Član Europskog parlamentarnog foruma

NEIL DATTA ‘Jedina ženska uloga za vjerske ekstremiste je da – proizvodi djecu’

Tihomir Ponoš

Foto Denis Lovrović

Foto Denis Lovrović

Posljednjih godina pojavile su se različite skupine i pojedinci iz različitih vjerskih zajednica, uglavnom su to katolici, ali ima i protestanata i pravoslavnih, koji vide napredak ljudskih prava, posebno u spolnosti, obrazovanju i jednakosti, kao prijetnju svojim vjerskim slobodama i praksama. Meni se čini da je Hrvatska jedan od prvih testova za to kako provesti program Agende Europe



ZAGREB Posljednjih godina ultrakonzervativne i kršćanske skupine u Europi snaže. Njihove aktivnosti smjeraju zabraniti pobačaj, otežati medicinsku potpomognutu oplodnju, smanjiti dosegnutu razinu ljudskih prava seksualnih manjina, u posljednje vrijeme u Hrvatskoj takve su organizacije bile aktivne protiveći se ratifikaciji Istanbulske konvencije.


Neil Datta iz Europskog parlamentarnog foruma za populaciju i razvoj vrstan je poznavatelj tih skupina i načina njihova rada. Nedavno je objavio izvještaj »Obnova prirodnog poretka – vizija vjerskih ekstremista u mobiliziranju europskih društava seksualnih i reproduktivnih ljudskih prava« u kojem je detaljno opisao zagovaračku mrežu Agendu Europe koja povezuje političare, pojedince i organizacije iz niza europskih država, uključujući i Hrvatsku, s ciljem ostvarenja njihovih ciljeva. Ovoga tjedna Datta gostuje u Hrvatskoj.


Strategija protuudara 


U izvještaju o Agendi Europe spominje se da se u Europi pojačava napad na temeljna ljudska prava posljednjih godina. Što je razlog za to i tko su napadači?




– Posljednjih godina pojavile su se različite skupine i pojedinci iz različitih vjerskih zajednica, uglavnom su to katolici, ali ima i protestanata i pravoslavnih koji vide napredak ljudskih prava, posebno u spolnosti, obrazovanju i jednakosti, kao prijetnju svojim vjerskim slobodama i praksama. Od 2012. do 2013. godine te vjerske grupe i pojedinci počinju se povezivati, organiziraju se i stvaraju strategiju protuudara s ciljem da zaustave napredak ljudskih prava, prije svega seksualnih i reproduktivnih, i uspostave svoj alternativni set prava.


Što se dogodilo? Zašto su neka prava, poput razvoda braka i pristupa kontracepcijskim sredstvima, abortusa, medicinski potpomognute oplodnje i prava LGBT osoba, koja se intenzivno šire posljednjih godina, i koja su desetljećima ili godinama izgledala neupitnima i doživljavana kao znak napretka, danas upitna za neke grupe unutar različitih vjerskih zajednica?


– Ranih 2000. godina neki su, i u Vatikanu, shvatili da iz svoje perspektive gledano, gube tlo pod nogama, a taj ih je gubitak ponukao na to da razmisle kakvu strategiju primijeniti. Početkom 21. stoljeća neki katolički mislioci u Latinskoj Americi i Europi koncipiraju svoju ideologiju. U sklopu toga je rodna ideologija prazna fraza, prazni označitelj u kojega se mogu upisati sve društvene inovacije s kojima se Vatikan ne slaže. Zatim, prije pet-šest godina razmotrili su kako da unaprijede svoju vlastitu verziju društva kada je riječ o seksualnim i reproduktivnim pravima i pokrenuli su vlastite inicijative. Pokrenuli su inicijative kojima bi zaustavili pravo na jednakost braka seksualnih manjina, posebno u srednjo i istočnoeuropskih zemljama, te inicijative koje se tiču prava na pobačaj.


Važan patrijarhat 


Spomenuli ste seksualna i reproduktivna prava. Zašto su na udaru ta prava i zašto se bave tim temama? Zašto su te skupine fokusirane na spolnost i sve što ima veze sa spolnošću i reprodukcijom?


– Katolička, odnosno kršćanska misao je vrlo široka, bavi se raznim pitanjima i temama, kao što su borba protiv siromaštva, protiv nejednakosti, i to su vrlo plemenite kršćanske teme, ali one nisu prioritet. Zašto, e to ne znam. No, vidim da je u temama za koje se te skupine zalažu važan patrijarhat, očuvanje statusa quo moći. Sve što predstavlja izazov postojećem statusu quo kada je riječ o moći, oni vide kao prijetnju. Sve što prijeti muškarcu kao glavi obitelji, oni vide kao prijetnju i zato je na udaru Agende Europe zakonodavstvo koje određuje jednakost, uključujući i jednakost žene u društvu. Patrijarhalna struktura društva je njihova glavna briga.


