Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 1
Sutra: 14° 14° 1
20. rujna 2019.
Čuvari prirode

Najbolje društvo u planini: Proveli smo dan s rendžerima u Parku prirode Učka

snimio Marin Aničić
snimio Marin Aničić
Autor:
Objavljeno: 6. kolovoz 2019. u 7:23 2019-08-06T07:23:00+02:00

U Parku prirode Učka ne obitavaju tako opasne divlje zvijeri, ali se može »naletjeti« na medvjeda, vuka, vepra, divlju mačku ili poskoka. Čak i za iskusne rendžere, za one koji se brinu za sigurnost svih posjetitelja učkarskih obronaka, susret sa šumskim stanovnicima, pogotovo ako se radi o ženki s mladuncima, može predstavljati opasnost...

Svaki nam je radni dan drugačiji i premda je Park prirode Učka jedan prekrasan, miran park i u njemu prijete određene opasnosti. Ovdje živi stotinjak stalnih stanovnika plus vikendaši i izletnici, ali obitavaju i zvijeri poput medvjeda, vuka, divljih svinja... – govori naš sugovornik, Ivan Živadinović, simpatični i razgovorljivi rendžer, odnosno na hrvatskom jeziku »čuvar prirode« u Parku prirode Učka. Ovim se poslom bavi desetak godina, a tijekom ljetnih mjeseci, kada učkarski obronci privlače sve više turista i inače dinamičan posao postaje još uzbudljiviji.

Zadnjeg dana srpnja obilježen je Svjetski dan rendžera. Bila je to prigoda za odavanje počasti svim rendžerima koji svakodnevno izlažu svoje živote opasnostima, a u zadnjih deset godina ih je u svijetu, na radnome mjestu čak 1.038 smrtno stradalo.

– Sjetit ćemo se rendžera koji su obavljajući posao čuvara prirode stradali na zadatku radeći svoju časnu dužnost, štiteći prirodnu i kulturnu baštinu našeg planeta Zemlje. Nažalost, na dugoj listi stradalih ove godine se našao i kolega čuvar prirode iz Parka Telašćica, Goran Milin – poručili su iz Udruge Hrvatski rendžer.

Suradnja s mještanima

Svim rendžerima i javnosti službeno pismo i poruku odaslao je Sean Willmore, predsjednik Međunarodne rendžerske federacije, koji je objavio i listu stradalih, uz napomenu da se ta lista, nažalost, svakodnevno proširuje. Samo u zadnjih godinu dana u svijetu je smrtno stradalo 149 rendžera, a u zadnjem desetljeću njih čak 1.038. Od toga je relativno mali broj od 31 stradale osobe na području Europe, dok je najviše rendžera, njih gotovo 900 poginulo na radnim mjestima čuvara prirode u Aziji i Africi, na teritorijima gdje su susreti sa životinjama poput tigrova i slonova česti, a ishod neizvjestan.

3753029

U Parku prirode Učka ne obitavaju tako opasne divlje zvijeri, ali se može »naletjeti« na medvjeda, vuka, vepra, divlju mačku ili poskoka. Čak i za iskusne rendžere, za one koji se brinu za sigurnost svih posjetitelja učkarskih obronaka, susret sa šumskim stanovnicima, pogotovo ako se radi o ženki s mladuncima, može predstavljati opasnost...

