EU gotovo uvijek »izabire« hrvatske protivnike / arhiva NL
EU najčešće protiv Hrvatske u sporovima s našim susjedima Nedostatak diplomatskog lobiranja najčešće HDZ-u predbacuje SDP, i obratno, ali ima primjera i samokritike kod HDZ-ovaca. No, naši sugovornici bliski europskoj administraciji odbijaju ideju o tome da je Komisiju moguće izlobirati jer je, kažu, EU »zajednica vladavine prava«
Već je gotovo postala tradicija da u sporovima koje Hrvatska ima s državama na prostoru bivše Jugoslavije, Europska komisija, kao i većina vodećih članica Europske unije, staje na stranu naših protivnika. Pritom nije bitno je li riječ o Sloveniji koja je u EU-u, ili o nečlanicama poput Srbije.
Prošli tjedan Vlada Andreja Plenkovića povukla se pred zahtjevima Srbije, BiH, Crne Gore i Makedonije da smanji novčane naknade za nadzor voća i povrća uvezenog iz tih zemalja, kad je iz Bruxellesa dobila poruku da mora poštovati obveze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Bez saveznika unutar Unije, premijer Andrej Plenković kapitulirao je u trgovinskom ratu koji je njegov ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić vodio s državama nečlanicama.
»trgovinski rat«
»blokada« Bajakova zbog migranata
blokada Srbije na putu u EU (oko univerzalne jurisdikcije za ratne zločine)
pitanje arbitraža sa Slovenijom
Nerazumijevanje
Jednako je bilo u slučaju zatvaranja graničnog prijelaza Bajakovo, što je u rujnu 2015. Milanovićeva vlada naložila u pokušaju da natjera Srbiju da dio izbjeglica sa svojeg teritorija upućuje u Mađarsku, umjesto da svi stižu u Hrvatsku. Premijer Zoran Milanović izdržao je četiri dana, a onda je normalizirao promet na Bajakovu jer je pritisak iz EU-a na njega bio prejak.
Vlada Tihomira Oreškovića, a nakon nje i Plenkovićeva, tražile su od Srbije da ukine svoj zakon o univerzalnoj jurisdikciji za ratne zločine devedesetih i poboljša status hrvatske nacionalne manjine u toj zemlji. Dok Srbija ne ispuni te ambiciozne zahtjeve, tvrdio je službeni Zagreb, Hrvatska neće deblokirati njihove pristupne pregovore s EU-om. Ali, na kraju su hrvatske vlasti, zbog nerazumijevanja na koje su naišli u Uniji, odustale od blokade u zamjenu za nekakav aneks sporazuma kojim su regulirani udžbenici za pripadnike hrvatske nacionalne manjine u Srbiji.
Ni sa Slovenijom nismo bili naročito bolje sreće. Hrvatska arbitražnu odluku o graničnoj crti između dvije države smatra ništavnom, tvrdeći da je Arbitražni sud kompromitiran zbog ponašanja slovenskog predstavnika, ali Komisija i neke bitne članice Unije, primjerice Njemačka, inzistiraju na provođenju te presude.
Hrvatski političari vjeruju da je razlog što država loše prolazi u ovim sporovima sa susjedima izostanak diplomatskog lobiranja. S tim da najčešće to HDZ predbacuje SDP-u, i obratno, ali ima primjera i samokritike kod HDZ-ovaca. Tako je međunarodni tajnik HDZ-a Miro Kovač u rujnu 2015. optužio Milanovićevu Vladu da je ona kriva zato što je Europska komisija zauzela stav da se arbitražni postupak sa Slovenijom mora nastaviti, iako ga je Hrvatska napustila.
Ivan Jakovičić misli da u mnogim pitanjima mogu pomoći i hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu. Unatoč tome što su malobrojni – u odnosu na ukupan broj zastupnika u toj instituciji – Jakovčić tvrdi da »naš utjecaj nije mali« jer svaki europarlamentarac ima »dobre odnose sa stranačkim kolegama, ali i mnogim zastupnicima iz drugih stranaka«. »Ministri bi trebali daleko više koristiti našu poziciju«, zaključuje eurozastupnik.