Meni se čini da je za te ekstremne, ultrakonzervativne vjerske skupine slobodan seksualni odnos neprijatelj broj jedan?


– Točno. Svaki spolni odnos između muškarca i žene koji nije u sklopu braka, po mogućnosti vjerskog, a kojemu cilj nije prokreacija, za njih nije odgovarajući spolni odnos. To je razlog zašto spolni odnos kojemu nije cilj prokreacija, u kojem se slobodno koristi kontracepcija, nije dobar. Također spolni odnos između osoba istoga spola, a koji ne može rezultirati prokreacijom, je također loš. To je razlog zašto Agenda Europe pod istu kapu stavlja spolne odnose u kojima se koristi kontracepcija i spolne odnose između osoba istoga spola.


Što je glavni ili konačni cilj Agende Europe? Vratiti društvo u razdoblje prije prosvjetiteljstva?


– Mislim da oni jako dobro za sebe objašnjavaju što žele, a to je obnova prirodnog poretka.


Što je prirodni poredak? Nije li on veoma nasilan?


– Prirodni poredak u njihovom svijetu je svijet iz fantazije gdje svatko živi u sklopu s vjerskim učenjem i želi tako živjeti. Oni stvaraju gotovo diznijevsku sliku prošlosti koja uvijek izgleda mnogo bolje nego što je uistinu bila. Ta slika prošlosti je idealizirana slika 19. stoljeća u kojem je Crkva veoma utjecajna u društvu, Svi su iste vjere, i žive u skladu s tom vjerom. Jedini oblik spolnog odnosa u tom svijetu zbiva se između muškarca i žene u braku, a svrha toga je stvaranje djece.


To bi značilo da bi glavni zadatak temeljne obitelji, muža i žene, trebao biti da oni postanu neka vrsta tvornice djece.


– Žena u tom svijetu ima mnogo manju ulogu u obitelji i društvu, a njena je uloga da »proizvodi« djecu. Normalno stanje za ženu bilo bi drugo stanje. To je logična posljedica onoga što oni zagovaraju.


Tri političke grupacije 


Kakva je pozicija Agende Europe među političkim strankama?


– Mnogi političari su članovi Agende Europe i među njima vidimo pripadnike tri političke grupacije. Na prvom mjestu vidimo brojne pripadnike Europske pučke stranke. Tu su i pripadnici Europskih konzerativaca i reformista, a treća i najmanja skupina je Europski kršćansko-politički pokret. Dakle, neki članovi Agende Europe su ujedno aktivni u svojim političkim strankama, a nekim članovima Agende Europe su političke stranke primarne mete i nastoje utjecati na stranke tako da one promoviraju njihovu agendu.


Spomenuli ste Europsku pučku stranku. Mnogi članovi EPP-a snažno se i javno opiru stavovima koje zagovara Agenda Europe.


– Točno. Stavovi o spolnosti i reprodukciji, reproduktivnim pravima, unutar EPP-a su veoma različiti. No, EPP je vjerojatno primarna meta za Agendu Europe. EPP je najveća politička obitelj u Europi i u Agendi Europe znaju da će, ako uspiju utjecati na nju, lakše ostvariti svoje ciljeve.


To je politički logično razmišljanje.


– Da. Unutar EPP-a, a to su konzervativci i demokršćani, vide najviše svojih potencijalnih saveznika. Ali unutar EPP-a postoji doista velika razlika u stavovima.


U izvještaju spominjete, odnosno citirate, Agendu Europe koja kaže da se ne treba bojati biti nerealan i ekstreman.


– To znači da je, njihovim riječima rečeno, ono za što se oni zalažu nerealno i ekstremno i da od toga ne treba strahovati. To je logična pregovaračka taktika. Ako imate šefa i želite povećanje plaće, tražit ćete povećanje za sto, kako biste dobili povećanje od 50 ili 75. Međutim, kada je riječ o raspravi o seksualnim i reproduktivnim pravima, u nju Agenda Europe ne ulazi iskreno. U Hrvatskoj se raspravlja, ili će se uskoro raspravljati, o zakonskom uređenju pobačaja. Ta rasprava uključuje i raspravu o tome koja je opravdana granica, koliko tjedana trudnoće, za dopuštenje pobačaja. Dakle, hoće li biti osam, 12 ili 20 tjedana. Siguran sam da će Agenda Europe kazati da je to najmanji broj tjedana, a zatražit će i što veći broj prepreka ženama u pristupu pobačaju. Ta rasprava sigurno neće biti iskrena.


Kako objašnjavate da su ideje Agende Europe snažnije u nekadašnjim socijalističkim zemljama, nego li u zemljama koje uobičajeno nazivamo starim demokracijama?


