Poruka bankara

Nema šanse za negativne kamate: Nada da će banke plaćati građanima da dignu kredit – uzaludna

Aneli Dragojević Mijatović

snimio Vedran Karuza

snimio Vedran Karuza

Kada bi kamata na stambeni kredit bila negativna, to bi značilo da bi klijent banci na koncu vratio manje od glavnice kredita, odnosno manje od cijene stana! Primamljivo zvuči, no bankari poručuju da bi se za to morali steći preduvjeti koji, u slučaju Hrvatske, za sada nisu u domeni realnoga.



RIJEKA – Teško da će kamate u Hrvatskoj, i one na štednju, a kamoli one na kredite, zaroniti u negativnu zonu – otprilike tako glasi poruka domaćih bankara koju su odaslali u svojim posljednjim ovogodišnjim HUB Pregledima. U publikaciji se osvrću na problematiku negativnih kamatnih stopa, za koje kažu da su realnost te se pojavljuju na tržištima novca i državnih obveznica, no ne i hrvatskih obveznica, a upravo je to, da se prvo država počne zaduživati uz negativnu stopu, jedan od preduvjeta da se slični uvjeti ponude i građanima.


Naime, dok su štediše pogođene iznimno niskim kamatnim stopama za držanje novca u banci, štoviše, kad se oduzme stopa inflacije već ostvaruju i gubitke, oni koji žele podići kredit – ili ga pak otplaćuju – nadaju se da će politike središnjih banaka što dulje ostati ekspanzivne (da će dakle ove što više i dulje tiskati novac), a kako bi se kamate zadržale na niskim razinama ili još dodatno pale, što bi onda povećalo šanse da se i oni zaduže uz negativnu kamatnu stopu.


To bi naime značilo da bi banka njima, klijentima, još i plaćala da podignu primjerice stambeni kredit. Na koncu, banci bi vratili manje od glavnice kredita, odnosno manje od cijene stana! Vrlo primamljivo zvuči, mora se priznati, no domaći su se bankari potrudili u startu obeshrabriti takva očekivanja građana. Naravno, nije im ni u interesu da ljudi kalkuliraju hoće li možda bolje proći ako pričekaju, jer se tako hladi tekuća potražnja, a stambeni i gotovinski krediti bankarima su i dalje glavni izvor prihoda i zarade.




Na to se nakalemi još kakva naknada i kredit je, dakako, daleko od besplatnog, što domaće bankare drži na sigurnoj distanci od glavobolje kakva muči neke njihove europske kolege. U HUB-ovim analizama pobrojali su tako države koje već sada uživaju u negativnoj stopi kod zaduživanja. Hrvatska, iako je cijena kapitala i za nas znatno pala, nije u toj grupi. Bez tog preduvjeta, da se dakle država zaduži uz negativnu stopu, teško će ona »doputovati« do ostalih klijenata.


Tri preduvjeta


– I tamo gdje se pojavljuju, vjerojatnost da će prevladati negativna kamatna stopa na kredite nije velika, jer prvi je preduvjet da kamatne stope na izvore sredstava padnu u negativnu zonu. To se događa iznimno, u nekim zemljama, i za neke klijente s velikim viškovima sredstava. Međutim, tamo gdje se dogodi takav trend na ulazni trošak sredstava nadograđuju se drugi troškovi koji kamatne stope na kredite u pravilu prevode u pozitivnu zonu. Stoga se za pojavu negativnih kamatnih stopa na kredite u budućnosti moraju steći tri preduvjeta koja, u slučaju Hrvatske, za sada nisu u domeni realnoga. Prvo, monetarna ekspanzija ECB-a trebala bi se pojačati, tako da referentne stope padnu još dublje u negativnu zonu. Drugo, rizik hrvatske države trebao bi se smanjiti tako da obveznički prinosi padnu u negativnu zonu, i treće, nakon ulaska u europodručje ne bi bilo dovoljno da se otklone naši specifični regulatorni troškovi, već bi i troškovi rizika trebali pasti na razine koje bi bile usporedive s najrazvijenijim zemljama članicama, a to za sada nije realan scenarij, poručuju iz Hrvatske udruge banaka. Dakako, moraju štediše umirivati, jer pitanje je kako bi se za sada još uvijek inertna štednja ponašala da se ta stopa još malo spusti. Ako bi pak štediše plaćale bankama da drži njihov novac, onda bi banke u jednom času zarađivale i na depozitima (što im je kada je kamata pozitivna trošak) i na kreditima, međutim, bila bi to igra živaca u kojoj bi vjerojatno prvo popustile štediše. Banke žive od svojih izvora, koji su temelj biznisa koji s jedne strane kupi novčane viškove da bi ih alocirao onima koji su potrebni.


Kao da već imamo euro


Iz HUB-ova priopćenja saznajemo i da su prosječne kamatne stope na dugoročne kredite poduzećima u Švedskoj (1,22%) i Belgiji (1,43%) najniže u EU. Druga interesantna kamatna stopa na kredite, navode, svakako je ona za stambene kredite, koja je u EU prema zadnjim usporedivim podacima ECB-a za rujan najniža u Slovačkoj (1,04%) i Njemačkoj (1,24%).


