Sredinom ovog tjedna, 10. listopada, obilježen je Svjetski dan beskućnika. Na internetskoj stranici Beskućnici.info upozoravaju da je beskućništvo rastući socijalni problem u Hrvatskoj.

O broju beskućnika postoje oskudni podaci, odnosno samo podaci s kojima raspolažu prenoćišta i prihvatilišta. Procjene o broju beskućnika u RH kreću se od 1.000 do 10.000, ovisno o definiranju pojma beskućnik. Prema procjeni Hrvatske mreže za beskućnike, postoji oko 2.000 apsolutnih beskućnika/ca – ljudi koji nemaju »krov nad glavom«, koji spavaju na otvorenom, u vozilima, napuštenim zgradama ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje. Više je od 10.000 relativnih beskućnika, osoba koje imaju fizički zaklon, ali im nisu osigurani osnovni standardi zdravlja i sigurnosti: adekvatna zaštita od elementarnih nepogoda, pristup pitkoj vodi i sanitarnom čvoru, osobna sigurnost i pravo vlasništva.

Prema istraživanju doc. dr. sc. Olje Družić Ljubotine i docentice Marijane Kletečki Radović i Jelene Ogreste, provedenom 2015. i 2016. na 72 posto svih beskućnika koji su u tom trenutku bili smješteni u prihvatilištima, U Hrvatskoj su beskućnici većinom muškarci (81 posto) prosječne dobi 52 godine.

Najčešći uzroci su gubitak posla, nedovoljna pomoć društva, loše zdravlje i narušeni obiteljski odnosi. Veći dio beskućnika nije u braku, ali oni koji jesu bili ta zajednica je trajala u prosjeku 24 godine. Oko polovice beskućnika ima pretežno punoljetnu djecu, u prosjeku dvoje. Najmanju podršku dobivaju od obitelji, a najviše se oslanjaju na liječnika, Centar za socijalnu skrb i razne humanitarne organizacije. Većina beskućnika u Hrvatskoj, njih 60 posto, ima srednju stručnu spremu, uglavnom industrijske ili obrtničke djelatnosti, što pobija predrasudu kako su to neobrazovani ljudi. Samo četvrtina njih je bez ikakvog zvanja.

A kako je u svijetu? Novija istraživanja procjenjuju da je danas bez »krova nad glavom« oko 2 milijuna Amerikanaca. U ukupnom broju siromašnih u Europi, prema istraživanjima Europske unije, udio beskućnika je oko 2,7 milijuna. Ujedinjeni narodi procjenjuju da broj beskućnika diljem svijeta premašuje jednu milijardu. Podaci iz svijeta govore kako svaki dan umire 50.000 ljudi, uglavnom djece i žena, kao rezultat siromašnih skloništa, onečišćene vode i neadekvatnih sanitarnih uvjeta, te najmanje 600 milijuna ljudi živi u u prihvatilištima koja su životno i zdravstveno ugrožavajuća. Prema procjenama, 1,3 milijarde ljudi u svijetu živi u siromaštvu, od toga su 70 posto žene i djevojčice.

Procjena je i da ima 23 milijuna izbjeglica. Beskućništvo direktno djeluje na zdravlje – primjerice u Londonu očekivana životna dob beskućnika je gotovo 25 godina manja od nacionalnog prosjeka. U SAD-u se procjenjuje da 842.000 ljudi ima iskustvo beskućništva barem jednu noć. Prema ovome, procjena je da godišnje u toj zemlji ima oko 3,5 milijuna beskućnika. U Indiji se procjenjuje da ima 2,3 milijuna beskućnika. Precizan broj beskućnika je nemoguće utvrditi, ali činjenica je da bi on bio znatno veći kad bi se dodao broj onih koji su »granično udomljeni«, odnosno oni koji su u opasnosti da postanu beskućnici zbog siromaštva ili neadekvatnog smještaja. Postoje i »skriveni beskućnici«, koji su udomljeni kod svojih rođaka ili prijatelja.