– Nisam siguran da je to potpuno poštena podjela. Vidimo da su te ideje doista jake u nekim tranzicijskim zemljama, ali isto tako vidimo da su jake i u nekim starim demokracijama, pa i vrlo starim demokracijama kao što je Francuska, gdje jačaju homofobni pokreti. Taj utjecaj ovisi i o poziciji i utjecaju Crkve u različitim društvima. Crkva je snažnija u nekim državama, manje snažna u nekim drugima.


Hrvatska i Poljska 


Kako ocjenjujete ulogu i utjecaj Agende Europe u Hrvatskoj, njenoj politici, nevladinim organizacijama? Gdje je Hrvatska na karti Agende Europe?


– Hrvatska je veoma zanimljiva jer u njoj djeluju različiti protuljudskopravaški akteri kada je riječ o seksualnim i reproduktivnim pravima. Meni se čini da je Hrvatska jedan od prvih testova za to kako provesti program Agende Europe. Jasno je da je referendum o braku bio rezultat toga. Iz tog uspjeha referenduma i uspjeha Agende Europe ta je ideja izvezena u Slovačku, Sloveniju, Rumunjsku. Hrvatska i Poljska su dva najrazvijenija slučaja Agende Europe i njenih pokušaja da ostvari svoje ciljeve. U Agendi Europe ljudi iz Hrvatske imaju važnu ulogu.


Jesu li Poljska i Hrvatska u tome usporedive? Čini se da je Agenda Europe mnogo utjecajnija u Poljskoj jer je tamošnja vladajuća stranka Pravo i pravda mnogo više oslonjena na neke vrijednosti Agende nego li što je na njih oslonjen HDZ u Hrvatskoj.


– Naravno da postoje razlike među zemljama. Postoji Agenda Europe, ali i drugi slični pokreti koji su ponekad odvojeni, a ponekad se preklapaju s Agendom Europe. Među njih treba ubrojati organizacije kao što su Ordo Iuris ili Vigilare, ili organizacije povezane s pokretom Tradicija, obitelj, vlasništvo. Čini se da je Agenda Europe snažnija u Hrvatskoj, a u Poljskoj su snažnije marginalne ultrakatoličke skupine. Poljska je država u kojoj je demokracija više erodirala nego u Hrvatskoj i gdje vlada zagovara određene veoma tradicionalne pozicije i time stvara prostor za takve aktere. Ne znam što doista misli poljska vlada o pobačaju, ali ta vlada ovisi i o grupama koje žele zabranu pobačaja.


Je li Agenda Europe doista snažna? Njihov uspjeh je relativno ograničen, zakon o pobačaju nisu promijenili, za sada, ni u Poljskoj, ili su oni samo sredstvo za odmicanje pažnje od doista važnih europskih tema.


– Potencijalna snaga tog pokreta ovisi o tome kako radi iza scene. Oni ne govore javno sve što žele. Prijetnja tog pokreta je u tome što on nosi male, jedva primjetljive promjene, ali te promjene mogu promijeniti razinu ljudskih prava.


To je politika malih koraka?


– Točno. Mijenjaju male stvari, nasitno, ovdje-ondje, a rasprava o zakonodavnom uređenju pobačaja u Hrvatskoj je prilika za takvu aktivnost. Na europskoj razini pokušavaju utjecati kroz Europski sud, a njegove odluke mogu utjecati na živote milijuna žena u Europi.


Desetljećima je napredak ljudskih prava bio nešto što se gotovo podrazumijevalo, nekako se »znalo« da se ide u pravom smjeru, bez obzira na tempo. Sada se suočavamo s organiziranim pokretom koji je protiv ljudskih prava i to je nešto novo. Suočavamo se sa strateški promišljenim pokretom koji ne želi samo zaustaviti napredak ljudskih prava, nego ga i vratiti unazad.


Hrvatska je nedavno ratificirala Istanbulsku konvenciju. Je li to odjeknulo među europskim progresivnim krugovima?


– O, da! Ta je ratifikacija izazvala veliko olakšanje. U Bruxellesu smo bili zabrinuti jer je u Hrvatskoj debata o Konvenciji bila itekako užarena. Početkom godine dogodio se i taj nesretan slučaj s Bugarskom gdje je izgledalo da će ratifikacija biti lak posao za vladu, i to vladu koja je preuzela predsjedavanje EU-om i koja je predana ratifikaciji Konvencije, a tada je doživjela tako težak poraz u vrijeme svog predsjedavanja Unijom.


Ono što je dobro u Hrvatskoj jest to što je progresivno civilno društvo vrlo dobro organizirano, radi zajedno i moglo je vući poteze protiv te negativne kampanje i to je na koncu utjecalo na ratifikaciju Istanbulske konvencije. Znam da je Hrvatska uložila i interpretativnu izjavu uz Istanbulsku konvenciju, a nadam se da će ta nesretna izjava jednog dana bili povučena.