Trostruka ambicija

Nesrazmjer ambicija i realnosti: Razgovarali smo sa stručnjacima o fenomenu Mislava Kolakušića

Zdenko Duka

Za sve će biti sam odgovoran i on misli da može sve - Mislav Kolakušić / Foto Goran Stanzl/PIXSELL

Za sve će biti sam odgovoran i on misli da može sve - Mislav Kolakušić / Foto Goran Stanzl/PIXSELL

Svima je jako čudna ta njegova trostruka ambicija, to više što Kolakušić nema nekih viđenijih suradnika. Za sve će biti sam odgovoran i on misli da može sve i, navodno, naravno, vjeruje da će sve to ostvariti



ZAGREB Mislav Kolakušić koji je sa svojom listom osvojio četvrto mjesto na izborima za Europski parlament izjavljuje da će odmah i u utrku za predsjednika RH, a kad dođu parlamentarni izbori, onda starta i na premijersko mjesto.


Kako? Tako što će kao predsjednik države podržavati svoju nezavisnu listu i kad ona pobijedi, onda on postaje kandidat za premijera. Svima je jako čudna ta njegova trostruka ambicija, to više što Kolakušić nema nekih viđenijih suradnika.


Za sve će biti sam odgovoran i on misli da može sve i, navodno, naravno, vjeruje da će sve to ostvariti. Jer, kaže, kad su građani sada glasali za njega, oni su »me birali da postanem premijer, a ne da postanem europarlamentarni zastupnik«.




Svi su dali glas da promijeni Republiku Hrvatsku, a ključna mjesta za to su predsjedničko, ali osobito premijersko mjesto. Konačni mu je cilj biti predsjednik Vlade da bi sa 76 ruku u parlamentu mogao izliječiti ovu korumpiranu zemlju.


Treba, kaže, imati na predsjedničkim izborima 600 tisuća glasova, a sada mu je lista dobila oko 85 tisuća. Ako ne bude imao 600 tisuća, »nemamo što tražiti niti na parlamentarnim izborima«, kaže Kolakušić.


I, što onda, onda izlazi iz politike? Ne, onda ostaje u Europskom parlamentu.


Ispuhane treće opcije


– Velike su ambicije Mislava Kolakušića za nekog tko je bio četvrti na ovim izborima. Nesrazmjer je ambicije i realnosti, tu je prvi ključni problem. A to da bi se bilo eurozastupnik, predsjednik Republike i premijer nije u duhu parlamentarne demokracije. No, taj scenarij nećemo niti gledati, a opet, više govori o osobi koja to kaže više nego o bilo čemu drugome, kaže nam Sven Marcelić, docent na katedri za sociologiju zadarskog Filozofskog fakulteta.


Sven Marcelić / Snimio Vedran KARUZA


Sven Marcelić / Snimio Vedran KARUZA



Marcelić tumači da je Kolakušić najbolje prošao tamo gdje birači više glasaju za lijeve opcije, od centra prema lijevom centru, bolje korelira s nekim elementima lijevih nego desnih stranaka. To je ona klasična treća opcija, imali smo ih već nekoliko, od Borisa Mikšića pa nadalje. Kolakušić je možda i malo bizarniji slučaj zbog tih velikih ambicija da će sve staviti pod jednu kapu i uzeti sve glavne funkcije. On priznaje, naravno, da korupcija u Hrvatskoj jest vrlo veliki problem. Treće opcije obično se uhvate nekog problema pa se njime bave. Tako se Živi zid bavio deložacijama, Most reformama, a svaki od tih problema ima svoj vijek trajanja. Njihova se problematika ispuhala, sad je Kolakušić ušao sa svojom problematikom koja će se isto ispuhati nakon nekog vremena, misli Sven Marcelić.


Uspoređuje Kolakušića s Kristom Pantokratorom iz srednjovjekovne ikonografije, koji leti iznad svih i vlada svime. Marcelić ocjenjuje da njegovo glasačko tijelo nije desno, iako je ideja čvrstog vođe koji vlada svime klasična desna ideja.


– Tako da mislim da postoji diskrepancija između njegove glasačke baze i njegovog programa. Bila bi razumna strategija uspješna europarlamentarna karijera pa uspješna predsjednička kampanja kako bi se onda konačno u parlament ušlo s nekoliko mandata, kaže Marcelić.


Zbunjujuća poruka


Anđelko Milardović, utemeljitelj Instituta za europske i globalizacijske studije, navodi da je Kolakušić vodio kampanju koja je bila jasna i razgovjetna u smislu poruke i specijalizirane teme i ljudi su to prepoznali.


Anđelko Milardović, snimio Darko JELINEK


Anđelko Milardović, snimio Darko JELINEK



Fokusirao se na jednu temu i poruka je stigla do glasača za razliku od nekih koji su pokušavali otvarati više tema koje su se izgubile u javnom prostoru. Koristi se novim medijima, koristi poruke koje se odnose na korupciju i na pravosuđe, svima je jasno o čemu se tu radi i to je bio ključ uspjeha.


Kolakušić je krenuo u marš na institucije preko kampanje, uložio je puno energije, pitanje je i izdržljivosti, tumači Milardović.


Milardović misli da možda čak i ima neke šanse na predsjedničkim izborima, ali predsjednički izbori kod nas su krivo uložena energija zato jer građani predsjednika biraju izravno, a predsjednik ima vrlo male ovlasti.


No, sve ono što je izrekao Kolakušić navodi na percepciju da je on osoba koja bi htjela imati diktatorske ovlasti. Podržava ga u djelokrugu teme na kojoj je dobio izbore, ali sa zbunjujućom porukom, a budući da je poruka zbunjujuća, ona može biti i zastrašujuća, rekao nam je Milardović.