Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 20° 1
Sutra: 20° 20° 1
20. rujna 2018.
Tesla - velikan stoljeća

NIKOLA TESLA Genij bez čijih izuma današnji svijet ne bi mogao funkcionirati ostao je ponosan na Smiljane

foto: web
foto: web
Autor:
Objavljeno: 7. siječanj 2018. u 9:28 2018-01-07T09:28:00+01:00

Tesla je rođen 10. srpnja 1856. godine u Smiljanu. Njegov otac Milutin bio je pravoslavni svećenik, a majka Georgina (zvana Đuka, rođena Mandić) bila je domaćica, bez formalne naobrazbe, ali iznimno inteligentna žena čija je želja za znanjem snažno utjecala na njenog sina. Noć u kojoj se rodio bila je olujna, sijevalo je i grmilo, baš kao da su ti atmosferski izboji elektriciteta odredili budućnost Nikole Tesle.

Čovjek sjedi u svojoj radnoj sobi i radi na PC-u, a električna energija potrebna za njegov rad dolazi kroz utičnicu. Isti taj čovjek ogladni, prošeće do svog hladnjaka, otvori ga, u njemu sve propisno rashlađeno, a ta hladnoća čuva namirnice, i još mu se upali žaruljica, a električna energija i za to dolazi kroz običnu utičnicu. Poželi isti taj čovjek uključiti stroj za pranje rublja (ako je ikako moguće u večernjim satima, kada je struja jeftinija), a električna energija i za taj stroj dolazi kroz utičnicu. Na kraju večeri odluči pogledati omiljenu seriju na televizoru, a i taj se televizor električnom energijom napaja kroz utičnicu. Sve to, i još mnogo drugih blagodati bez koje bi suvremena civilizacija bila nezamisliva, omogućili su izumi genija iz Like Nikole Tesle. A upravo na današnji dan, 7. siječnja 2018. godine navršava se 75. obljetnica smrti Nikole Tesle.

Umro je u New Yorku, u hotelu »New Yorker« (godinama je, u vrijeme kada je financijski bolje stajao živio u »Waldorf Astoriji«), a ubrzo nakon njegove smrti agenti vlade Sjedinjenih Američkih Država iz njegovog su apartmana odnijeli znatan dio njegovih spisa, očito ih smatrajući važnima za obranu i sigurnost SAD-a i znanstveni razvoj. Njujorški gradonačelnik Fiorello la Guardia tri dana nakon Tesline smrti izrekao je na radiju posmrtno slovo u čast Nikole Tesle. Posljednji oproštaj od velikana održan je u srijedu 12. siječnja u katedrali Sv. Ivana. Glasoviti violinist Zlatko Baloković odsvirao je srpsku tužaljku iz Prvoga svjetskog rata »Tamo daleko«. Bila je to itekako prigodna skladba za oproštaj od čovjeka koji je rođen u malenom ličkom Smiljanu, nadomak Gospića, a umro je u New Yorku. Sljedećega dana »The New York Times« je objavio izvještaj s oproštaja od Tesle. Dvije tisuće ljudi bilo je na posljednjem ispraćaju. Vjerska služba služena je na srpskom jeziku, uz sudjelovanje svećenika Srpske pravoslavne crkve, a otvorio ju je biskup William T. Manning. Telegram sućuti uputila je Eleanor Roosevelt, supruga predsjednika Franklina Delanoa Roosevelta. Napisala je da su »predsjednik i ona zahvalni na njegovom doprinosu znanosti i industriji u ovoj zemlji«. Telegram je poslao i potpredsjednik SAD-a Henry A. Wallace. Ustvrdio je da su »smrću Nikole Tesle obični ljudi izgubili jednog od svojih najboljih prijatelja«. Telegrame su poslali i nobelovci Robert Millikan, Arthur Compton, James Francis.

