Scenarij Grčke

Na europskom začelju: Hrvatska štednjom na znanosti srlja u katastrofu

Vedrana Simičević



Ravnatelj IRB-a koji od početka svog mandata naglašava potrebu potrebu povezivanja znanosti i gospodarstva smatra da u Hrvatskoj ta sprega nije ni približno jaka kao u svijetu. 


Kod nas je nažalost uvriježeno pogrešno shvaćanje da možemo govoriti ili o gospodarstvu ili o znanosti. Ako IRB zaradi i to uloži u inovacije, to se vraća i kroz gospodarstvo. Da pojasnim, svakoj inovaciji prethode kvalitetna temeljna istraživanja. Kad takva istraživanja dovedu do inovacije mi ju onda moramo moći zaštiti patentom, nakon toga je komercijaliziramo i vraćamo uloženo.  Jedan uspješan primjer je RapidCell metoda koju je razvio tim dr. Cindrića



Dovodi se u pitanje kvaliteta doktorskog studiranja i opstanak mladih istraživača. Oni koji žele graditi svoju karijeru, žele imati dovoljno sredstava za istraživanja i raditi na adekvatnoj opremi. Ako to ne mogu tu ostvariti, odlaze van, upozorava Lučin dodajući da se posljednjih pet, šest godina izgubila i politika pomlađivanja sveučilišta, s obzirom da se nisu razvijali financijski instrumenti, niti instrumenti za razvoj istraživačkih karijera i selekciju, što je rezultiralo i manjim brojem primljenih novaka. Odgovarajući na pitanje kako će se to u konačnici odraziti na razvoj gospodarstva, Lučin naglašava da se razvoj novih industrija mora temeljiti na dobro obrazovanim ljudima, te da je jedina šansa Hrvatske za opstanak na europskom tržištu stvaranje jakih istraživačkih centara koji će se razvijati u funkciji novih ekonomija. 


– Najbolji i najdrastičniji primjer je farmaceutska industrija u kojoj je Hrvatska dobra, no prostor za razvoja farmaceutske industrije je puno veći nego što ga mi možemo apsorbirati jer nam nedostaje stručnih ljudi. Nije svrha doktorskih studija da samo školujemo ljude da bi radili na sveučilištu i bili državni službenici, već da steknu dovoljno znanja kako bi iskoristili istraživačku tehnologiju i pokretali nove poslove. Mi smo kao rektorski zbor uputili pismo premijeru sa zahtjevom da se povećaju proračunska sredstva. Naravno nije poanta »nađite milijun kuna pa ćemo mi istraživati«, nego je važno da imamo dovoljno sredstava da naši doktoranti mogu raditi doktorate, da su usmjereni tehnološki tamo kamo trebaju, a ne da se kvaliteta doktorata minimizira. No sa 140 milijuna kuna koliko je na razini države trenutno odobreno za materijalne troškove istraživanja, o povećanju kvalitete ne možemo ni razmišljati ozbiljno. Toliko za materijalne troškove istraživanja ima jedno prosječno njemačko sveučilište, uspoređuje Lučin.