– Iako Hrvatska još nije uvela euro te nije razvijena članica EU, prosječne kamatne stope na obje spomenute vrste kredita u Hrvatskoj se kreću unutar intervala europodručja, kao da je Hrvatska već uvela euro. Podaci u ovom Pregledu pokazuju da su prosječne kamatne stope na stambene kredite u Hrvatskoj po prvi puta u povijesti pale ispod 3%. Takozvana uža efektivna kamatna stopa za stambene kredite prema metodologiji ECB-a u rujnu je iznosila 2,8%, komparirali su u Hrvatskoj udruzi banaka. Kažu i da »u EU postoje banke koje nude kredite uz negativne kamatne stope, no to su za sada iznimni slučajevi.« Dakle, iz priloženog je razvidno da naši građani i dalje plaćaju dvostruko višu kamatnu stopu na stambeni kredit od građana Njemačke, a čak i do tri puta višu od primjerice Slovaka.



U HUB-u su pobrojali koje se države za sada zadužuju uz negativne stope, odnosno investitori im još i plaćaju za njihove obveznice.


– Prema Eurostatu koji objavljuje desetogodišnje prinose na državne obveznice u lokalnim valutama, u negativnim prinosima u rujnu ove godine uživale su vlade Danske (-0,59%), Njemačke (- 0,59%), Irske (-0,01%), Francuske (-0,28%), Latvije (-0,11%), Luksemburga (-0,50%), Nizozemske (-0,43%), Austrije (-0,30%), Slovenije (-0,16%), Slovačke (-0,34%), Finske (-0,30%) i Švedske (-0,23%). Negativne kamatne stope su očita realnost, ali treba primijetiti da je preduvjet za to da zemlja bude članica europodručja ili s njime vrlo usko povezana i razvijena zemlja (Danska, Švedska). Hrvatska je u isto vrijeme zabilježila desetogodišnji prinos na državnu obveznicu od 0,49%. Za sada se, mjereno na ovaj način, nalazi daleko od zone minusa. Međutim, kada se kamatne stope na dugoročne državne obveznice nađu u negativnoj zoni, velika je vjerojatnost da će kamatne stope na kredite ostati u pozitivnoj zoni. Razlog su troškovi pretvaranja depozita u kredite, koji su mnogo veći od troškova pretakanja viškova novca velikih posrednika u potražnju za državnim obveznicama, tumače u HUB-u.



– Banke koje nude kredite s negativnim kamatnim stopama imaju druge (jeftinije) izvore financiranja pored depozita, ili imaju takvu strukturu klijenata da mogu »plaćati« negativne kamatne stope tj. tražiti od klijenata plaćanje za držanje depozita u banci. U pravilu, riječ je o rijetkim bankama koje posluju s klijentima s velikim viškovima gotovine – velikim korporacijama, financijskim posrednicima poput mirovinskih fondova, ili je riječ o bankama koje odabiru rizične strategije zaduživanja na tržištu novca gdje je novac jeftin radi financiranja dugoročnih plasmana. Negativne kamatne stope kod depozita stanovništva pojavljuju se samo iznimno, tako da se prosjeci kreću oko nule ili malo iznad nje, ali kod depozita poduzeća, naročito kratkoročnih, negativne kamatne stope više nisu rijetkost. Čak sedam razvijenijih država članica bilježi negativne kamatne stope na kratkoročne depozite poduzeća: Danska, Belgija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Španjolska i Švedska. S druge strane, najveće odstupanje u plus javlja se kod zemalja iz Srednje i Istočne Europe koje nemaju namjeru uvesti euro (Poljska, Češka, Rumunjska, iako treba primijetiti da su u Mađarskoj kamate kao u Hrvatskoj). Hrvatska se s prosječnih 0,14% smješta među zemlje članice koje su blizu nule, kao da smo već uveli euro. Međutim, ovi izvori financiranja u Hrvatskoj ni izbliza nisu značajni kao depoziti stanovništva, poručuju iz HUB-a.


Kriv im HNB


Zašto su kamatne stope na kredite pozitivne i kada su (neke) kamatne stope na izvore (depozite) negativne, pitanje je koje sami bankari postavljaju u Pregledu, pa odmah daju odgovor: razlika između cijene novca na izlazu (aktivne kamatne stope) i ulazu (pasivne kamatne stope) zavisi o nizu faktora kao što su operativni troškovi banaka, troškovi regulacije, troškovi rizika i dobit banaka.


– Povrat na kapital u hrvatskim bankama kreće se oko 9% i u međunarodnim se usporedbama pokazuje kao prosječan. Troškovna efikasnost hrvatskih banaka je solidna (omjer troškova i neto prihoda ispod 45%), što ostavlja regulatorne troškove i troškove rizika kao jedina logična objašnjenja razlike između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa. Elementarna financijska kalkulacija pokazuje da stopa obvezne rezerve koja je dvanaest puta veća nego u europodručju, visok trošak osiguranja depozita (0,32%) te niz drugih regulacija koje su uglavnom vezane uz valutne nerazmjere i deviznu likvidnost, moraju pronaći odraza u marži tj. razlici aktivnih i pasivnih kamatnih stopa. U našem slučaju, još važniji faktor su troškovi rizika koji zbog uglavnom dobro poznatih regulatornih, pravnih i političkih rizika sprječavaju brže zatvaranje »škara« razlika u kamatnim stopama, poručuju iz HUB-a. Drugim riječima, HUB-u smeta trošak regulative koju im je nametnuo HNB, dok povrat na kapital od 9 posto, što je pokazatelj i dalje visokih dobiti – isključuju iz kalkulacije.