– U sezoni radimo po principu dežurstava, svaki drugi dan od 8 do 20 sati. U Parku prirode su zaposlena tri čuvara prirode. Obilazimo teren, popravljamo infrastrukturu, putokaze, čistimo porušena stabla nakon nevremena i oslobađamo planinarske prolaze. Važan nam je dobar kontakt s mještanima koji ovdje žive, a prije dvije godine smo imali podatak da se radilo o ukupno 128 osoba. Taj dobar kontakt sa stanovnicima je uspostavljen i oni nam često dojavljuju korisne stvari poput toga da turisti koji su se zaustavili s kamperom pale vatru, ali traže i našu pomoć, kada im treba izvući pokvareni traktor i slično. Tijekom svibnja i lipnja, te u rujnu i listopadu imamo edukacije u Parku prirode Učka, vodimo škole i vrtiće i pratimo ih. Posao nam je i spašavanje stradalih posjetitelja, pa su tako nedavno kolege spašavali Nizozemku koja je slomila nogu na putu prema Vojaku. Isto tako, usko surađujemo s vatrogascima i imamo vatrogasna dežurstva. Vatrogasno vozilo nam je baš na popravku, a na Vojaku imamo osobu koja je sezonski zaposlena i koja nam dojavljuje požare. Svaki dim je nama signal da obiđemo teren i ako se ukaže potreba, odmah pozovemo vatrogasce. Isto tako, surađujemo i s vojskom i Hrvatskim šumama. Po zimi se često događa da ljudi »zaglave u snijegu«, a po ljeti najčešće pomažemo turistima u nevolji, pogotovo kada u šumu krenu u japankama – opisuje nam svakodnevicu učkarskih rendžera naš sugovornik.

Po potrebi turistički vodiči

– Prije 15-ak dana sam pomogao Englezu koji se vozio prema tunelu s druge strane i pukla mu je guma na biciklu. Bio je sav oguljen i trebao je liječničku pomoć, pa sam saznao da je odsjeo u Buzetu i odveo ga liječniku, a bicikl sam predao u hotel gdje je boravio. Posjetitelji često uganu nogu i trebamo ih odvesti do Poljana, Ičića i drugih mjesta bliže moru. Mi također pomažemo svim kampovima koji se održavaju na Učki, dovozimo im hranu i opremu, a vodimo i strane grupe turista po Učki i otkrivamo im njezine ljepote. Ja vodim na njemačkom jeziku, a drugi kolege na engleskom i talijanskom.

3753032

Vodimo ih najčešće od Poklona do Vojaka, upoznajemo ih s našom tradicijom, vegetacijom i životinjama. Zaustavimo se na vrhu Učke gdje pojedu sendvič i odmore se, pokažemo im Čepićko polje, Istru i otoke te se vratimo ili istim putem ili kraj Dopolavora dolje na Poklon. Vrlo je popularan izlet pod nazivom »Jedan dan s rendžerom«, a zanimljivo je da se prijavljuju više domaći turisti nego strani. U tom programu »provedi dan s rendžerom«, u prirodi provedu 5-6 sati. Također, obavljamo i monitoring ptica. Ove smo godine dobili crnu žunu, biolozi pripreme trasiranje puta, a mi ga obilazimo s kompasom, pušta se zvuk i priziva ptice da se vidi radi li se o mužjaku ili ženki, da se vidi od kuda su došle i slično. Imamo i fotozamke koje se pale na senzor i putem kojih možemo saznati više o vrstama životinja koje ovdje obitavaju. Od srne, zeca, medvjeda do veprova, snimili smo do sada na taj način. Više prema Gorskome kotaru smo postavili i fotozamke za risa, no do danas ga još nismo uspjeli snimiti, ali pronašli smo divlju mačku, što znači da bi se tu negdje moglo pronaći i risa – ispričao nam je rendžer Ivan Živadinović. Tijekom srpnja su zabilježili neobičan slučaj.

Zimi ekstremni uvjeti

Park prirode Učka je specifičan po tome što se prostire od Mediterana do alpskog dijela. Na 800 metara nadmorske visine rastu bukve i do 30 metara visoke, a na vrhu učkarski zvončić, endemska, zaštićena vrsta. Na Učki tijekom zime ponekad napada i do 2 i pol metra snijega i bude desetak stupnjeva manje negoli uz more.

– Na jednoj Božićnoj bajci kombi iz Opatije je dostavilo plinske boce i tijekom iskrcaja – mjenjač mu se od hladnoće zaledio. Zbog minusa u zraku smo i kolega i ja već do sada imali upalu pluća zbog preoštrog zraka. Ljeti je ovdje puno već cirkulacija ljudi, ali i više nezgoda. Cesta za Vojak bude prometna, premda je promet njome zabranjen. Imamo i osam biciklističkih staza, iznajmljivanje električnih bicikala te ponudu izleta i organiziranih tura – rekao je naš sugovornik.

