Neki su pobijedili u finišu, a nekima je za pobjedu trebala samo prijava: 31 posto »Stranci nevažećih listića«

U devetnaest općina pobjednik se znao odmah, jer je kandidat bio samo jedan, a njemu je bilo najvažnije »pobijediti« nevažeće listiće, dok je u 11 općina i gradova razlika između pobjednika i poraženog stala u manje od jedan posto

Čemu izlaziti na izbore kada jedan listić ionako teško može na nešto utjecati – stav je kojim će barem dio biračkih apstinenata sebi argumentirati odluku da na dan izbora ne ode do birališta.

Lokalni izbori okončani u Hrvatskoj prije tjedan dana, pokazali su, međutim, kako teza da je doslovno svaki glas bitan nije samo floskula, kakvima političari uobičajeno vabe podršku. 

  Već dobro poznati slučaj Belišće samo je jedan od primjera za to. Nakon dva, a po nekim izvorima i tri prebrojavanja listića, rezultat je pokazao da je HDZ-ov Dinko Huis osvojio 2.289 glasova, a protukandidat Dinko Burić iz HDSSB-a dobio tek jedan manje. 

  Drugačije je bilo u maloj općini Žakanje u Karlovačkoj županiji. Tamo se trebalo kandidirati, jer nije bilo protukandidata.

Tamo je načelnik ponovno postao bivši HDZ-ov saborski zastupnik Nikola Sopčić, no dobar dio birača je u nedostatku drugog izbora masovno poništavao listiće.

Tako je Sopčić, iako jedini kandidat, osvojio tek 68 i pol posto glasova onih koji su izašli na birališta, dok je 31 i pol posto dobila »stranka nevažećih listića«. 

U devetnaest općina u Hrvatskoj izbori za dužnosnike bili su okončani praktički i prije otvaranja birališta, jer je biračima na raspolaganju bio samo jedan načelnički kandidat.   Najviše takvih, čak pet bilo je u Istarskoj županiji – izabrani načelnici nisu imali konkurenciju u Kanfanaru, Kaštelir – Labincima, Lupoglavu, Svetom Petru u Šumi i Svet Vinčentu.

Za prsa

Belišće nije jedini primjer nedjeljnih izbora da je pobjednik, sportskim žargonom, slavio za – prsa. U čak još deset gradova i općina u Hrvatskoj razlika između pobjednika i gubitnika stala je u manje od jedan posto. 

  Najpoznatiji i u političkom smislu najrelevantniji je, dakako Split, gdje je SDP-ov Ivo Baldasar nad Vjekoslavom Ivaniševićem slavio sa samo šestotinjak glasova prednosti – ili 0,9 posto.

U Požegi je, pak, »vječnom« SDP-ovom gradonačelniku Zdravku Ronku šesti mandat izmakao za samo 0,37 posto. Prevedeno, za još četiri godine vladati nezavisni Leo Katić.

Sedam glasova bilo je presudno da načelnik Gornje Rijeke u Koprivničko križevačkoj županiji postane Darko Fištrović (SDP), a osam da općinu Selnica u Međimurskoj županiji preuzme HNS-ovac Ervin Vičević.

SDP-ovac Davor Petrik je s devet glasova prednosti nad HDZ-ovim protukandidatom osvojio općinu Bukovlje u Brodsko – posavskoj županiji, dok je deset glasova odlučilo da HSS-ov Darko Knežić preuzme Novu Raču u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji.

Jedanaest glasova bila je, pak, razlika između HDZ-ove Nataše Turbić i SDP-ovca Gorana Đekića na izborima u Gračacu.  

Uvjerljivo

Nasuprot onih koji su do mandata došli s minimalnom prednošću, zanimljivo je vidjeti i tko su najuvjerljiviji pobjednici nedjeljnih izbora. Listu bez premca predvodi HDZ-ovac Mato Tonković, koji je nad protukandidatom iz SDP-a Petrom Mahvićem u općini Berek u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji slavio s čak 87,12 posto. Ne manje važno, na ovako uvjerljiv način izborio je svoj šesti mandat načelnika.  

Marija Jančić (HDZ) je na izborima u općini Marija Gorica u Zagrebačkoj županiji pobijedila s 85,88 posto glasova izašlih birača, HNS-ovac Žarko Miholić u Zlatar Bistrici u Krapinsko-zagorskoj županiji s 85,74 posto, dok je IDS-ovac Emil Daus istarsko Cerovlje osvojio s 83,98 posto glasova. 

  Svi navedeni mogu biti ponosni, ali na svoj mandat nemaju ništa veće pravo nego oni koji su do pobjede došli sa samo jednim glasom prednosti. Prvima tako ostaje umjetnički dojam, drugima potvrda koliko je zapravo važnost svakog pojedinog birača. 

  U oba slučaja, međutim, računa se samo jedno – tko je vlast dobio, a ne kako.