Prema pisanju Beskućnika.info, za dramatičan porast beskućnika postoje mnogi razlozi. Osim što je siromaštvo u razvijenom svijetu općenito u porastu, i mogućnost jeftinijeg stanovanja u mnogim gradovima naglo opada. Čekanje na socijalne stanove traje godinama, a socijalne pomoći nisu pratile stopu inflacije. Osim ovih faktora, trend porasta broja beskućnika prate i promjene u tretiranju kronično mentalno bolesnih, ovisnika o drogama, nemogućnost obitelji da podrže svoje odrasle članove te porast broja prijavljenih slučajeva nasilja nad ženama.

Foto Vedran Karuza

U SAD-u beskućnici su ranije uglavnom bili bijelci, muškarci i alkoholičari, no tijekom 1980-ih godina među beskućnicima sve je više pripadnika manjina, žena i djece. Već dugo postoji uvjerenje kako su beskućnici uglavnom osobe koje su završile na ulici kad su tijekom osamdesetih mnogi pacijenti otpušteni iz ustanova za liječenje duševnih bolesti. Ipak, istraživanja su pokazala da je među beskućnicima relativno mali udio onih s teškim mentalnim oboljenjima, a puno veći broj onih koji su ovisnici o drogama ili alkoholu. Mnogi ostaju na ulici i zbog brojnih drugih razloga, radi čega je teško opisati tipičnog beskućnika.

Populaciju beskućnika u Zapadnoj Europi najvećim dijelom čine odrasli muškarci. Većina je beskućnika ekstremno siromašna i odvojena od svojih obitelji i socijalnih institucija. Oko jedne trećine odraslih je mentalno bolesno, a oko pola ukupnog broja beskućnika su ovisnici o alkoholu ili drogama. Do 1950-ih godina najveći broj beskućnika su bili bijelci, alkoholičari i ljudi starije dobi, dok su današnji beskućnici relativno mladi. U većini zemalja EU-a pomoć za beskućnike dolazi iz privatnog sektora, od crkava, organiziranih skloništa i hostela. Pomoć također osiguravaju i karitativne organizacije pružanjem različitih usluga (smještaj, hrana, odjeća, medicinska i pravna pomoć), čime život mnogih beskućnika čine podnošljivijim. Ipak, navedene organizacije nemaju mogućnosti i ne djeluju u smjeru rješavanja jeftinijeg stanovanja. Mnogi vide rješenje problema beskućništva u postavljanju povjerenstava u sklopu vlada kako bi omogućili jeftinije stanovanje i stvorili bolji okvir za zapošljavanje najsiromašnijeg dijela stanovništva.

Postoje i žene beskućnice, o kojima se nešto manje govori. Beskućnice su na margini margine. Istraživanja o ženama beskućnicama je malo, a neki američki i kanadski rezultati ukazuju na vrlo specifičnu i heterogenu skupinu: u SAD-u i Indiji 77 posto žena beskućnica je mlado i u reproduktivnoj dobi; češće su pripadnice manjinskih skupina; kraće se zadržavaju u prihvatilištima od muškaraca; manje od muškaraca su ovisnice o psihoaktivnim drogama i manje ih je imalo iskustvo zatvora; žene beskućnice deset puta češće umiru od svojih vršnjakinja koje nisu beskućnice; 84 posto žena beskućnica ima ozbiljnih zdravstvenih poteškoća; 55 posto žena beskućnica ima psihičke poteškoće; 80 posto beskućnica ima djecu smještenu u drugim institucijama socijalne skrbi; velik broj žena beskućnica boluje od depresije, a najčešći uzroci smrti beskućnica mlađe dobi su AIDS i predoziranje; žene beskućnice teže preživljavaju na ulici jer su na meti dilera, svodnika, silovatelja i pljačkaša.

Prema pisanju BBC-a, oko 450 beskućnika umrlo je u Velikoj Britaniji u posljednih 12 mjeseci. U trenutku smrti imali su od 18 do 94 godine, a među njima je 69 posto muškaraca. Uzroci smrti uključuju napade, predoziranje drogom, bolest i samoubojstvo. Jedan od pokojnika imao je znakove dugotrajnog gladovanja. Neka su tijela dugo bila neotkrivena, pa su bili potrebni forenzični testovi kako bi identificirali pokojnika.