Miro Kovač / Snimio Denis Lovrović
Hrvati i Židovi imaju vrlo dobre odnose osim razdoblja Drugog svjetskog rata... - glasila je ispravljena vijest na Hini kao posljedica spoznaje da je Kovač izgovorio povijesnu neistinu, ili je izvjestitelj pogrešno prenio, jer ni Izrael ni samostalna Hrvatska u Drugome svjetskom ratu nisu postojali
»Hrvati i Židovi imaju vrlo dobre odnose, osim razdoblja Drugog svjetskog rata« – to je, prema ispravljenoj verziji Hinine vijesti, u ponedjeljak u Izraelu izjavio ministar vanjskih poslova Miro Kovač. Znači li to da hrvatske partizane ministar ne smatra Hrvatima? I kako se u tu njegovu izjavu uklapa činjenica da se proporcionalno najviše Židova u okupiranoj Europi spasilo baš s jugoslavenskim partizanima?
»Hrvatska i Izrael imaju vrlo dobre odnose osim razdoblja Drugog svjetskog rata, što je bio ‘rezultat velike igre, ali mi prihvaćamo odgovornost’«, glasila je prva verzija Hinine vijesti o Kovačevu posjetu Izraelu. Sedam sati kasnije, Hina tu rečenicu ispravlja u sljedeću: »Hrvati i Židovi imaju vrlo dobre odnose osim razdoblja Drugog svjetskog rata…«. Ispravak je, dakako, posljedica spoznaje da je Kovač izgovorio povijesnu neistinu, ili je izvjestitelj pogrešno prenio, jer ni Izrael ni samostalna Hrvatska u Drugome svjetskom ratu nisu postojali.
Slično ocjenjuje i izraelski aktivist za ljudska prava Ephraim Zuroff, direktor jeruzalemskog ureda Centra Simona Wiesenthala, koji je bio na Kovačevu izraelskom predavanju.
»Ministar nije spomenuo najvažniju stvar koju je Hrvatska učinila u suočavanju s posljedicama Drugog svjetskog rata: sudsku presudu Dinku Šakiću, zapovjedniku logora u Jasenovcu. Rekao sam mu, vi biste trebali biti sretni, jer su se ljudi u Hrvatskoj borili protiv ustaša. U drugim zemljama takve pozitivne tradicije nema, nije bilo oružane borbe protiv nacizma. Vi u Hrvatskoj jeste, imate pozitivnu tradiciju, i trebali biste na nju biti ponosni, trebali biste na njoj graditi«, kazao je Zuroff jučer za naš list.
Kovačev nastup Zuroff opisuje kao »oslikavanje vrlo ružičaste slike«. »Rekao sam ministru da znam kako je njegov posao da zemlju prikaže dobro, ali činjenica je da se u Hrvatskoj vlast ne suprotstavljanja pojavama ustaštva. Ministar je spretan na riječima, zna što treba reći publici u Izraelu, ali nisam siguran da je očekivao reakcije koje je dobio.
Povijest je u Izraelu još uvijek itekako živa i ljudima važna, na svu sreću«, kazao je Zuroff za naš list. Predsjednik Srpskoga narodnog vijeća (SNV) Milorad Pupovac za naš je list Kovačev posjet Izraelu komentirao samo jednom rečenicom: »Nije baš našao zemlju u kojoj će negirati ono što svi drugi vide i čuju«.
Ali ni taj ispravak nije promijenio ključnu poruku Kovačeve izjave – da Hrvati u Drugome svjetskom ratu nisu imali dobre odnose sa Židovima. Očito, dakle, ministar Kovač Hrvatima ne smatra hrvatske partizane, na čelu s Josipom Brozom Titom. Kovač nije spomenuo ni više od stotinu Hrvata koji su primili odličje Pravednika među narodima, jer su uz vlastiti životni rizik od ustaša i nacista spašavali susjede Židove.
Medalja pravednika
Zato nije naodmet podsjetiti što su Izraelci svojedobno mislili o odnosima Židova i Hrvata – tada u sklopu Jugoslavije – tijekom Drugog svjetskog rata. U drugoj polovini sedamdesetih, partizan i zagrebački Židov Slavko Goldstein sudjelovao je na sajmu knjiga u Jeruzalemu, pa je svojedobno prepričao što je tadašnji izraelski predsjednik Yitzhak Navon kazao izdavačima iz Jugoslavije. »Bez obzira na to što diplomatski odnosi Izraela i Jugoslavije još nisu uspostavljeni, molim vas da prenesete vašim sugrađanima i vašoj javnosti zahvalnost nas Izraelaca i svjetskog židovstva maršalu Titu, što je svojim pokretom omogućio da se pet tisuća pripadnika našeg naroda časno bori protiv najvećeg zla koje nas je zadesilo«, kazao je Navon gostima iz Jugoslavije.
»Ako je itko zaslužio medalju naslov pravednika za spašavanje Židova, to su komunistička partija i Josip Broz Tito«, kazao je jučer za naš list predsjednik Antifašističke lige Zoran Pusić, komentirajući »besmislicu« koju je Kovač izgovorio u Izraelu. »To što je rekao bilo bi isto kao da se Norvežani danas pozivaju na Vidkuna Quislinga, što njima ne pada na pamet. K tome je važno da je Quislingov režim počinio mnogo manje zločina nego ustaše u Hrvatskoj«, komentirao je Pusić.
Ravnopravni ostalima
Židovski partizanski bataljun s Raba, kojem su se priključila 243 židovska logoraša oslobođena nakon pada Italije, jedan je od poznatih dokaza o sudjelovanju Židova u partizanskome pokretu. Partizanski pukovnik Jaša Roman objavio je 1980. knjigu »Jevreji Jugoslavije 1941-1945 – žrtve genocida i učesnici Narodnooslobodilačkog rata«, u kojoj je precizno dokumentirao broj Židova u NOB-u. Prenoseći podatke iz te knjige, Slavko Goldstein kaže kako je 67.248 Židova iz Kraljevine Jugoslavije, što je 82 posto ukupnoga broja, stradalo u Holokaustu. U NOB-u je sudjelovalo 4.572 Židova, od kojih je preživjelo 3254.
»Proporcionalno, u odnosu na ukupni broj Židova i sveukupni broj stanovništva najbrojnije židovsko učešće u antifašističkom otporu u jugoslavenskim i općeeuropskim razmjerima bilo je na teritoriju ustaške NDH, prije svega Židova iz Bosne, ali gotovo toliko i iz Hrvatske«, tvrdi Slavko Goldstein, pa ocjenjuje ovako: »Odlazak Židova u partizane bio je plod dobrovoljno donesene odluke da svoju sudbinu uzmu u vlastite ruke i da se bore, umjesto da smjerno i pokorno čekaju što će drugi odlučiti o njihovim životima. Poslije rasističkih poniženja i smrtonosnih progona pod ustaškom vlašću, poslije razmjerno manjih, ali ipak ponižavajućih diskriminacija u talijanskim zonama, Židovi u partizanima opet su bili slobodni ljudi, oslobođeni od bilo kakvih progona i poniženja. Vraćalo im se ljudsko dostojanstvo, osjećaj da su ravnopravni svima ostalima.«
Istina je, dakle, posve različita od filoustaške tvrdnje ministra Kovača da »Hrvati i Židovi imaju vrlo dobre odnose, osim razdoblja Drugog svjetskog rata«.