Snažan utjecaj majke

Tesla je rođen 10. srpnja 1856. godine u Smiljanu. Njegov otac Milutin bio je pravoslavni svećenik, a majka Georgina (zvana Đuka, rođena Mandić) bila je domaćica, bez formalne naobrazbe, ali iznimno inteligentna žena čija je želja za znanjem snažno utjecala na njenog sina. Noć u kojoj se rodio bila je olujna, sijevalo je i grmilo, baš kao da su ti atmosferski izboji elektriciteta odredili budućnost Nikole Tesle.

Nakon završene pučke škole gimnaziju je pohađao u Gospiću i Karlovcu (koji je za tadašnje uvjete imao veoma modernu gimnaziju s dobro opremljenom učionicom za prirodoslovlje) gdje je i maturirao. Visoku tehničku školu upisao je 1875. godine u Grazu. Prve godine studija primao je stipendiju Vojne krajine, a sljedeće je godine ostao bez stipendije jer je Vojna krajina razvojačena. Dva je puta, 1876. i 1878. godine, tražio stipendiju Matice srpske iz Novoga Sada, ali je odbijen. Studij je odlučio nastaviti u Pragu 1880. godine, ali nikada nije diplomirao, možda i zato što se mladenački posvetio kartanju. Tesla spada među one velikane iz Hrvatske, poput Miroslava Krleže, koji nisu imali fakultetsku naobrazbu.

Od djetinjstva je bilo znatiželjno, inteligentno, pa i neobično dijete. Isprobavajući svoj model »padobrana« (u osnovi skoka s krova kuće pomoću otvorenog kišobrana) se ozlijedio. Već kao dječak je pokazivao iznimnu žeđ za znanjem i briljantno pamćenje. Tesla je imao fotografsko pamćenje, što mu je omogućilo, uz ostalo da zna naizust Goetheova »Fausta«. I prije nego što se ozbiljno počeo baviti znanošću pokazivao je odlike genija, čovjeka koji se potpuno posvećuje jednom problemu dok ga ne riješi, a nakon što ga riješi njime se više ne bavi i posvećuje se sljedećem problemu.

Za vrijeme studija u Grazu otkrio je Voltairea i odlučio pročitati njegova sabrana djela, u sedamdesetak svezaka. Nije odustao, pročitao je sabrana djela Voltairea, a kasnije je priznao da ga je to, uz druge studentske obveze, skoro ubilo. Godine 1881. zaposlio se Središnjem telegrafskom uredu u Budimpešti, potom u telefonskoj centrali u kojoj je napravio niz tehničkih poboljšanja. Već 1882. mladi Tesla zaposlio se u pariškom uredu telefonske podružnice kompanije Thomasa Alve Edisone, čovjeka kojega se smatralo najvećim izumiteljem razdoblja i čarobnjakom elektriciteta.

Tesla je po mnogočemu za većinu ljudi bio čudak. Govorio je da prima »slike«, a te je »slike« pretakao u svoje izume. Jednu od najvažnijih »slika« primio je u Budimpešti, u šetnji s kolegom, recitirajući »Fausta«, u suton. Za vrijeme te šetnje uobličio je osnovnu ideju primjene višefaznih izmjeničnih struja za ostvarenje rotacijskog magnetnog polja. I do tada nezadovoljan tada dominantnom istosmjernom strujom, u toj je šetnji zamislio jedan od svojih najvažnijih izuma.

Tesla doista jest bio čudak, nije podnosio breskve, bio je strastveni kavopija, a potom je shvatio da ne uživa u kavi kao napitku nego u mirisu kave, pa je naručivao kavu kako bi ju mirisao, a onda je shvatio da mu ni to više ne treba. Gotovo manijakalno se bojao bacila zbog čega se nije rukovao, a na večerama bi mu morali servirati desetke toplih ubrusa kojima je neprekidno brisao ruke. No, Tesla nije bio asocijalan. Upravo suprotno, itekako je volio društveni život. U New Yorku je često išao u kazalište, posjećivao je društvena zbivanja, a i sam je postao, današnjim rječnikom kazano »celebrity«, toliki da je o njegovim proslavama rođendana na vrhuncu njegove slave izvještavao »The New York Times«.

