ, potpuno ravnopravna s ostalima u rješavanju zadataka, a u pravilu ih završi prva. 


– Nemam utisak da mi je u razredu dijete s posebnim potrebama. Petra se odlično uklopila u kolektiv, djeca su je dobro prihvatila, a pod odmorom nam čak dolaze učenici iz drugih razreda pogledati Petru, koja je sa svojim pomagalima prava atrakcija u školi – ističe Petrina učiteljica. 


Na doznaku HZZO-a, Petra je dobila elektroničko povećalo, pomagalo na koje imaju pravo sva slabovidna djeca s ostatkom vida do 20 posto, te govorni sat i bijeli štap.    

Učionica s krijesnicom


Ostala joj je pomagala, među njima čitač boja, monitor za kameru, donirala županija, a iz školske su blagajne pomogli Petrinim roditeljima u kupnji ostalog pribora za školu – zvučnih lopti bez kojih Petra ne bi mogla igrati igre loptom na tjelesnom odgoju, prilagođena ravnala, ormar za spremanje stvari, posebno prilagođen radni stol.



Posebni kanten-filteri koje visokoslabovidna djeca poput Petre moraju imati na svojim naočalama do danas nisu uvršteni na listu pomagala HZZO-a. Roditeljima to otežava nabavku naočala, jer svaki put iznova moraju podnijeti zahtjev HZZO-u i proći proceduru koja potraje mjesec dana. Mnogim roditeljima iz manjih mjesta to predstavlja i nepotreban financijski trošak, ističe Petrina mama.



Kad Petra kameru usmjeri prema ploči, na monitoru vidi sliku prilagođenu svom vidu. Učionica ima i posebnu rasvjetu, tzv. krijesnicu, koju je školi donirao Vinko Rogina, izumitelj elektroničke prigušnice.


Što je za Petrin vid izuzetno bitno, krijesnica blokira nevidljivo UVA i UVB zračenje koje djevojčica vidi kao bljeskove, a svjetlost od 25 herza čini je ugodnom za oko. 


Kompletna oprema radnog prostora za Petru stajala je, kaže njena mama Anamarija, oko 52.000 kuna, a da nije bilo razumijevanja sredine, takvo ulaganje roditelji ne bi mogli platiti iz vlastitog džepa.


 – Smatram da će ova pomagala dugoročno biti od velike koristi za Petrino samopouzdanje, jer je ona danas potpuno samostalna na satu. Ovakva su pomagala nenadoknadiva u dječjoj dobi, jer je elektronsko povećalo koje su Petri u dobi od tri godine kupili mještani Marije Gorice bilo presudno za njezin mentalni, kognitivni i vizualni razvoj – kaže mama Anamarija. Zahvaljujući svima koji su joj pomogli, dodaje, Petra je sretno, veselo i razigrano dijete.  Petra ima i akromatopsiju, što znači da uopće ne raspoznaje boje, ali je u predškolskoj dobi dobro savladala znanje o bojama. Tako danas, služeći se bojicama na kojima piše o kojoj se boji radi, sunce bez greške boja žutom bojom, nebo plavom, a naranču narančastom.    

Tjelesni i matematika


Pomagala koja su Petri zamijenila asistenta u nastavi daleko su jeftinije rješenje od plaćanja osobe koja će biti uz Petru tijekom nastave, ako se računa da će joj pomagala biti na raspolaganju kroz čitavu osnovnu školu. Trošak asistenta u nastavi, kojeg u pravilu plaća lokalna samouprava, kreće se oko 20.000 kuna godišnje, što znači da će se ulaganje u Petrinog »tehnološkog« asistenta županiji isplatiti već u naredne dvije godine.


 Obzirom da se dobro snalazi u zatvorenom prostoru, ali joj smeta vanjska svjetlost i buka, Petri je potrebna stalna pomoć druge osobe oko odlaska u školu i drugih svakodnevnih aktivnosti. Zasad joj u tome pomaže mama, a od ove jeseni djevojčica će učiti kretanje uz pomoć bijelog štapa. 

– Strah nas je prometa, jer slabovidni nemaju vidljivog hendikepa pa ih vozači ne mogu razlikovati od druge djece – veli mama Anamarija, koja Petru, iako je baš za nju nedaleko kuće iscrtana zebra, ne misli pustiti samu u školu prije petog razreda. 


Što se ove sedmogodišnjakinje tiče, škola nakon prvog tjedna nije ništa posebno: najdraži su joj predmeti, kaže, tjelesni odgoj, odmori i užina, a ako se baš mora odlučiti, od »ozbiljnih« bi predmeta, otkriva nam, izabrala matematiku.