Komentar Jasmina Klarića

NESANICA ZA PREDSJEDNICU Pantovčak bi mogli osvojiti Jokić ili Dalija Orešković i to nije nimalo nerealno

Jasmin Klarić

NL

NL

Kolinda Grabar-Kitarović sad se logično odmiče od toksičnog Plenkovića i Vlade koja se povija pod udarcima posljednje afere



Aleluja! Nije prošlo niti tjedan dana od izbijanja afere Hotmail, koja je od početka do danas pomela ministricu gospodarstva, ozbiljno zaljuljala povjerenje u premijera i Vladu i učinila da priča o izvanrednim izborima postane rutinski dio bilo kakve političke analize – a predsjednica Republike, Kolinda Grabar-Kitarović ju je – otkrila.


Ništa čudno, imala je strašno puno posla u dalekom Portugalu, trebalo je zapamtiti za koga se sve mora pomoliti u Fatimi…


Šalu na stranu, predsjedničino uključenje u priču u ovom trenutku i na ovako dramatičan način (otkazuje ranije dogovorena putovanja, saziva sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost, traži briefing od SOA-e) pokazuju kako je Grabar-Kitarović nanjušila potencijalan pozamašni politički profit od nevolje u kojoj se našao Andrej Plenković i stranka koja ju je poslala na Pantovčak.




E sad, tko je tu, kad i kakve poteze vukao u pozadini dok nije došlo do ovog trenutka u kojem je Plenković skoro pa živi politički mrtvac, taj dio priče će se tek rasplitati u danima i vjerojatnim obračunima koji slijede, a u kojima predsjednica Republike, očito, neće stajati po strani.


Borg i Bero


No, početak raspleta u HDZ-u i uporna agonija SDP-a sasvim sigurno signaliziraju još jednu bitnu stvar – predsjednica će, ako će to uopće htjeti (možda će imati i viših ambicija kad se dim i prašina u HDZ slegnu, tko zna?) biti prva favoritkinja na predsjedničkim izborima.Ta stranka je, naime, nakon krize s Borgom neraskidivo vezana za njenu kandidaturu. Ako je i postojala najminimalnija mogućnost da je Plenković otpili i dogodine HDZ istakne nekog drugog kandidata, ona je nestala s prvim objavljenim mailom.

Plenković se možda čudesno izvuče iz ove krizetine vlasti i nastavi voditi Vladu, ali bio bi toliko politički oslabljen da nema ni najmanje mogućnosti da bi se usudio ući u rat s Pantovčakom.


Ukoliko netko drugi dođe do žezla u stranci, taj će se još manje htjeti »bosti« s predsjednicom i riskirati da mu karijera počne porazom kandidata stranke na predsjedničkim izborima.


Kolinda Grabar-Kitarović, valja i to ponoviti, sad se logično odmiče od toksičnog Plenkovića i Vlade koja se povija pod udarcima posljednje afere. Pokušava dodatno naglasiti vlastitu nezavisnu poziciju i tako obraniti vlastiti rejting od gubitničkog virusa koji bi mogao početi ozbiljnije nagrizati anketne brojke HDZ-a, što pokazuje da, ukoliko će, valja ponoviti – doista to htjeti, gradi svoju poziciju za kandidaturu za drugi mandat.


HDZ će je, dakle, jednostavno morati podržati 2019. godine.


S druge strane, SDP jednostavno nema kandidata koji bi joj mogao parirati. Doduše, možda je ova rečenica ipak mrvicu preuranjena obzirom na nevjerojatan talent za autodestruktivnost koju HDZ pokazuje svakih nekoliko godina, ali teško je vidjeti nekog od imena koje se spominju iz SDP-a kao ozbiljnog izazivača i onog koji bi motivirao birače na entuzijastični juriš na biračke kutije.


Picula? Budite ozbiljni.


Bilo tko, pritom, tko na izbore iziđe s ovjerom Davora Bernardića bit će dodatno u lošijem položaju.


Zoran Milanović bi, priča se, možda mogao imati ambicija. Ali ne kao stranački, već nezavisni kandidat. Bio bi to, pošteno je još jednom ovdje priznati, pravi slatkiš za medije, borba stoljeća Zoki vs. Koli, drugi put. Politički bestseler.