Niti dolar u džepu

Većinu života proživio je u Sjedinjenim Državama gdje je stigao 1884. godine ( s niti dolarom u džepu i primjerkom Njegoševa »Gorskog vijenca«) i na preporuku se zaposlio u Edisonovoj kompaniji. U toj je kompaniji zagovarao proizvodnju i prijenos izmjeničnih struja, zapravo je zagovarao svoj model, ali budući da je Edison golem novac uložio u proizvodnju i distribuciju istosmjerne struje, nije nailazio na razumijevanje. Vrlo brzo je dao otkaz, kraće vrijeme zarađivao za život kopajući kanale u New Yorku, a potom je osnovao svoju kompaniju s laboratorijem i u njoj konstruirao elektromotore izmjenične struje. Godine 1887. registrirao je prve patente o proizvodnji i prijenosu višefaznih izmjeničnih struja. Teslin je model imao goleme prednosti. U jednoj se elektrani mogla proizvoditi golema količina električne energije i njegovim sustavom prenositi na velike udaljenosti.

Tadašnji je New York imao više stotina lokalnih električnih elektrana, Teslin model omogućio bi opskrbu tolikog grada iz jedne elektrane. No, ubrzo je izbio »rat struja« između Tesle i Edisona koji je bio svjestan koliko Teslin model ugrožava njegove poslovne interese. Rat je bio nesmiljen, Edison je organizirao prezentacije na kojima su, pomoću Teslinog visokonaponskog modela, ubijane životinje, ne bi li se pokazalo koliko je to opasno. Na koncu je uz Teslu pristao jedan čovjek, George Westinghouse, izumitelj (otkrio je zračnu kočnicu) i spretan biznismen koji je vjerovao u Teslu. O Teslinim izumima u to su doba pisale brojne novine, on je održao niz zapaženih predavanja i na njima je izvodio nove, do tada nezamislive pokuse. Teslin višefazni sustav i njegovu rasvjetu tvrtka »Westinghouse« demonstrirala je 1893. godine na Svjetskoj izložbi u Chicagu. Bio je trijumf, a »Westinghouse« je predložio da na slapovima Niagare izgradi elektranu na Teslinom principu. Ta je elektrana završena 1896. godine, a njome je visokonaponskim dalekovodom (takav je napon bitno smanjivao gubitke) električnom energijom opskrbljivan četrdesetak kilometara udaljeni Buffalo. Bio je to trenutak konačne pobjede Tesle u »ratu struja«.

Westinghouse se Tesli ugovorom obvezao isplatiti jedan dolar za svaku proizvedenu konjsku snagu u elektrani. Ubrzo je shvatio da elektrana toliko proizvodi te da je svota toliko velika da ju ne može isplatiti. To je kazao Tesli, ne negirajući svoj dug, a Tesla je uzeo ugovor i jednostavno ga poderao, odrekavši se mogućnosti da postane iznimno bogat čovjek zaključio je da je Westinghouse pomogao njemu kada nitko nije htio, pa je normalno da on njemu sada vrati uslugu.

Niz važnih otkrića

Tesla je imao još niz važnih otkrića. On je otkrio radio prijenos (iako se to pripisalo Guglielmu Marconiju koji je za to dobio i Nobelovu nagradu, ali je američki Vrhovni sud na koncu, 1943. godine, Tesli dao za pravo), a pomoću njih je razvijao koncept »daljinskog upravljanja«. Godine 1898. demonstrirao je svoj brod (zapravo brodić) na daljinsko upravljanje, bez posade. Velika nesreća zadesila ga je 1895. kada je izgorio njegov laboratorij i arhiva. Već sljedeće godine izgradio je novi laboratorij i u njemu je postizao vrlo visoke napone (i više milijuna volti) i stvarao snažna električna polja. Tesla je svoj izum demonstrirao svjetlećim cijevima (nalik na današnje neonke) koje su svijetlile iako nisu bile spojene vodovima. Time je demonstrirao i svoju veliku opsesiju – bežični prijenos električne energije. Shvatio je i da struje visokih frekvencija nisu opasne za čovjeka i zaključio da se mogu koristiti u medicini.