Slični argumenti
– Milanovićeva Vlada nije djelotvorno objasnila Komisiji da je najviše zakonodavno tijelo u Hrvatskoj, Sabor, na inicijativu HDZ-a, obvezalo Vladu na izlazak Hrvatske iz sporazuma o arbitraži – pojašnjavao je prije dvije godine Kovač pozadinu stajališta EK-a. No, kad je krajem lipnja Arbitražni sud odlučio da Sloveniji pripadaju tri četvrtine Piranskog zaljeva, sličnu argumentaciju je koristio SDP. Kritizirali su Oreškovićevu i Plenkovićevu vladu da nisu ništa napravile kako bi hrvatsku poziciju predstavile u svijetu, pa nisu ni pokrenule postupak mirenja pred glavnim tajnikom UN-a. HDZ-ova europska zastupnica Dubravka Šuica je, pak, tada mislila da bi sve bilo drukčije da su dvije HDZ-ove vlade informirale Njemačku zašto je arbitražni postupak trajno kompromitiran. Marijana Petir, europarlamentarka izabrana na listi HDZ-a, ovih je dana izjavila da je »čudi nikakva reakcija hrvatske diplomacije« u vezi sa zahtjevom Srbije da se izvan snage stavi Tolušićev pravilnik.
Može li se doista, bez obzira kakva je priroda spora, sve riješiti promišljenim lobiranjem u Bruxellesu i ostalim europskim prijestolnicama? Sugovornici bliski europskoj administraciji odbijaju ideju o tome da je Komisiju moguće izlobirati jer je, ističu, Europska unija »zajednica vladavine prava«. Kad zemlja članica želi da Bruxelles bude na njezinoj strani, mora se odgovorno ponašati, ali i pažljivo »čitati dokumente u kojima piše što se može, a što ne može«. »Nekad je potrebno, kako se to veli, čitati i sitna slova«, ističe jedan naš sugovornik, koji već dugi niz godina surađuje s briselskom administracijom.
Eurozastupnik Ivan Jakovčić (IDS), koji ima i osobna iskustva u ovakvim situacijama, smatra da je donošenje pravilnika možda bilo dobronamjerno, »ali je jako loše izvedeno«.
– Uvedena je najskuplja tarifa u Europskoj uniji, a svi znamo da Europska komisija radi na tome da se što više smanje barijere među zemljama članicama, a i zemljama kandidatkinjama. To je bilo improvizirano rješenje, doneseno bez konzultacija unutar Vlade, a kamoli sa susjedima, ocjenjuje Jakovčić. Prema njegovom mišljenju, »očito je da nitko nije razgovarao ni s Komisijom«.
Sati i sati razgovora
– Umjesto da se unaprijed razgovara i zaštite naši interesi jer je i Komisiji u interesu dobra kontrola uvoza, ali ne na ovakav način, bez dogovora – kaže Jakovčić.
Prisjetio se pritom »bitke« za teran i tvrdi da je u tom slučaju obavio stotinjak razgovora, »sate i sate razgovora«, uključujući i više susreta s europskim povjerenikom za poljoprivredu Philom Hoganom.
– Bilo je to klasično lobiranje svim dozvoljenim sredstvima, knjigama, člancima, kušanjem vina… – otkriva Jakovčić koji tvrdi da u takvim slučajevima treba igrati otvorenih karata, s dobrim argumentima.
– Ovo je primjer da se ipak može uspjeti u tome da Komisija bude na našoj strani. Pa Komisija je ta koja je donijela akt o teranu koji ide nama u prilog. Dakle, može se, ali za to trebaju argumenti, razgovori, treba biti temeljit i stalno prisutan – uvjeren je eurozastupnik.