No, iako svakim danom kojim se u SDP-u ruši ugled te stranke (dakle, svakim danom) vrijeme Zorana Milanovića i za one koji ga nisu voljeli izgleda sve ružičastije, prije će biti da bi njegov izlazak značanije motivirao birače desnice, nego one s centra i ljevice.



Potpuno nezasluženo je u sjeni ovog tjedna prošao poseban skandal s tiskovne konferencije na kojoj je objavljeno da je Martina Dalić podnijela ostavku. Dakle, u Banske dvore nahrupilo je »milijun« novinara, premijer i ministrica gospodarstva koju je dotad žestoko branio izlaze za mikrofone usred goleme političke krize. Ministrica podnosi ostavku i priča o percepciji javnosti, premijer obrazlaže kako je ona zapravo obavila super posao, ali, eto, pritisak koalicijskih partnera…I – odlaze!Bez mogućnosti da ih se išta pita o nevjerojatnom obratu koji je otvorio novu razinu političke krize u zemlji, bez želje da pred biračima kažu išta više od onog što su naumili, bez elementarnog shvaćanja o ulozi medija u demokraciji u koju se zaklinju, bez, ako hoćete, minimalne građanske pristojnosti.Prvog srpnja 2009. godine Ivo Sanader je bio u nešto težoj poziciji. Nakon svoje potpuno šokantne ostavke (za koju je odlazak Martine Dalić proljetni lahor) Sanader je imao dovoljno hrabrosti i pristojnosti da odgovori na nekoliko pitanja okupljenih novinara i tako javnosti da kakav-takav dodatni uvid u ono što se dogodilo.Dva monologa pred kamerama kakve su upriličili Dalić i Plenković stoga su još jedan od zabrinjavajućih simbola potopa koje je ovo društvo doživjelo u zadnjih nekoliko godina.


Neki od kandidata Živog zida (Sinčić? Pernar?) dodat će predsjedničkim izborima još frenetičnosti i postići dobar rezultat, moguće i dosta bolji od Sinčićevih 16,42 posto prije četiri godine. Ali, da bi netko od njih mogao doista pobijediti u drugom krugu – e to je teško za povjerovati.


Kolinda Grabar-Kitraović, glede&unatoč svemu izrečenom, nikako ne bi trebala imati miran i (josipovićevski?) spokojan san pred drugi mandat.


O ne, nimalo.


Nova lica


Naime, ukoliko bi se našla pred kandidatom ili kandidatkinjom koji ne dolaze direktno iz politike i koji imaju određeni ugled u javnosti, mogla bi imati vrlo, vrlo ozbiljnih problema. Kad bi pred sobom imala politički »nepotrošeno« lice, sav bijes prema politici i političarima bi se u tom slučaju sručio na glavu Kolinde Grabar-Kitarović.


Sva demagogija o »nesposobnim političarima«, a koju je i ona znala potpirivati, a da ne govorimo o njenoj stranci u vrijeme dok su bili u oporbi, vratila bi se poput bumeranga.


»Novo lice«, nevezano stranačkim okovima, a jasne orijentacije na lijevom centru i građanskim vrijednostima pobrisalo bi poput gumice sve grijehe i minuse Bernardićevog (i Milanovićevog) SDP-a, a protiv sebe pored Kolinde Grabar-Kitarović odmah smjestilo i Željku Markić i slične ultrakonzervativne incijative protiv kojih predsjednica nikad nije rekla ni jednu jedinu riječ.


Motiviralo bi zabrinuto i umorno biračko tijelo koje vidi kako se urušavaju sve vrijednosti koje je ova zemlja s mukom pokušavala unijeti u svoj genetski kod ulazeći u Europsku uniju.


Ukratko, takvo »novo lice« bi, lako je moguće, aktualnoj predsjednici priuštilo još više slobodnog vremena od onog koje ima danas. Boris Jokić, reče neki dan Siniša Hajdaš Dončić. Dalija Orešković, govori se još prije nego ju je HDZ smijenio s funkcije šefice Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa koju je sjajno obavljala. Njih dvoje, međutim, nisu iskazali namjeru ulaska u otvorenu političku arenu.


Zasad.


A njih dvoje, nema sumnje, nisu ni jedini.


Bitka za Pantovčak mogla bi, dakle, biti posve otvorenom.