Za istraživanja bežičnog prijenosa energije 1897. godine izgradio je veliku postaju nadomak Coloradu Springsu. Tamo je izveo neke pokuse koji do danas nisu ponovljeni. Eksperimentirao je sa bežičnim sustavima prijenosa signala i električne energije na daljinu, usred bijela dana upalio je javnu rasvjetu u naseljima udaljenima nekoliko desetaka kilometara i usput nehotice svojim sustavom od nekoliko milijuna volta oštetio tamošnju električnu centralu. Tesla je smatrao da električna energija mora biti dostupna svima i besplatna. Godine 1901. na Long Islandu izgradio je stup visok 57 metara kojemu je na vrhu bila žičana kupola promjera 20 metara. Namjeravao je bežično odašiljati signale i električnu energiju, besplatnu. No, investitor, moćni bankar John Pierpont Morgan prekinuo je financiranje tih eksperimenata. Čovjeku posvećenom zarađivanju novaca, koji je znatnu svotu uložio u biznis s električnom energijom, nije se sviđala ideja besplatne električne energije za sve. Eksperimenti su obustavljeni 1905. godine, a postaja je 1917. srušena zbog straha da bi mogla služiti njemačkim špijunima.

Tesla je otkrio i mnogo toga što se ne pripisuje njemu, iako je po mnogočemu sudeći imao pravo prvenstva. Čini se da je upravo on otkrio elektron, što je jedno od najvažnijih otkrića u fizici u posljednjih 150 godina, a on je eksperimentalno prvi uočio X-zrake, koje je nakon njega otkrio i Wilhelm Conrad Röntgen i za to otkriće postao prvi dobitnik Nobelove nagrade za fiziku uopće.

Cijenjen i zaboravljen

Posljednja desetljeća svog života Tesla je proveo cijenjen, ali i uvelike zaboravljen. Fizičari su ga se sjetili o njegovom 75. rođendanu i poslali čestitku koju je potpisao i Einstein. Osiromašen, znatno je smanjio svoje kontakte s ljudima. Ipak, cijeloga je života ostao povezan sa zavičajem. Prije nego što je dobio američko državljanstvo (a odluka kojom mu je ono dodijeljeno bilo je jedino priznanje koje je uokvireno istaknuo na zidu svoga ureda) svoje je prijave patenata započinjao izjavom »neka se zna da sam ja, Nikola Tesla iz Smiljana u Lici, graničnoj pokrajini Austro-Ugarske izumio«. Za njegov 80. rođendan Vladko Maček mu je uputio čestitku, a on je odgovorio kako se ponosi svojim srpskim rodom i hrvatskom domovinom.

Nikola Tesla velikan je koji je uvelike izumio 20., pa i 21. stoljeće. Današnje vrijeme energije ne može funkcionirati bez njegovih izuma. Mnoge počasti su ga zaobišle. Potpuno posvećen istraživanjima (sebe je nazivao istraživačem, čovjekom koji se zapućuje u nepoznato, a ne izumiteljem) nije imao dara, a ni želje, za komercijalizaciju vlastitih izuma, mnogi su njegove izume prisvajali i komercijalizirali ih. On je bio zadovoljan time da je svojim izumima pomogao čovječanstvu. Nije dobio ni Nobelovu nagradu, pa spada među one velikane (poput primjerice Lava Tolstoja i Jamesa Joycea u književnosti) koje je ta nagrada zaobišla. Na koncu je, posmrtno, dobio priznanje i veće od Nobelove nagrade. Na 11. Općoj konferenciji za mjere i utege 1960. godine za jedinicu magnetske indukcije prihvaćen je naziv tesla i on spada među dvadesetak znanstvenika po kojima je nazvana mjerna jedinica u Međunarodnom sustavu jedinica. Posljednjih petnaestak godina interes za Teslu ponovno snaži, o njemu i njegovu radu pišu se brojna djela, snimaju filmovi, postavljaju izložbe, a godinu 2006. kada je obilježeno stoljeće i pol njegova rođenja, UNICEF je proglasio i godinom Tesle.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka