Foto S. Drechsler
Lako je moguće da presuda u sporu, koju Hrvatska neće priznati i koja će izazvati nova sporenja između Zagreba i Ljubljane, stigne prije odluke o tome je li Hrvatska imala pravo izaći iz arbitraže
RIJEKA Arbitražni sud, koji je u skladu s arbitražnim sporazumom trebao odlučiti o graničkom sporu između Hrvatske i Slovenije, ipak nastavlja s radom, unatoč činjenici da se Hrvatska, zbog afere Pirangate, povukla iz arbitražnog sporazuma. Stalni arbitražni sud u Haagu, koji ad hoc arbitražnom sudu pruža usluge tajništva, obavijestio je jučer da je predsjednik arbitražnog suda Gilbert Guillaume imenovao Norvežanina Rolfa Einara Fifea za slovenskog arbitra u arbitražnom sudu, a Švicarca Nicolasa Michela za hrvatskog arbitra, čime je sud ponovno popunjen i može nastaviti rad.
Podsjetimo, hrvatski arbitar Budislav Vukas povukao se iz arbitražnog suda nakon što se Hrvatska povukla iz arbitražnog procesa, kompromitiranog otkrićem nedopuštenog dogovaranja i lobiranja među članovima arbitražnog suda od strane slovenskog arbitra Jerneja Sekoleca i slovenske agentice Simone Drenik, koji su također dali ostavke.
Potom je slovenska strana za svog arbitra imenovala čelnika Međunarodnog suda pravde Ronnyja Abrahama, no i on je ubrzo odstupio, pa se činilo da bi to mogao biti i kraj arbitražnog suda.
Riskantna zadaća
Hrvatska strana, naime, oglušila se na Guillaumeov poziv da imenuje novog arbitra, smatrajući arbitražu »mrtvom« i pozivajući arbitražni sud da jedino može donijeti odluku o samoraspuštanju. Sabor je zatražio od vlade da pokrene postupak prestanka sporazuma o arbitraži, navodeći da je Slovenija bitno povrijedila njegove odredbe i cijeli proces nepovratno kompromitirala. Vlada je to i učinila, pozivajući se na Bečku konvenciju o pravu međunarodnih ugovora, čiji 60. članak predviđa prestanak važenja sporazuma u slučaju bitne povrede njegovih odredaba.
Slovenija se pak s tim uopće ne slaže, tvrdeći da se Hrvatska ne može jednostrano povući iz arbitraže, očekujući i snažno lobirajući da arbitražni sud nastavi rad do konačne presude za koju u Ljubljani opravdano očekuju da će presuditi u njihovu korist i da će Sloveniji dati teritorijalni kontakt s otvorenim morem.
Ljubljana se protivi i pozivanju Hrvatske na Bečku konvenciju, tvrdeći da se u ovom slučaju nepoštivanja sporazuma ne radi o »bitnom kršenju«, odnosno takvom kršenju koje bi opravdavalo napuštanje arbitraže, te da sam arbitražni sporazum predviđa mehanizam za rješavanje ovog problema – ostavku i imenovanje novog arbitra. Hrvatska, naravno, takvo objašnjenje negira, tvrdeći da se radi o »teškoj« i »nepopravljivoj« povredi arbitražnog postupka.
O tome tko je u ovom slučaju u pravu, odlučit će ponovo arbitražni sud, isti onaj kompromitirani sud iz kojeg se Hrvatska povukla i koji više ne priznaje. Istina je, doduše, da je teoretski moguće da sud sada kada je ponovno popunjen opet razmotri situaciju i zaključi da je arbitražni proces u ovakvim okolnostima besmisleno nastaviti, ali to je doista malo vjerojatno, pogotovo nakon što je Francuz Guillaume vjerojatno uložio silan napor da pronađe dva vjerodostojna stručnjaka koji bi se prihvatili riskantne i potencijalno kompromitantne zadaće u njegovom arbitražnom sudu.
Daljnje očitovanje
Iz arbitražnog suda priopćili su samo da sud sada namjerava »pažljivo razmotriti stajališta strana, uključujući učinke najavljene namjere Hrvatske da odustane od arbitražnog sporazuma i moguće posljedice po sadašnji postupak događaja koji su podloga hrvatske odluke«, pri čemu će možda ponovno pozvati dvije strane na daljnje očitovanje »po pitanju prava i činjenica«.
U priopćenju iz Haaga navodi se da je novi hrvatski arbitar Nicolas Michel bio pravni savjetnik švicarskog saveznog ministarstva za vanjske poslove od 1998. do 2004., te prvi čovjek uprave za međunarodno pravo. Michel je predvodio švicarsko izaslanstvo na međunarodnim konferencijama, a bio je u povjerenstvu za uspostavu Međunarodnog kaznenog suda i prvu skupštinu država članica Rimskog statuta. Bio je na čelu različitih međunarodnih odbora, uključujući onaj o članku 51. Povelje UN-a. Od 2004. do 2008. obnašao je dužnost podtajnika UN-a za pravne poslove i pravno savjetovanje. U ime glavnog tajnika vodio je ili sudjelovao u nekoliko međudržavnih posredovanja u prijeporima oko kopnene i morske granice.
Slovenski arbitar Rolf Einar Fife bio je čelnik odjela za pravne poslove u norveškom ministarstvu vanjskih poslova od 2002. do 2014. Prije toga je obnašao različite dužnosti u ministarstvu. Bio je u norveškoj stalnoj misiji pri UN-u kao čelnik odjela za pravna pitanja međunarodnih organizacija i za pomorsko pravo. Od 2014. bio je norveški veleposlanik u Francuskoj i Monaku. Tijekom svoje karijere predstavljao je Norvešku pred međunarodnim sudovima, a vodio je brojne pregovore u ime Norveške, pa i pregovore na području pomorskog prava. Bio je glavni pregovarač u pregovorima oko morske granice s Rusijom, a također je bio šef norveškog izaslanstva u povjerenstvu za granice epikontinentalnog pojasa pri UN-u.
Pritom je jako važno imati na umu tajming daljnjeg odlučivanja u ovom slučaju. Konačna odluka o sporu prvotno je trebala biti objavljena do konca godine, a čak i ako zbog ovih turbulencija bude odgođena za nekoliko mjeseci, odluka mogla bi biti donesena prije odluke o opravdanosti hrvatskog napuštanja arbitraže jer o tome sud treba odlučiti u roku od godinu dana. Zbog toga bi se lako moglo dogoditi da presuda u sporu, koju Hrvatska neće priznati i koja će izazvati nova sporenja između Zagreba i Ljubljane, stigne prije odluke o tome je li Hrvatska imala pravo izaći iz arbitraže.
Zbog toga je slovenska strana iznimno zadovoljna ovakvim razvojem događaja, a imenovanje shvaća kao svoju pobjedu, dok na hrvatskoj strani šute: »Ministarstvo vanjskih i europskih poslova nema komentara o ovome pitanju, budući da je, kao što je poznato, Hrvatska izašla iz procesa arbitraže, jer je Slovenija kompromitirala proces«.