– Mađarski turisti su nedavno došli na vrh Učke. Rekli su da su prilikom uspona iz smjera Medveje sreli medvjeda. Neobičnost njihove priče je bila u tome što je medvjed kada ih je vidio išao prema njima, što nije tipično ponašanje. Pobjegli su, potrčali i popeli se na drvo, a medvjed je otišao. Posumnjali smo da se radilo ili o medvjedici s mladima, ili pak o bjesnoći. No budući da su nam i ranije turisti bili dojavili da su sreli medvjeda koji je »išao na njih«, smatrali smo da se radi o medvjedici s mladima i kontaktirali smo LD Kobac iz Lovrana, jer smo trebali osigurati siguran boravak u prirodi za turiste. Sve smo informirali o pojavi medvjeda i savjetovali da izbjegavaju stazu od Medveje prema Lovranskoj Dragi, odnosno Maloj Učki te Vojaku. Lovci su u popodnevnim satima otišli na teren sa psima i pustili ih malo duže vremena da obilaze stazu i nakon toga više nismo imali problema – nedavna je »crtica« iz učkarske rendžerske stvarnosti.

I šumari i medicinari​

Čuvar prirode mora imati položen ispit za rukovanje motornom pilom, tečaj prve pomoći i reanimacije, te svi znaju raditi s defibrilatorom koji se nalazi u Parku prirode Učka.

3753033

– Tijekom zime obiđemo svu infrastrukturu i čim prođe glavna hladnoća, započinjemo s popravcima. A ima i putokaza do kojih treba hodati sat i pol pješice, noseći svu potrebnu opremu za betoniranje – naveo je Živadinović i upozorio na novi problem koji se pojavio od kada je počelo odvojeno prikupljanje otpada.

U društvu vuka

– Snijeg je padao, bilo je hladno i planinara tog dana nije bilo na Učki. Moj je kolega sjedio u terenskom vozilu i ispred njega je protrčala životinja. Mislio je u početku da je to pas, no planinara nije bilo, pa je pomislio da je to možda vuk. Po tragovima u snijegu se utvrdilo da je to doista i bio vuk. I vuk i medvjed i poskok izbjegavaju ljude i sve je stvar prvog koraka, ako se osjeti ugrožen – može biti opasno. Mi moramo dati signale da smo ušli na njihov teren, da smo u šumi – naveo je »rendžer Ive«.

– Nažalost, gotovo svakodnevno, imamo problema sa smećem odbačenim kraj kontejnera ili u prirodi. Ljudi se voze preko Učke i bacaju smeće iz auta – primijetio je učkarski rendžer čija je zadaća, uz ostalo, i upozoriti turiste na grmljavinsko nevrijeme ukoliko se zateknu na Učki...

– Susreti s poskokom, medvjedom ili čoporom vukova koji posljednjih godina obitavaju na Učki i dijelu Slovenije, a ima ih između 14 i 17 jedinki, nisu bezazleni, pa možemo reći da je naš posao povremeno opasan. Napada vukova u zadnjih nekoliko godina nije bilo, a zadnji je zabilježen na Maloj Učki gdje se vuk zaletio u stado ovaca i napravio pravi dar-mar. Moram reći da mi rendžeri nemamo zaštitno oružje. Moja najopasnija situacija u 10 godina karijere bila je kada je udar munje ubio četiri krave na jednom predjelu. Pretpostavljalo se da će početi dolaziti bjeloglavi supovi i onda smo postavili fotozamke i svaka dva dana odlazili na teren, pregledavali snimke i mijenjali baterije. Prolazili smo uvijek istim putem i jednog dana u rujnu, sasvim neočekivano iz jednog grma uzdigao se poskok. Dvadeset dana poslije nisam išao tim putem – rekao je Živadinović.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.