Bez alata nema zanata

NEDOSTAJE STO NASTAVNIKA Informatika postaje obavezan predmet, a nema je tko predavati

Ljerka Bratonja Martinović

Nastava informatike mora se prilagoditi modernim trendovima i tehnologijama / Foto G. STANZL/PIXSELL

Nastava informatike mora se prilagoditi modernim trendovima i tehnologijama / Foto G. STANZL/PIXSELL

Točnih podataka o broju diplomiranih učitelja i profesora informatike u Hrvatskoj nema, no procjene su da taj studij godišnje završi svega nekoliko desetaka studenata. Interes poslodavaca za informatičarima je enorman, a obzirom na visoke plaće u IT-sektoru, škole će tu bitku s poslovnim sektorom teško dobiti



ZAGREB – Od iduće jeseni informatiku će kao redovan predmet slušati sva djeca u petom i šestom razredu osnovne škole. Za uvođenje novog predmeta država osigurava 28 milijuna kuna, što će se potrošiti na opremu, udžbenike i zapošljavanje. Dok će se u proračunu za taj projekt očito pronaći novac, pitanje je hoće li se na burzi rada pronaći i dovoljno nastavnika koji učenike mogu podučiti digitalnim kompetencijama i programskom razmišljanju. U to sumnjaju čak i u institucijama koje generiraju takav nastavnički profil, koji je uz generalnu neatraktivnost nastavničkog poziva dodatno izložen financijskom izazovu IT-sektora.


Ponuda i potražnja


U školama izbornu informatiku danas predaje oko 800 nastavnika. Mnogi od njih nemaju diplomu učitelja ili profesora informatike, već su uz srodno matično zanimanje prošli edukaciju za predavanje informatike u školi. S druge strane, brojni su diplomirani profesori informatike unatoč takvoj diplomi kruh našli u bankama i IT-tvrtkama.


Prema procjenama Ministarstva znanosti i obrazovanja, obavezna informatika za petaše i šestaše tražit će povećanje nastavnog kadra za 10 do 15 posto, što bi značilo da dogodine uz postojećih 800 treba zaposliti još 80 do 100 novih nastavnika informatike. Na burzi rada ih je krajem kolovoza, prema evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, bilo samo 16, dok je posao u srednjoj školi čekalo njih 28. Točnih podataka o broju diplomiranih učitelja i profesora informatike u Hrvatskoj nema, no procjene su da taj studij godišnje završi svega nekoliko desetaka studenata. U takvom omjeru ponude i potražnje, nije teško predvidjeti da će tržište rada zahtjevima hrvatskog obrazovnog sustava za nastavnicima informatike teško udovoljiti.




Interes poslodavaca za informatičarima je enorman, a obzirom na visoke plaće u IT-sektoru, škole će tu bitku s poslovnim sektorom teško dobiti. U kratkom vremenu neće se moći naći stotinjak nastavnika informatike, uvjeren je Neven Vrček, dekan Fakulteta organizacije i informatike (FOI) iz Varaždina. Manjak nastavnika po njemu nikako nije alibi da se odustane od projekta obavezne informatike, a predlaže da se kadrovska rupa u prvo vrijeme popuni vanjskim suradnicima koji bi uz svoj posao bili voljni održati nekoliko sati nastave tjedno u školi. Ipak, upozorava da je to kratkoročno rješenje, a dugoročnom strategijom treba povećati interes budućih studenata za nastavničko zanimanje.



Privremeno ili trajno angažiranje informatičara iz realnog sektora u školama, svjestan je dekan FOI-a Neven Vrček, ne može biti alternativa za dobrog profesora informatike. »Treba graditi nastavnički kadar za informatiku i dati im dignitet«, veli Vrček. Danas zabrinjavajuće nizak interes studenata informatike za nastavničkim smjerom, tvrdi, porast će tek kad se promijeni društveni kontekst, kad nastavnici dobiju na važnosti, a ne treba zanemariti ni visinu njihovih plaća.



– Mladim je ljudima u prvom redu važna plaća koja će im omogućiti egzistenciju. U ovom času početnička plaća u IT-sektoru je 10-ak tisuća kuna i ne može se mjeriti s dvostruko manjom početničkom plaćom nastavnika – ilustrira Vrček.


Ipak, događa se, kaže, i da se ljudi iz prakse hoće »povući« u školu, obično u zrelijoj fazi karijere kad im je dosta stresa ili su zasićeni tržištem.


Problem su plaće


Probleme s popunjavanjem informatičkih kadrovskih rupa u školama očekuje i Mislav Grgić, dekan zagrebačkog FER-a. Procjenjuje da će se na tržištu rada teško doći do nastavnika informatike sa stručnom spremom koju propisuje odgovarajući pravilnik, pogotovo ako se zna da ni domaća IT-industrija, čije se kadrovske potrebe u većini kvalifikacija preklapaju s profesorima informatike, uz bolje radne i materijalne uvjete ne može naći dovoljno ljudi.


– Pohvalna je inicijativa o uvođenju obavezne informatike u osnovnoškolski program jer informatička pismenost postaje nužnost. Nastava informatike mora se prilagoditi modernim trendovima i tehnologijama, a preduvjet za to nisu samo dobro opremljene škole, nego i motivirani nastavnici koji će zdušno i kvalitetno prenositi informatička znanja i vještine na nove generacije – ističe Grgić. Problem plaća i motivacije nastavnika, smatra, treba rješavati po uzoru na Južnu Koreju, Španjolsku, Finsku ili Njemačku, gdje nastavnici svih profila zarađuju iznad prosjeka drugih visokoobrazovanih kadrova. Efekti takve politike vide se u tome da te zemlje svoj rast i ekonomiju temelje na visokim tehnologijama i inovacijama, za što su zaslužni sami počeci obrazovnog procesa, zaključuje dekan FER-a.


U školama na manjak informatičara gledaju s više optimizma. Zlatka Markučič, profesorica informatike u zagrebačkoj XV. gimnaziji ne očekuje probleme jer i u drugim predmetima, poput matematike i fizike nema dovoljno nastavnika pa se škole »opet pokriju«. Ideja o angažiranju ljudi iz realnog sektora za nju je potpuno promašena.


– Nastavnik mora imati pedagoško obrazovanje i volju za rad u školi. Škola je odgojna ustanova i on mora biti tu, ne može doći na sat-dva i otići – upozorava. Nada se da će obavezni status informatike njoj i njenim kolegama popraviti status koji je danas, tvrdi, katastrofalan.


Nema sigurnosti


– Nastavnici informatike kao izbornog predmeta pod pritiskom su da moraju dati peticu ako žele zadržati radno mjesto. Prisiljeni su raditi sve što ima i nema veze s informatikom, od vođenja e-matice do promjene tonera u printeru, i to uglavnom bez naknade – prenosi Markučič. Priznaje da dio njenih kolega u školama nema odgovarajuću spremu, ali to ih, tvrdi, ne čini lošijim nastavnicima. »U sustavu ima kolega, mahom starijih od 50 godina, koji su zapravo nastavnici tehničkog odgoja doeducirani za predavanje informatike. Ima inženjera s položenom metodikom i didaktikom, a i učitelja s dodatnom informatičkom edukacijom. To ih ne čini lošijim nastavnicima, većina ih radi taj posao s puno entuzijazma«, veli zagrebačka profesorica.


S druge strane, dodaje, brojni nastavnici informatike nikad ne odu raditi u školu nego završe u bankarskom sektoru, već i zbog sigurnosti radnog mjesta, koju nastavnik izborne informatike danas – uopće nema.